Katehezu je počela riječima „da bismo mi kao Crkva trebali poznavati ono u što vjerujemo, zajednicu u koju vjerujemo i čiji smo dio“. Ako si katolik, znaš da je tvoju vjeroispovijest osnovao 33. godine Isus Krist, Sin Božji i da je to sve do sada ista Crkva, naglasila je. „Mi smo dio nečega što postoji 2000 godina, to je stabilan temelj. Ali lađa u kojoj plovimo je udarana mnogim valovima i ima rupe sa svih strana preko kojih voda prodire u lađu. Stoljećima je udarana, ali stoljećima plovi. To je naša Crkva, svugdje je udarana i na mnogim mjestima ‘pušta’, ali i dalje plovi”, rekla je. Neke kateheze bit će bolne jer govore upravo o tome, upozorila je. Ali ne moramo se bojati, jer stojimo u onoj Crkvi kojoj je dana punina istine. Ovaj ciklus kateheza pripremljen je da pobliže upoznamo našu Crkvu, da znamo zašto smo to što jesmo. Moramo poznavati našu Crkvu, da bismo mogli biti istinski svjedoci onoga u što vjerujemo, poručila je s. Jerković. Dodala je da je Crkva mistično Tijelo Kristovo, a misterij je poput zida koji se ispred nas zapriječio pa u njemu možemo samo sudjelovati. „I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi, a Krist, glava“ (1 Kor, 12, 26-27). I najmanji čin koji vršimo u ljubavi mi kao katolici, to činimo uime cijele Crkve i time utječemo na cijelu Crkvu. Ali isto tako, kada mi kao katolici učinimo grijeh, tada to činimo za cijelu Crkvu. Ono što boli Crkvu, boli i mene kao pojedinca. Ono što mene boli, boli i Crkvu, ono što mene raduje, raduje i Crkvu i obrnuto“, pojasnila je.

U prvom ciklusu osvrnula se na glavu Crkve, tj. Papu. Dotakla se dviju važnih tema koje su ostavile velike rane na Crkvi: papinog primata i dogme papine nepogrešivosti. Papin primat, naglasila je, uzrokovao je najveću ranu u Crkvi, tj. u njezinom zajedništvu, iz koje je nastala i najveća podjela Crkve na pravoslavnu i katoličku. Spomenula je Martina Luthera koji je htio napraviti veliku reformu Crkve, što je na kraju dovelo do te velike podjele. „Tko stoji, neka pazi da ne padne”, citirala je sv. Pavla i nadodala: „Martin Luther je stajao – i pao”. Nije mu bila prva namjera podijeliti Crkvu, ali u jednom trenutku bio je povrijeđen njegov ponos. I zaista, odjeljenje nastaje u onom trenutku u Crkvi zbog nekih vlastitih interesa, jer nam se ne sviđa nauk Crkve koji ona nudi, ne sviđa nam se nešto što je istinito, što je Krist postavio za svijet i zbog toga mi pokušavamo promijeniti svoju istinu, tj. Kristovu istinu i radije se odričemo te Crkve nego da žrtvujemo svoje interese i svoj ponos.

Ako su vas Crkva, tj. crkvene osobe u nekom pogledu povrijedile – a vi ste i dalje ostali – to je jedan jako lijepi dar Crkvi, jer govori da vam je istina važnija od nekog vlastitog interesa ili povrijeđenog ponosa, poručila je s. Mirjam mladima. „Zašto napustiti puninu istine poradi vlastitog ponosa?“ Ne želimo Crkvu koja će se mijenjati sa svijetom, želimo Crkvu koja će mijenjati svijet, rekao je Chesterton. Crkva se neće i ne smije prilagođavati interesima pojedinaca niti trendovima generacija. Oni se trebaju prilagoditi istini koju posjeduje Crkva na čelu sa Svetim Ocem.

