Sve nazočne pozdravila je predsjednica osječkog ogranka Anita Kovačić, mag.med.techn, na susretu je bila i dopredsjednica ogranka Sanja Višević, mag. med. techn., a poruku pape Franje za 30. svjetski dan bolesnika predstavila je članica osječkog HKDMST-a Katijana Zec, mag. med. techn. Susretu je nazočio i bolnički kapelanu KBC-u Osijek o. Ignacije Belak, DI.

O temi „Blagodati i opasnosti suosjećanja u pomažućim profesijama“ govorio je doc. dr. Josip Bošnjaković, predavač na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Đakovu i Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Zagrebu te voditelj Bračnih i obiteljskih savjetovališta u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. A Ivana Hardi, mag. med. techn. iz Medicinske škole u Osijeku govorila je o „Etičkim izazovima sestrinstva uzrokovanim koronavirusom“.

Započinjući predavanje doc. dr. Bošnjaković iskazao je veliku zahvalnost medicinskim sestrama i tehničarima, kao i svim medicinskim djelatnicima za sav trud i žrtvu, rad i nastojanje koje čine za sve ljude u potrebi. Izrazi zahvalnosti bili su protkani kroz cijelo predavanje, zahvalnost je istaknuta i kao jedan od čimbenika koji doprinosi ublažavanju zamora u službi, a na vidljivi način prisutnim medicinskim sestrama i tehničarima doc. dr. Bošnjaković zahvalnost je iskazao darujući im dvije prigodne skladbe koje je na violini izvela Laura Vujčić, učenica Glazbene škole „Franjo Kuhač“ u Osijeku.

Doc. dr. Bošnjaković govorio je o suosjećanju iz psihološke i duhovne perspektive, zatim se osvrnuo na zamor suosjećanjem – napose tijekom pandemije koronavirusa te je izdvojio prednosti suosjećanja i čimbenike koji doprinose ublažavanju zamora. Suosjećanje je način kako možemo ljubiti, a iz psihološke perspektive ono promiče blagostanje i povećava mentalno zdravlje. Sadrži tri elementa – primijetiti, osjećati i odgovoriti te se može definirati i kao ganuće zbog patnje druge osobe i želja pomoći joj. Predavač je pojasnio i kako „suosjećanje nije nikakav poziv na junaštvo ili na neku stršeću svetost već svetost koja hoće biti takva da se može zahtijevati od sviju kao svagdašnja, osnovna vrlina kršćana. Suosjećanje je izraz čovjekove strasti za Boga koja se može iskusiti i obistiniti kao supatnička strast za onoga koji trpi, kao mistika otvorenih očiju“.

Govoreći o zamoru suosjećanja – napose tijekom aktualne pandemije, doc. dr. Bošnjaković istaknuo je kako su u nastojanju adekvatno skrbiti za povjerene im bolesnike, medicinski djelatnici bili jedna od najzaraženijih skupina. Pred njima su bili izazovi upravljanja ograničenim resursima, kao i zadatak uravnotežiti potrebe pacijenata sa svojim potrebama, ali i potrebama svojih obitelji. Cijela ta situacija izazvala je niz simptoma – kao što su strah, nesigurnost i tjeskoba, uputio je, a zatim nabrojao i simptome zamora suosjećanjem koji mogu biti fizički, emocionalni, socijalni, duhovni i kognitivni.

Tu su i čimbenici koji doprinose ublažavanju zamora suosjećanjem, a predavač je uz zahvalnosti, istaknuo društveno prepoznavanje jedinstvenog poziva medicinske sestre i tehničara, obiteljsku i društvenu podršku te jačanje otpornosti – hobijima, njegovanjem društvenog života, prakticiranjem zdravog stila života te humorom. Napose je naglašeno zdravo razumijevanje duhovnosti i prakticiranje pozitivnog religioznog suočavanja sa zamorom koje, između ostaloga, potiče na jaču povezanost s Bogom, traženje Božje ljubavi i brige te Božje pomoći u borbi s ljutnjom, kao i traženje oproštenja grijeha i usmjeravanje na vjeru umjesto na brigu o problemima.

Govoreći o naznačenoj temi, predavačica Hardi uputila je kako se radi o gorućim etičkim izazovima sestrinstva u prvom valu pandemije, kada su okolnosti i tijek razvoja bolesti koronavirusa bili vrlo nepoznati. Etički izazovi bile su dileme u kojima su se medicinski djelatnici našli jer su pred sobom imali jednako problematične opcije ili odluku za dvije opcije koje su jednako moralno uvjerljive.

Rad u pandemiji pratio je strah od infekcije što je uzrokovalo anksioznost, a nepovoljna okolnost bilo je i stigmatiziranje medicinskih djelatnika koji su se zarazili, nedostatak suosjećanja za njih i njihovo zdravlje – jer brinulo se samo o tome kako pokriti smjenski rad. Oko 1500 medicinskih sestara i tehničara u 44 zemlje svijeta preminulo je od Covida-19, istaknula je Hardi, a potom je i opisala rad u teškim vremenima tijekom kojega se sukobljavala briga o ljudskim pravima, zaštitnim protokolima i protokolima za zarazne bolesti.

Kao jedna od otežavajućih okolnosti istaknuta je nemoguća komunikacija kroz zaštitna odijela i maske, što je uzrokovalo udaljenost i izazivalo strah kod pacijenata, a pridonijelo je i lošoj duhovnoj skrbi, nedostatku suosjećajne skrbi i skrbi usmjerene na obitelji. Tako su se i vijesti o završetku života obiteljima prenosile telefonski ili „iza dehumanizirajućeg vela od plastičnih maski“.

Među etičkim izazovima pobrojani su: strah od infekcije, izolacija, udaljenost od obitelji, cijepljenje, odnos medicinska sestra/bolesnik, visoka stopa smrtnosti bolesnika i odgovornost za pružanje pomoći, a među etičkim principima: poštenje, poziv dužnosti, dužnost pravilnog upravljanja resursima, transparentnost, jednakost, proporcionalnost i odgovornost.