Tema susreta bila je „Jakov: putovanje prema očinstvu“.

Na početku susreta vlč. Žigman postavio je pitanje može li Jakov, kao muškarac koji je vrlo privržen majci, postati dobar otac. Biblija govori kako Jakov sazrijeva od svoje uloge uspješnog i lukavog muškarca do oca suočavajući se sa svojom mračnom stranom. Prvi korak na tome putu je izlazak iz majčinog životnog prostora što Jakov čini onda kada bježi od svoga brata, kada zapravo bježi od svoje sjene. Taj bijeg oslobađa ga od navezanosti na majku te ga vodi do samoga sebe i istine o sebi. Tijekom bijega Jakov ima potresno iskustvo Boga koji mu se obraća u dubini njegova srca i blagoslivlja ga. To iskustvo Boga prvi je korak na Jakovljevu putu preobrazbe jer postaje svjestan da ne ovisi sve o njemu, već o Božjem blagoslovu i Božjoj volji, rekao je među ostalim vlč. Žigman.

Nadalje je naglasio da onaj tko se nije borio sa sobom i sa svojim mračnim stranama nije u stanju postati otac. Tko misli da može proći kroz život neokrznut i da se ne suprotstavi svojoj sjeni taj će svoje mračne strane projicirati na svoju djecu jer će ih promatrati kroz naočale svojih potisnutih potreba i strasti. Biblija kroz Jakova pokazuje dva načina kako se susresti sa sjenom. Prvi je način boriti se s njom, a drugi je način u tome da se pred njom ponizno poklonimo i priznamo je, posvjestio je vlč. Žigman.

Dodao je da biti otac znači podržavati druge, posredovati im želju za životom, davati im oslonac tako da se odvaže sami uzeti život u svoje ruke. „Danas, kao i nekoć, govorimo o oskudici očeva. Mnogu su očevi odsutni u odgoju. Ne podupiru djecu, ljute se što se njihova djeca razvijaju drugačije od onoga kako su si oni zamislili i odgoj prepuštaju majkama. Oca treba ne samo obitelj, nego i društvo“, rekao je izlagač, zaključujući s dva stava oca, a to su odlučnost i velikodušnost.

Susretu je prethodio susret početkom studenoga, a tema mu je bila biblijski pogled na Izaka s pitanjem Izaka: Kako postati muškarcem bez očeve podrške? Susret je također vodio vlč. Žigman, koji je na početku podsjetio da je Izak sin velikog Abrahama, a sinovima velikih ljudi uvijek je teško jer često nisu prisutni kod kuće. Muškarci bez oca traže jake ljude da bi se oslonili na njih. Ako naiđu na prave muškarce, naći će svoj put. Ako pak postanu ovisni, trčkarat će za guruima i pritom izgubiti sebe.

Pojasnio je da je duhovnost onih koji su bez oca obilježena jakom čežnjom za sigurnošću i oslobođenjem, ali da takva duhovnost često ima infantilne crte. Umjesto da se suoče sa životom i njegovim konfliktima, takvi ljudi rješenje svojih problema očekuju od Boga. „Od oca napušteni muškarci koji se suoče sa svojom napuštenošću postaju dobri dušobrižnici i terapeuti. Budući da imaju osjećaj za napuštene ljude, ne upadaju u zamku da im daju sigurnost koju oni od njih ne očekuju, već im pokazuju put u vlastito srce u kojem pronalaze same sebe“, istaknuo je vlč. Žigman.

Dodao je da muškarci bez oca također često bježe u ulogu žrtve, žrtve svojih roditelja ili društva te odbijaju preuzeti odgovornost za sebe i svoj život. „Tek kada se muškarac bez oca suoči sa svojom napuštenošću i prihvati odgovornost za svoj život može postati izvor blagoslova“, zaključio.

Susret je zaključen zajedničkom misom u kapelici Vikarijata.