Kao misionari milosrđa uvijek velikodušno praštajte, nemojte držati „oprost u džepu“. Pobrinite se da one koje susrećete. Imajte uvijek pri ruci „pokrivač milosrđa“, kao djeca za Nou, kako bi svojom toplinom obavili one koji dolaze po oprost. Znajte utješiti one u tuzi i samoći, poput Izaije, te biti velikodušni poput Rute, „jer samo tako će vas Gospodin prepoznati kao njegove vjerne službenike“. Poticaj je to pape Franje misionarima milosrđa, koji se sastaju treći put od ustanovljenja 2016. godine, u Jubilejskoj godini milosrđa.

Treći susret

U središtu susreta 2016. i 2018. bila su razmatranja biblijskih likova Noe, a potom proroka Izaije. Na kraju trećeg susreta, 2022. (onaj 2020. bio je otkazan zbog pandemije), u organizaciji Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, Sveti Otac istaknuo je lik Rute kao nadahnuće za službu misionara.

Zahvala nadbiskupu Fisichelli

Papa je ponovio misionarima da je njihova služba ona koja mu je „najviše na srcu: biti djelotvorno oruđe Božjeg milosrđa“. Izrazio je nadu da broj misionara i dalje raste, te pozvao biskupe da „identificiraju svete svećenike, milosrdne, spremne praštati, da postanu punopravni misionari milosrđa“. Papa je zahvalio nadbiskupu Rinu Fisichelli, predsjedniku Papinskog vijeća za novu evangelizaciju, jer su „misionari milosrđa“ njegova zamisao, jer je uočio potrebu njihove prisutnosti u Crkvi, kako bi se udijelio oprost bez tolikih postupaka.

Misionari milosrđa u konstituciji Kurije

Istaknuo je svoju želju za uključivanjem misionara u novu apostolsku konstituciju o Rimskoj kuriji Preadicate Evangelium, jer su „danas povlašteno oruđe u Crkvi“, te nisu pokret koji danas postoji, a sutra ne, te jer se „Evangelizacija provodi napose navještajem Božjeg milosrđa“.

Ruta, mlada udovica u stranoj zemlji

Ruta, predstavljena kao Davidova prabaka, bila je siromašna djevojka skromnog podrijetla, podsjetio je Papa, te dodao kako je vrlo mlada ostala udovica, a povrh svega živjela je u stranoj zemlji koja ju je smatrala uljezom te da čak ne zaslužuje solidarnost. Bila je u jednim od najgorih uvjeta kulture svoga vremena: čini se da nema budućnosti jer je udovica i bez djece, „marginalizirana, bez podrške i zaštite“.

Zauvijek vezana za svekrvu

Ruta odlučuje povezati se sa svojom svekrvom Noemi, koja je također udovica te je izgubila dvoje djece, a prestara je da bi imala drugu. Emigrirala je u Moab te se odlučuje vratiti u zemlju podrijetla, Betlehem, i mora se suočiti s dugim i zamornim putovanjem. Noemi misli da Bog nije bio dobar prema njoj, te ne želi da ju se više naziva svojim imenom, što u prijevodu znači „moja slatkoća“, već Mara, odnosno „ogorčena“. Unatoč svemu, Ruta odlučuje povezati svoj život sa životom svoje svekrve, govoreći kako će ju samo smrt odvojiti od nje. Uistinu su to velikodušne i nadasve hrabre riječi, rekao je Papa, jer budućnost koja je pred Rutom zasigurno nije mirna.

Ruta je nagrađena za svoju velikodušnost

Na putu za Betlehem, Ruta svakoga dana mora ići po hranu za život, što nije nimalo lako. Papa Franjo je upitao je li mlada Ruta, koja bi zasigurno našla drugoga muža u Moabu, dobro učinila što se povezala sa svekrvom? Ruta je vjerovala Bogu i djelovala iz svoje velike naklonosti prema ostarjeloj svekrvi, koja bi inače bila sama i napuštena. Zbog toga će biti nagrađena – dok skuplja hranu upoznaje Boaza, bogatog plemića koji joj je sklon; prepoznaje da joj njena velikodušnost prema svekrvi daje takvo dostojanstvo da se više ne mora smatrati strankinjom, već punim dijelom izraelskog naroda, prisjetio se Papa. „Strankinja i siromašna žena, prisiljena tražiti svakodnevnu hranu, za svoju vjernost i dobrotu nagrađena je obiljem darova. Riječi Magnifikata koje izgovara Marija, anticipiraju se u Rutinom životu: ‘Uzvisi neznatne […] gladne napuni dobrima’“.

