Koncelebriranu misu predvodio je mons. Pavao Banić, župnik i dekan u Makarskoj. Prigodnu propovijed održao je fra Gabrijel Jurišić, urednik Zbornika „Kačić“, a pjevao je Župski zbor iz Baške Vode.

Fra Gabrijej je u homiliji rekao: Danas je vrlo veliki i važni dan za ovo malo selo Topiće, čak bi se moglo reći „povijesni dan“. Ono što je gradu Splitu katedrala Sv. Duje, koju je sagradio car Dioklecijan za svoju grobnicu, za svoj mauzolej, što je Zadru katedrala Sv. Stošije, ili Zagrebu katedrala Marijina Uznesenja – najvažnija, najdraža i najsvetija građevina, to ovo malo naselje dobiva danas. Topići dobivaju danas sveti prostor. Jedna obiteljska kuća postaje kuća Božja, zgrada posvećena Bogu, Hram Božji, zajednička kuća vjernika koji će u ovom svetom prostoru slaviti i hvaliti Boga svemogućega, zahvaljivati mu za sve darove i moliti za milost i blagoslov. Može se reći da se je danas ovdje ostvarila riječ sv. Ivana zapisana u Otkrivenju: „Evo šatora Božjega među ljudima“ (21,3), a to znači da se je sam Bog danas nastanio ovdje i da želi biti sa svojim narodom.

Sv. Jelena, majka cara Konstantina Velikoga, hodočastila je u Palestinu i obišla sveta mjesta. U Betlehemu je sagradila Crkvu Isusova rođenja, a u Jeruzalemu, na Kalvariji, nad Isusovim grobom Crkvu njegova Uskrsnuća. Posvećena je 13. rujna 320. godine, a sljedećega dana (14. 9.) sv. Križ, na kojem je Isus bio raspet, izložen je u toj crkvi da ga vjernici štuju i pred njim se mole. Građani Jeruzalema i drugi hodočasnici u toj su crkvi štovali sv. Križ, a posebno na obljetnicu prvoga dana štovanja, tj. 14. rujna. Tako je nastao pobožni običaj da se toga dana u cijelom svijetu slavi Blagdan Uzvišenja sv. Križa.

Naselje Bast prvi se put u povijesti spominje u popisu sela Makarskoga primorja 1434. godine. Dakle, prije 588 godina, tj. gotovo prije 6 stoljeća. Bast i Veliko Brdo bili su jedna župa, a župnik je bio fratar iz samostana u Makarskoj. Tada je sagrađena crkvica Sv. Roka. Turci su konačno zavladali Makarskim primorjem 1500. godine. Prije dolaska Turaka sagrađena je u Bastu župska crkva, a na istom mjestu podignuta je 1765. nova, današnja.

Kada su Turici 1684. god. potjerani iz Makarskoga primorja, živjelo se u većoj slobodi pa su neki Bašćani pošli bliže moru i počeli graditi prve kućice. Tako je nastalo novo naselje Baška Voda, koja se u pisanom dokumentu prvi put spominje 1688. godine. Dakle, prije 334. godine.

Promajna je nastala kad je obitelj Granić u 18. st. doselila iz Basta. Godine 1806. u Promajni su bile 3 obitelji, a imale su 12 duša. Bratuš je nastao u isto doba, kad su iz Podgore doselile 2 obitelji: Babić i Beroš. Krvavica je nastala, kad su pri kraju 18. st. doselile također iz Podgore obitelji: Andrijašević i Beroš.

Selo Topići, u kojemu se mi danas nalazimo na ovom slavlju, nastalo je čak i malo prije triju naselja u Valama. Jure Granić, rečeni Topo, došao je iz nekoga sela Imotske krajine (neki vele da je to Medov Dolac), naselio se na zemlji koju su nazivali Podružje, a tu je nad jednom špiljom bio postavljen drveni Križ. Zemlja koju je obrađivao bila je vlasništvo Jakova Kačića i Ivana Dugaša iz Makarske. To svjedoče sačuvane pismene potvrde koje je pok. Mate Topić, rečeni Kapo, predao fra Karlu Jurišiću, župniku, da se čuvaju u Arhivu samostana u Makarskoj. Tako npr. jedna potvrda svjedoči da je Jure predao plodove zemlje prema ugovoru (30. IX. 1719.).

Taj je Jure imao pet sinova, kako je zapisao župnik Basta 1772. godine: Grgu, Andriju, Miju, Nikolu i Martina. Sinovi su se oženili, rodila im se djeca. Živjeli su zajedno u istoj obitelji i 1772. god. bio je u obitelji 31 član. Godine 1898. bilo je u selu 109, a 1937. bilo je 143. To je najveći broj stanovnika u povijesti Topića. Poslije rata 1948. bilo ih je 135, a 1973. samo 19. U jednoj privatnoj kući bila je škola od 1945. do 1948. koju je pohađalo 25 učenika.

