Obrede blagoslova predvodio je domaći župnik Ivica Živković. U homiliji  je govorio o životu sv. Marka, koji je živio u Isusovu vremenu. Markovi roditelji bili su pobožni vjernici i odgojili su Marka u dobroj vjeri. Marko i njegova obitelj prihvatili su Isusa Krista kao Sina Božjeg i Spasitelja svijeta. Kad je nastao progon kršćana, Marko i njegova obitelj pružali su utočište progonjenim kršćanima. Kršćani su se u njegovoj kući skupljali na molitvu i na slavlje mise. Marka je krstio sveti Petar u njegovoj kući i zavolio ga je, uzeo ga je za svoga učenika i pratica.

Marko je s Barnabom i svetim Pavlom širio Kristov nauk po Maloj Aziji. A kasnije je širio Kristov nauk i kršćansku vjeru sa svetim Petrom po Antiohiji i Rimu. Marko je napisao evanđelje, koje se i zove po njemu – evanđelje po Marku. Iz Rima Marko odlazi u Egipat, da tu propovijeda i širi kršćanstvo. Uspio je mnoge pogane pridobiti za Kristovu vjeru. Kasnije Marko propovijeda po Italiji i Istri. Dok je na Uskrs služio misu došli su progonitelji kršćana, uhvatili su ga, svezali za konja i vukli ga po gradu dok nije iskrvario i umro. To je bilo na Uskrs, 25. travnja 68. godine.

Tako je Marko za vjeru i Krista dao svoj život. Posljednje njegove riječi bile su: ,,Bože u ruke Tvoje preporučujem dušu svoju”. Što ćemo naučiti od svetoga Marka? Poput svetog Marka trebamo Isusa izabrati za svoga vođu i Spasitelja. Trebamo moliti svetog Marka da nam isprosi od Isusa milost svete vjere da bi mogli živjeti dobrim kršćanskim životom, pa ako treba i žrtvovati se za Isusa i kršćansku vjeru, poručio je vlč. Živković.

Nakon mise upriličen je tradicionalni blagoslov polja. Procesijom iz crkve do izvanjskog oltara pjevale su se litanije svih svetih. Vlč. Živković blagoslovio je žito i polje, da ih sačuva od leda i drugog zla. Te je svijećom i križem blagoslovio na sve četiri strane svijeta da sačuva zemlju od kuge, rata, korone i svakog drugog zla. Poslije blagoslova vjernicima je podjeljen snop žita.