Lice milosrđa

Papa je istaknuo pouku: dok Ruta nije Abrahamova kći po krvi, ostaje uvijek Moapkom, njezina vjernost i velikodušnost dopuštaju joj da uđe u narod Izraela. Bog ne napušta one koji mu se povjeravaju, nego im ide u susret s ljubavlju koja nadilazi svaku želju.

„Ruta otkriva osobine milosrđa ne ostavljajući Noemi samu, već dijeli s njom budućnost; kada nije zadovoljna u njenoj blizini, ali s njom dijeli vjeru i iskustvo biti dijelom novog naroda; kada je spremna savladati svaku prepreku kako bi ostala vjerna. Ono što dobivamo je uistinu lice milosrđa koje se očituje suosjećanjem i dijeljenjem“.

Bog poznaje nutarnju ljepotu ljudi

Lik Rute postaje primjer kako možemo prevladati mnoge oblike isključenosti i marginalizacije koje vrebaju u našem ponašanju, naglasio je Papa. U četiri poglavlja Knjige o Ruti vidi se pouzdanje u Božju ljubav koja ide u susret svakomu te otkriva da Bog poznaje nutarnju ljepotu ljudi. Čak i ako još nemaju vjeru izabranoga naroda, On je pažljiv prema njihovim osjećajima, posebno vjernosti, odanosti, velikodušnosti i nade koja se nalazi u ljudskim srcima kada su stavljeni na kušnju. Biti velikodušan, naglasio je Papa, „očituje se kao ispravan i hrabar izbor koji nikada ne smije izostati u našem svećeničkom postojanju“.

Misionari, budite lice Božjeg milosrđa

Papa je nadalje istaknuo kako u Knjizi o Ruti Bog nikada ne govori, već komunicira upravo kroz mladu udovicu. „Svaka njena ljubaznost prema Noemi, koja se smatrala ‘ogorčenom od Boga’, postaje opipljiv znak Gospodinove blizine i dobrote“. To nije lak put, ali „Bog se postavlja na ovaj put kako bi otkrio svoju ljubav“.

„Na nama je da svojom službom damo glas Bogu i pokažemo lice njegova milosrđa. Ovisi o nama. Osoba koja upozna jednog od vas mora se promijeniti, mora promijeniti osjećaje, misli da je Bog… ‘Sada s ovim misionarom, razumijem, osjetio sam tko je Bog’“.

Držati se podalje od osuđivanja

Nemojmo nikada zaboraviti, naglasio je Papa, da Bog ne djeluje u svakodnevnom životu ljudi šokantnim djelima, nego „na tihi, diskretan, jednostavan način”. Očituje se „kroz ljude koji postaju sakrament njegove prisutnosti”. Pozvao je misionare milosrđa da se drže podalje od svih oblika osuđivanja te da prije svega stave volju za razumijevanjem osobe koja se nalazi pred njima.

Svi smo mi grešnici, napomenuo je, svi klečimo kako bismo tražili oprost. Odstupajući od pripremljenog teksta, potaknuo ih je da se ne zaglavljuju u onome što kažu pravila, već da pogledaju osobu koja traži oprost i budu velikodušni s tim oprostom koja im se nalazi „u džepu“, kao svećenici i misionari milosrđa. Pozvao ih je da se zagledaju u srce čovjeka, gdje je skrivena želja i čežnja za povratkom Ocu i njegovoj kući. „Uvijek, uvijek praštajte!“, naglasio je.

Milosrđe i utjeha

Zaključno, papa Franjo potaknuo je misionare milosrđa da uvijek budu spremni pokazati Božje milosrđe. Pozvao ih je da budu velikodušni poput Rute, da se s utjehom približe onima koji su tužni i usamljeni, dodajući da će ih tako Gospodin prepoznati kao svoje vjerne službenike. Papa je dodao dvije neobične priče o dvojici velikih ispovjednika kojih se sjećao iz svog iskustva u Argentini. Govorio je o tome kako su po cijele dane do posljednjih godina života slušali ispovijedi kao primjer iskazivanja bezgraničnog Božjeg milosrđa u ispovjedaonici. Potaknuo je i misionare milosrđa da učine isto – da se nikada ne umaraju opraštati, „jer se Gospodin nikad ne umara opraštati nama, nikad!“