Kada se nekome ne sviđa istina, pokušava ju na neki način osporiti. Tako se nekima nije sviđala istina o Papi, da on ima primat. To znači prvo mjesto, vodeći položaj. Papa nije u istom položaju kao svi ostali biskupi, on se po nečemu ipak razlikuje, ima nekakvu prednost pred njima. Od kud to dolazi? Od samoga osnutka Crkve, od apostola Petra i njegove vlasti koju mu je dao sam Krist, a koja se prelila na Papu kao njegovog nasljednika. S. Mirjam je izdvojila nekoliko situacija u Bibliji koje jasno to dokazuju i o tome govore. Šimun je učenik kojemu Isus daje novo ime – Petar, Kefa, Stijena. Isus izabire neko ime koje do tada nije postojalo kod Židova. Dati nekome novo ime znači dati mu novo poslanje, dati mu novi status. Na drugom mjestu Isus izdvaja Petra i kazuje mu da će njemu dati ključeve Kraljevstva Nebeskoga. Obratio se samo Petru, a ne svim apostolima. Samo njemu je dao tu vlast.

Isus nadalje pita Petra: „ljubiš li me više nego ovi?“ i govori mu: „Pasi ovce moje“. Isus odabire Petra kao onoga koji ima zadatak davati duhovnu hranu drugima, prenositi im vjeru, čuvati ih i voditi.

Kasnije, Isus se obraća Petru: „Sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu. Ali ja sam molio za te, da tvoja vjera ne malakše”. Iz toga jasno vidimo da je Petar pod jednom posebnom zaštitom Isusa Krista. Isus dalje nastavlja Petru: „a ti kad dođeš k sebi, učvrsti svoju braću“. Niti jedan drugi apostol nije dobio takav nalog. U Evanđeljima Petar se često navodi kao prvi, izdvaja se od drugih. S. Mirjam navela je još primjera koji upućuju kako Petar ima posebno mjesto među apostolima. To sve govori o važnosti pape u današnje vrijeme, koji je nasljednik tog istog Petra kojemu su povjereni ključevi Kraljevstva Nebeskoga. On je ta glava koja predstavlja Krista ovdje na zemlji. Imati papu je važna stvar, rekla je s. Mirjam.

U nastavku se osvrnula na dogmu papine nepogrešivosti, a koja je najčešće krivo tumačena. Istaknula je da Papa nije bezgrešan i nije nepogrešiv kada nešto govori u svom privatnom razgovoru ili na nekakvoj audijenciji, konferenciji za novinare i sl. On je nepogrešiv kada nešto govori u zboru biskupa, na crkvenom saboru – ex catedra tj. sa stolice sv. Petra. Papa smije pogriješiti, i griješi, ali cjelokupna Crkva i njezin nauk ne može imati zabludu – to nam je Isus obećao, jer On stoji iza nje. Crkva je stara 2000 godina. Ta njezina neprolaznost je dokaz da ju vodi Duh Sveti, zaključila je.

Nakon kateheze slavljena je misa koju je predvodio fr. Ivan Dominik Iličić, studentski kapelan. U propovijedi se osvrnuo na spomendan Kraljice Svete Krunice i potaknuo sve na moljenje krunice. „Gospa je ključna u teškim vremenima kada ona dođu. Učimo se njoj povjeravati i nju častiti. S Gospom pobjeđujemo i u duhovnom ratu“, rekao je.

Poručio je mladima da nose Boga u svome srcu i poput Marije donose mir i radost drugima, da drugi osjete kako u kršćanima ima nešto posebno. Duša koja je radosna potiče druge na razmišljanje, koji bi u dubini duše htjeli također biti tako istinski radosni. Njima treba netko tko će im posvjedočiti svojim životom, netko tko će im doći u susret i u slobodi, bez nametanja, polako potaknuti na promjenu života, potaknuti da pokušaju nešto novo, drugačije, što im može promijeniti život i dovesti ih Kristu. „Njima trebaju radosni kršćani, poput vas ovdje“, zaključio je homiliju fr. Ivan Dominik.

Nakon mise fr. Ivan Dominik blagoslovio je novouređene prostore i sliku na zidu koju je oslikala studentica Miriam Volarić koja prikazuje Krista na križu s citatom blaženog Miroslava Bulešića: „Moja osveta je oprost“. Njome su htjeli poistovjetiti Isusovu muku s mukom bl. Bulešića, zaštitnika Centra za mlade.

Kateheze u Centru za mlade „Bl. Miroslav Bulešić“ održavat će se svakog četvrtka s početkom u 20 sati, a nakon kateheze slavit će se misa.