Istina je prava novost.

VIDEO Uz zagrebačku katedralu pronađeni ostaci hrvatskog velikana Ivana Zakmardija

Kosturni ostaci hrvatskog velikana Ivana Zakmardija pronađeni su provedenim istraživanjem ostatka kapele sv. Ivana Krstitelja, koju je dao izgraditi za svoj ukop, između južnih kontrafora 2 i 3 zagrebačke katedrale, izvijestio je u petak 20. studenoga 2026. Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Pomoćnica ravnatelja Hrvatskoga restauratorskog zavoda za arheološku baštinu i voditeljicom arheoloških istraživanja oko Zagrebačke katedrale doc. dr. sc. Ana Azinović Bebek istaknula je kako je Zakmardijeva kapela sv. Ivana Krstitelja (kasnije kapela Uzvišenja Svetoga Križa) stradala u potresu 1880. te u Bolléovoj obnovi nije obnavljana.

„U tim istraživanjima u rujnu, baš na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa 14. rujna, otvorili smo tu kapelu koja je i bila posvećena posljednjih sto godina svog egzistiranja Uzvišenju Svetog Križa. U njoj smo u podu pronašli u olovnom sarkofagu, koji je bio obložen drvom jele, kosturne ostatke, kako smo tada pretpostavili, Ivana Zakmardija. Međutim, bilo je potrebno provesti različite analize da bismo to i potvrdili“, pojasnila je.

Opisala je proces koji je uslijedio odmah po pronalasku olovnog lijesa: „Iz tog olovnog sarkofaga izvadili smo kosturne ostatke starije osobe zajedno s pripadajućim nalazima s kojima je bio sahranjen. To je tzv. ukopni križ. On je bio drveni s brončanim oplatama koje su naknadno i pozlaćene, imao je i pozlaćeni korpus. Zatim krunicu, medaljicu s prikazima Ecce homo i Mater dolorosa. Na nogama je imao kožne cipele na kojima su bile srebrne kopče. Sve to upućivalo je na visoki status pokojnika. I sam ukop u olovnom sarkofagu i sam taj položaj u kapeli zasigurno su išli u prilog tome da se doista radi o nekom izrazito važnom.“

Azinović Bebek naglasila je kako, proučavajući arhive i koristeći publikaciju Ladislava Dobrice, objavljenu prigodom izložbe o Ivanu Zakmardiju u Hrvatskom državnom arhivu, te uz sve znanstvene analize koje su napravljene, mogu s 99 postotnom sigurnošću potvrditi da se radi o Ivanu Zakmardiju.

Spomenula je i jednu od njegovih velikih zasluga: Škrinju povlastica Kraljevstva, koja se smatra početkom Hrvatskog državnog arhiva. Ivan Zakmardi 1643. bio je zadužen za sakupljanje svih privilegija Kraljevine Hrvatske i Slavonije i sve dokumente skupio je u škrinju na kojoj je dao nacrtati hrvatski grb i grb Slavonije. Napisao je i jednu izrazito dirljivu pjesmu posvećenu svojoj domovini na latinskom jeziku, kraj koje je i taj dokument o samom osnutku Škrinje.

Škrinja se inače čuvala u sakristiji Zagrebačke katedrale do 18. stoljeća. Kasnije je premještana i danas se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu. U doba kad je tek osnovana, postojala su tri ključa. Jedan je imao biskup, jedan je imao ban, a jedan je čuvao Zakmardi kao kraljevski protonotar.

Govoreći o Zakmardijevu životu, istaknula je kako je „uz svoj politički i društveni angažman, bio izrazito i karitativno nastrojen pa tako znamo da je osnovao dvije zaklade koje su školovale djecu nižih socijalnih statusa“. „Zaklade su funkcionirale gotovo 150 godina nakon njegove smrti. Dakle, tek negdje početkom 19. stoljeća iscrpljena su sva sredstva te zaklade“, objasnila je.

Ivan Zakmardi umro je 25. travnja u Banskoj Bistrici u Slovačkoj. „Kako je umro na putu, prema tadašnjim pravilima i propisima, bilo je potrebno učiniti obdukciju da bi se tijelo moglo vratiti u Hrvatsku. To se u tadašnje doba radilo isključivo plemićima, dakle nije se mogla obdukcija raditi na nižim staležima. Mi smo na kosturu pronašli te tragove obdukcije“, ustvrdila je.

Dodala je kako je to činjeno zbog različitih sanitarnih propisa. „Tijelo se raspada, može se svašta dogoditi pa je onda potrebno izvaditi sve unutarnje organe. To je prema tadašnjim propisima i napravljeno. Mi smo pronašli tragove toga. Između ostalog imao je i jednu željeznu posudu koju smo pronašli između nogu, u kojoj je vrlo vjerojatno, prema tadašnjim običajima, smješteno srce, ako ne i koji drugi unutarnji organ“, objasnila je.

Viša znanstvena suradnica u Antropološkom centru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dr. sc. Vlasta Vyroubal izvršila je antropološku analizu kojom je utvrđeno da se radi o starijem muškarcu. Dob je procijenjena na više od 65 godina.

Istaknula je kako je najuočljivija kraniotomija, odnosno rez na lubanji, koja je rađena zbog sanitarnih razloga. „Mogli smo potvrditi obdukciju i time što je pronađen rez na prsnoj kosti, što potvrđuje da je tijelo otvarano. Sljedeća stvar kod ovog pojedinca koja je jako zanimljiva je njegova kralježnica koja je spojena u blokovima“, rekla je.

