Govoreći u homiliji o sv. Nikoli, pojasnio je kako je živio u vrijeme progonstva ali i slobodi kršćanstva, te vremenu kad je Crkva bila jedna, tako da svetog Nikolu slavi i Pravoslavna i Katolička Crkva, štoviše uz BDM, sv. Nikola zaštitnik je pravoslavne Rusije. Sv. Nikola, očito  ima u sebi nešto što povezuje, ujedinjuje, tvori zajedništvo;  ali „zna Nikola da to nije plod njegov, plod njegovih misli, nego, da je zajedništvo djelo Božje. Pozvani smo živjeti i promišljati  to djelo, misliti jedni na druge i u zajedništvu se darivati”, naglasio je. mons. Vidović.

Iz mnogobrojnih priča i legendi o svecu, točnih ili ne, sve te priče su poticaj kršćanskom življenju. Iz priče ili legende, sv. Nikola stoji kršćanima i kao zaštitnik pomoraca,  kao svjetionik. Sv. Nikola je ozdravljao bolesne, oživljavao, činio je to zato što je nasljedovao Krista, postao gotovo kristolik, slobodno možemo i za njega reći, kao što je  za  Isusa  zapisano  „da je prošao zemljom čineći dobro, jer Bog bijaše s njime“…

„Ova veza biti s Bogom i činiti  dobro, treba označavati i naš kršćanski život. Onaj koji je s Bogom čini dobro, i onaj koji čini dobro Bog je s njime, zapravo, to na neki način treba  biti nama vjernicima jedna ‘buba u uhu’, nešto što će nas stalno podsjećati da činimo dobro i Bog će biti s nama; drugi će zahvaljivati na dobru, i reći Bog je s njime!“ I doista – kada bismo jedni drugima činili dobročinstvo, kada bismo jedni drugima prepoznavali to – Bog je s njime, onda bi naš svijet bio onakav kakvoga želimo. Mi ga danas vidimo kakav je podijeljen, nepravedan, pun sukoba – a zove se moderan, posthumanistički, a još, kao da Bog nije s njime, istaknuo je propovjednik.

 „Svetost je  poziv svakom čovjeku, i zato, svaki put kada slavimo svece, u meni se budi tračak nade da je moguće biti svet, da je moguće ostvariti svetost, i da svetost nije neka prošla davna kategorija koja je završila, nego da je itekako aktualna, i još više –  itekako potrebna u našem svijetu“, naglasio je mons. Vidović, pri čemu se prisjetio sv. pape Ivana Pavla II. i sv. Majke Terezije i njezine izreke: „Nije svatko stvoren i pozvan činiti velika djela, nego je pozvan činiti mala djela s velikom ljubavlju!“ To je put svetosti, onaj koji kaže – Bog je s njima, čini mala svakodnevna djela s velikom ljubavlju, i to je promjena u svijetu, i to je – činiti svijet boljim, ljepšim mjestom, ugodnijim za život, pravednijim i poštenijim, svetijim. Zato, slaveći svece, ne smijemo biti samo puki promatrači, netko tko učini zavjet, tko prođe, pokloni se, daruje milostinju, nego slaveći svece trebamo živjeti i ići prema vlastitom obraćenju. Nasljedovati svece, znači nasljedovati samoga Krista, a nasljedovati Krista znači biti svet. 

Zato ova današnja proslava u Metkoviću, ali i širom svijeta, jer sv. Nikola je jedan od najpopularnijih, najomiljenijih  svetaca, zapravo je prigoda i šansa koju dobivamo kao vjernici da znamo dar primiti ali da znamo i biti dar za druge! Stoga, dok sudjelujemo u najvećem daru koji nam je Bog dao  – daru euharistije, gdje nam se sam Bog daruje u prilikama kruha i vina da ga blagujemo i da postajemo kao i Nikola – kristoliki, činimo dobro tamo gdje jesmo, poručio je vjernicima mons. Vidović, čestitajući im blagdan zaštitnika.

Na kraju mise dekan i župnik don Davor Bilandžić zahvalio je svima  koji su pridonijeli slavlju, napose svećenicima u koncelebraciji iz župa Neretvanskog dekanata, te don Draženu Radmanu iz Biokovskog dekanata, propovjednicima u trodnevnici – don Ivi Bezini, don Hrvoju Dragunu i fra Josipu Repeši, te animatorima misnih slavlja – bendu mladih Župe sv. Ilije i Župe Mejaši, te bendu župe domaćina, kao i mješovitom župnom zboru središnjega blagdanskog slavlja, uz pratnju mandolina i pod vodstvom s. Marijane Cvitanović.  Za orguljama je bio Vice Šiljeg. Na slavlju je prvi put nazočan bio novi metkovski paroh o. Lazar, koji je zamijenio o. Borisa koji je 15 godina nazočio slavljima.

Po završetku svih misnih slavlja bio je blagoslov djece, automobila i darivanje djece.