Stanovnici Topića 1934. i 1940. molili su Biskupski ordinarijat u Splitu da im dopusti sagraditi groblje i crkvicu. Drugi svjetski rat, zatim ateističke komunističke vlasti, pa potres 1962. i konačno iseljavanje bili su razlozi da ta dobra ideja nije ostvarena. U doba Domovinskoga rata razgovaralo se o toj ideji, ali se ništa nije uspjelo ostvariti.

Konačno je gospođa Ivana Jurišić rođ. Topić odlučila darovati svoju kuću da se uredi za crkvicu Svetoga Križa. To je njezin veliki dar. Taj dar je potakao mnoge ljude koji su na razne načine pomagali da se obavi vrlo mnogo velikih i malih poslova i da konačno doživimo danas ovaj veliki i sveti dan, za kojim su vjernici Topića čeznuli više od tri stotine godina.

Svi koji su rođeni u ovomu „malom mistu“, svi njihovi potomci koji žive u Baškoj Vodi, Makarskoj, Splitu, ili bilo gdje po svijetu, imaju pravo biti ponosni da je ova stara zgrada danas na poseban način Bogu posvećena i da u ovom svetom prostoru danas slavimo prvu misu u čast sv. Križa, a taj su blagdan stanovnici sela Topića davno izabrali za svoga posebnog zaštitnika. Ove godine, na Veliki petak, poznata procesija naše Župe s Križem, prvi će put doći na ovo sveto mjesto, u ovu danas blagoslovljenu crkvicu.

Ovdje će se okupljati vjernici i slaviti mise, ovdje će slušati Božju riječ, primati sakramente, moliti za žive i mrtve, moliti za zdravlje duše i tijela, moliti u svim svojim duhovnim i materijalnim potrebama. Pa i sama pomisao da je ovdje u selu Božji hram, Božja kuća, neka razveseli svakoga stanovnika ovoga malog sela, svakoga koji ovdje dođe, ili koji izbliza ili daleka pogleda ovu crkvicu, neka mu bude jasno, da je dobri Bog sa svima nama, da smo svi mi njegova djeca koju On voli, da smo braća i sestre, da je dobri Otac koji želi da budemo sretni i da drugima pomognemo da i oni budu sretni i blagoslovljeni.

Danas posebno molimo za sve naše drage pokojnike, koji su u proteklih 300 godina ovdje živjeli, radili i nosili svoje životne križeve, željeli da se ovdje sagradi crkvica, završili svoje zemaljsko putovanje, pošli u nebesku domovinu i sada su sa svojim Bogom, Bogorodicom Marijom i svima svetima u blaženoj vječnosti.

Molimo posebno za sve one žive koji su nastojali da se u ovomu malom selu sagradi Božja kuća, Božji hram. Njihova misao i želja poticala je i druge da na to misle, da se i sami oduševe za tu ideju. Da nije bilo te njihove misli i želje, za koju su se oni zalagali i trudili, mi danas ne bismo bili ovdje i ne bilo ove Božje kuće, ove crkve, koja je danas blagoslovljena i Bogu posvećena. Budimo dobrom Bogu na svemu tomu zahvalni.

Gospodom Isus Krist, Sin Božji, svojom mukom i smrću na Križu spasio je sve ljude i sve nas pozvao da i mi nosimo svoje životne križeve i stignemo u vječnu slavu na nebesima. Neka ova mala crkva Sv. Križa sve one koji su rođeni ovdje ispuni čvrstom vjerom, da i njih i sve nas dobri Bog ljubi, da je s nama u svim našim uspjesima i neuspjesima, da nas vodi u našemu životu, i preko svih križeva i muka, dovede do konačne pobjede i do sretnoga života u blaženoj vječnosti.

Na kraju bogoslužja fra Filip je zahvalio svima koji su zaslužni da je crkvica blagoslovljena i predana vjernicima da u tom svetom prostoru slave i hvale Gospodina Boga. Župnik je podijelio i pismene povelje-zahvalnice svima koji su zaslužni da je crkvica uređena i blagoslovljena, a u prvom redu Ivani Jurišić rođ. Topić, koja je darovala svoju kuću da bude kuća Božja, zatim Jošku Roščiću, općinskom načelniku, akademskom kiparu Kažimiru Hrasti, koji je umjetnički uredio sveti prostor, i mnogim drugima. Sudionici slavlja dobili su prigodnu publikaciju „Blagoslov kapele Svetog Križa …“.

Župa Bast-Baška Voda, u Makarskom primorju, posvećena Marijinu Uznesenju, doživjela je neobično slavlje – stara je obiteljska kućica preuređena i postala crkvica Sv. Križa. Iako naselja Bast i Baška Voda imaju po dvije crkve (stare i nove), a Promajna novu i veliku, zaselak Topići nije imao crkvu.