„To se u literaturi naziva difuzna idiopatska skeletna hiperostoza. Najčešće se pojavljuje kod muškaraca starije životne dobi. To je idiopatska bolest za koju ne znamo točno koji je uzrok. U arheološkim populacijama ona se uvijek veže uz osobe boljeg imovinskog statusa. Znači, ona metabolički ukazuje na prehranu bogatu životinjskim proteinima i mastima. U arheološkim populacijama ona se vrlo često nalazi kod svećenika, redovnika ili aristokracije nasuprot seljačkog stanovništva“, pojasnila je.

Naglasila je kako je promatrajući glavu, važno istaknuti zube. „Oni su istrošeni s vanjske strane. A zapravo kad pogledate, on ima malo naglašenu donju čeljust. To je ono što se može vidjeti i na povijesnim portretima“, naglasila je.

Sami kosturni ostaci izvrsno su očuvani, upravo zbog činjenice što je bio u olovnom zapečaćenom lijesu te je time bilo malo vanjskih utjecaja koji bi nepogodno utjecali na same kosti.

Istaknula je još jednu činjenicu: zelenu boju kostiju gornje polovice tijela. „To ukazuje na oksidaciju bronce. Pretpostavljamo da je sama odjeća u kojoj je bio pokopan bila protkana ili načinjena od brončanih niti“, ustvrdila je.

Napravljeno je i CT snimanje u Kliničkom bolničkom centru Rebro kod doktora Mislava Čavke. „Ima jednu litičku leziju na glavi koja je probila svod lubanje. Makroskopski, samim izgledom, podsjeća na metastazu. Ali pošto je samo jedna vidjet ćemo tek kada dođe interpretacija CT snimka, postoje li slične lezije još negdje na tijelu“, dodala je.

CT snimanje napravljeno je kako bi se otkrile možda još neke prikrivene patologije te kako bi se snimila lubanja i potom napravila facijalna rekonstrukcija. Poslani su i uzorci koji će pokazati rezultate stabilnih izotopa, koji govore o prehrani.

Vyroubal je kazala kako u ovom trenutku ne možemo zaključiti od čega je umro. To će vidjeti pokazati interpretacija CT snimka, ali ono što se vidi na samom tijelu jest da nema tragova nasilne smrti. Također, vidi se ankiloza desne zdjelice s križne kosti i prvog lumbalnog kralješka. To je promjena koja se dogodila sa starošću i u kombinaciji s patologijom kralježnice pokazuje da se Zakmardi teže kretao.

Viša konzervatorica-restauratorica u Odjelu za restauriranje arheoloških nalaza u Hrvatskom restauratorskom nalazu Maša Vuković-Biruš, koja je radila na pronađenim predmetima, istaknula je kako su u lijesu pronađene kožne cipele sa srebrnim kopčama, perlice od gagata i brončana medaljica te drveni križ s korpusom.

Poručila je je kako je najkompleksnije bilo očistiti kopče, koje se sastoje od tri različita materijala. „Očišćene su, očuvan je sloj kože koji se nalazio na njima, očišćene su i njihove željezne igle kod kojih je otkrivena cijela konstrukcija s unutarnjih strana“, pojasnila je.

Prilikom čišćenja srebrnih kopči nađeni su žigovi koji pokazuju kvalitetu srebra te radionički žig koji će se dalje proučavati kako bi se pokušalo otkriti u kojoj su radionici izrađene.

Cipele se nalaze u procesu konzervacije. Pronađene su u mokrom stanju te je potrebno održavati vlažnost i dezinficirati ih, a zatim se kreće u konstrukciju. Prilikom konstrukcije važno je paziti na konsolidaciju materijala jer se radi o koži, osjetljivom organičkom materijalu s kojim treba pažljivo raditi, stoga je potrebno i više vremena.

Križ je drveni, a na analizi su korpus i zvijezda kako bi se provjerilo o kojoj se bakrenoj leguri radi te ima li pozlate na njima.

Ostaci tekstila koji su pronađeni nalaze se na obradi, a prema preliminarnim rezultatima, može se reći da je tekstil bio protkan nekim metalnim nitima, vrlo vjerojatno brončanim, s obzirom na zelene ostatke na kostima. Vrlo vjerojatno se radi o svili i vuni, koliko se zasad može vidjeti.

Azinović Bebek kazala je kako sada slijedi interpretiranje CT snimanja koje je napravljeno, zatim analiza rezultata radiokarbonske analize, a u tijeku su i restauratorski radovi na obnovi kožnih cipela. Kad sve analize budu završene, uslijedit će dogovor oko ukopa posmrtnih ostataka Ivana Zakmardija.

Ivan Zakmardi (oko 1600. – 1667.) bio je protonotar Hrvatskoga Kraljevstva, ranije i odvjetnik Zagrebačke biskupije te je obavljao različite javne službe. Izabran je 1641. za člana komisije koja je imala zadatak pregledati i popisati isprave, zakone i privilegije Hrvatskoga Kraljevstva. Skupivši ih u Škrinju privilegija Kraljevstva (Cista privilegiorum Regni), postavio je 1643. temelje hrvatskom Zemaljskom arhivu (danas Hrvatski državni arhiv).

Od 1642. do smrti bio je biran za zastupnika u Požunski sabor. Na Saboru u Varaždinu (1644.) izabran je za protonotara Hrvatskoga Kraljevstva. Pred Čazmanskim je kaptolom 1666. osnovao pavlinski samostan u Križevcima. Bio je i poznati dobrotvor, pomagao siromašne učenike, a oporučno je ostavio velik broj posjeda isusovačkom sjemeništu u Varaždinu te pavlinima u Lepoglavi i Križevcima. Umro je 25. travnja 1667. u Banskoj Bistrici. Prema vlastitoj želji pokopan je u kapeli sv. Ivana Krstitelja u Zagrebačkoj katedrali, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.