U koncelebraciji su bili katedralni župnik don Ante Mateljan, don Marko Ćubelić, don Šimun Doljanin i don Nikola Šakić, a maestro don Šime Marović otpjevao je svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Nakon Službe svjetla uslijedila je Služba riječi tijekom koje je nadbiskup izrekao prigodnu homiliju.

„Naše dane i vrijeme prate neugodne vijesti. U strahu smo za danas, a još je neizvjesnije naše sutra. Zabrinjavajuće vijesti nas sustižu kao da više nema prostora ni mogućnosti za dobre vijesti. Očekivali smo brži i humaniji materijalni napredak, kao i duhovno-moralni rast društva i svijeta. Nadali smo se proljeću koje u ovo vrijeme priroda oko nas prihvaća i usklađuje se s tim dinamizmom; dok čovjek, društvo i svijet kao da se suprotstavljaju proljeću ostajući u tami hladne zime“, tim je riječima nadbiskup započeo homiliju kako bi ukazao na jednu drukčiju vijest, Radosnu vijest o Isusovom uskrsnuću. To je vijest nebeskoga glasnika „uplašenim i tužnim ženama, u vremenu zime i to u okolnostima groba i smrti, iznenađujuću i nevjerojatnu vijest za nas i našu povijest. Nikakvo čudo da je čovjek nepovjerljiv prema toj radosnoj vijesti jer nije naša, nadilazi nas, ali nama je upućena i za nas je: ‘Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji. (Lk 24, 5-6)“.

Ta je vijest temelj budućnosti i razlog nade ljudskog roda. Otac nebeski „snagom svoje ljubavi otvara grob, oslobađa nas ambijenta zime i spona smrti te nas uvodi u sveto proljeće. Samom čovjeku ovo je nemoguće jer on sam zida i umnaža grobove, a često je i suradnik smrti. No, Bogu Ocu, njegovoj stvaralačkoj i milosrdnoj ljubavi je moguće: ‘Gospodnje je to djelo, kakvo čudo u očima našim!’ (Ps 118, 23). Božje je to djelo plana spasenja predoznačeno već u starozavjetnoj Pashi, izlasku i oslobođenju Izraela iz egipatskog ropstva prema Obećanoj zemlji. Proročki je to naviještaj konačne Pashe i izlaska iz zarobljenosti grijeha, smrti i groba u obećanu Nebesku domovinu. Bio je to znak koji usmjeruje na Pashu koju slavimo – Krista Gospodina – koji je u svojoj ljubavi prihvatio sve naše zime i grobove da nas uvede u život božanskog proljeća. Smrt nad njim ne gospoduje. Raspeti i Uskrsli Gospodin svojom žrtvom ljubavi urušio je temelje smrti i rastvorio zatvor groba“.

Nadbiskup je pozdravio nazočnu braću i sestre članove Neokatekumenskog puta koji su završili Put. „Zajedno s njima noćas ćemo obnoviti svoja krsna obećanja i još svjesnije sklopiti savez s Uskrslim Gospodinom. Braćo i sestre, otajstvo Kristova Uskrsnuća nije povratak – reanimacija, vraćanje u život – jednog umrlog, poput evanđeoskog slučaja Lazara, do ponovnog neizbježnog susreta sa smrću. Radosna vijest: ‘Nije ovdje, nego uskrsnu!’, nadilazi i pobjeđuje samu smrt. Smrt više ne gospoduje nad Isusom iz Nazareta“.

„Kristovo uskrsnuće ne odnosi se samo na preminule jer snaga Kristova proljeća zahvaća sve nas već ovdje i sada u okolnostima zemaljskog života, naših uloga i odnosa. Ako bi se uskrsnuće odnosilo samo na one koji su završili svoj zemaljski život, što bi smo mi imali onda slaviti?!“, retorički je upitao mons. Barišić te dodao: „Ne bi to bilo u pravom smislu naše slavlje u ovome našem ovdje i danas. Stoga, mi smo oni koji trebamo uskrsnuti, mi živi, uskrsnuti iz naših oblika smrti i hladnih grobova; izaći iz naše zime i dopustiti da naše društvo i svijet zahvati snaga ljubavi Kristova proljeća. Naša Pasha – Isus Krist, Raspeti i Uskrsli – želi nas izvesti iz zarobljenosti srca i uma, neznanja i zloće – osobne i društvene; uza sve moguće naše inflacije i degradacije čovjeka i svijeta, daruje nam razlog naše nade i smisla života. On nam želi nam posvjedočiti da uza sve sukobe, nepravde, razaranja, naš život i naša povijest nije projekt koji ostaje na pola puta, neostvaren, u grobu bez puta, već nas želi dovesti do punine ostvarenosti u njegovom i našem uskrsnuću“.

U nastavku propovijedi nadbiskup je pozvao sve da rade na miru, pomirenju i solidarnosti jer smo svi na jednoj lađi: Rusi, Bjelorusi, Ukrajinci, Europska unija, Amerika, Kina, odnosno svi narodi svijeta. „Svima nam je jedan Bog Otac. On je temelj i zaštitnik našeg dostojanstva i zajedništva. Da, jedan nam je Otac i jedna je lađa! Stoga, zlo i opako je sa zajedničke lađe protjerivati i vidjeti druge kao teret, a isto tako, opasno je uništavati i potapati zajedničku nam lađu. Neka nas Radosna vijest Kristova uskrsnuća i našega u nadi oživi u međusobnoj ljubavi mira i pomirenja; da iz zaleđenih odnosa i zime neprijateljstva izađemo svjesni da smo svi braća i sestre, i oni na crtama bojišnica kao i oni koji iz pozadina dirigiraju sukobima; da nam udaljeni postanu bližnji; da vladanje bude služenje; da spoznamo kako slobode nema bez ljubavi i odgovornosti; da uvidimo kako su materijalne stvari sredstvo, a ne smisao života“.

Pozovimo Uskrsloga Spasitelja za naše obiteljske i društvene stolove, nastavio je nadbiskup Barišić, „da naše sumnje preobrazi u povjerenje, ravnodušnost u opredjeljenje, egoizam u sebedarnu ljubav, želju vladanja u spremnost služenja, našu samodostanost u svijest da nismo sami, da smo potrebni drugih i drugi nas. Pozovimo i zamolimo Raspetog i Uskrslog Gospodina poput dvojice učenika na putu u Emaus: ‘Ostani s nama Gospodine u našoj zimi i budi nada i budućnost našeg proljeća’. Radosnu i blagoslovljenu vijest Kristova uskrsnuća želim svima vama braćo i sestre, svim kršćanima i ljudima dobre volje, našem Gradu i Nadbiskupiji, Domovini i Svijetu“.

Uslijedila obnova krsnih obećanja i Euharistijska služba, a na samom kraju slavlja nadbiskup je blagoslovio hranu zaželjevši svima sretan Uskrs. Na bdjenju, koje je prenosilo TV Jadran, pjevao je katedralni zbor.