Uz domaćina, župnika Davora Štuljana koncelebrirali su i gvardijan samostana Sv. Katarine u Krapini fra Franjo Tomašević,  te vlč. Toni Potrebić rodom iz Krapine a trenutačno na studiju na Sveučilištu Gregorijana u Rimu.

Nakon blagoslova grančica i svečanog ulaska u crkvu započelo je misno slavlje na kojem se pjevala Muka Gospodina našega Isusa Krista po Luki.

Na početku homilije biskup Gorski mnogobrojnim okupljenim vjernicima  prenio je čestitke i pozdrave kardinala Josipa Bozanića. Zatim je postavio pitanje je li Isus mogao izbjeći toliku patnju za nas. „Proroci su naviještali njegov dolazak, Izaija je tako nadahnuto nagovijestio Isusovu patnju, a Isus je ostao poslušan jer se odrekao božanske moći u ljudskom tijelu“, istaknuo je biskup.

„Bez ljubavi nije moguće prihvatiti ni jednu teškoću. Ako životni križ ne prihvaćamo s ljubavlju lako možemo postati dio ‘rulje’ koja viče ‘raspni ga! Od ‘hosana’ do ‘raspni ga’ tako je malo potrebno – to je lice čovječje”, upozorio je mons. Gorski.

Napomenuo je da je poljubac, “najljepša ljudska gesta izdaje Sina čovječjeg, a u sudbinama ljudi koji su pratili Isusa na križnom putu, tijekom svojega života možemo prepoznati vlastitu sudbinu“. Nepravednu osudu Isusa Krista usporedio je s osudom kardinala bl. Alojzija Stepinca, koji je “zajedno s Kristom prigrlio svoj križ i nosio ga do smrti”.

U zaključku homilije biskup se spomenuo stihova hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora: „Krv moja neće ostati na tebi. Svog Judu ja sam nosio u sebi“ te sve pozvao na život po ljubavi koju nam je nesebično darovao naš Otkupitelj. Po toj ljubavi prepoznajemo se i mi danas njegovim učenicima, poručio je biskup Gorski.