U propovijedi don Tomislav govorio je o odnosu Isusa i Petra, o praznoj i pravoj ljubavi od koje i drugi žive. „Učenici su tri godine prolazili kroz Kristovu školu, učili, divili se Bogu velikome i pokazali se kao loši učenici. Kao da su na Kubi slušali teologiju a ne od živoga Boga“, započeo je don Tomislav opisujući njihovu beznadnost na Genezaretskom jezeru nakon Kristove smrti. „Nakon što je Krist ubijen, učenici sjede uz obalu, tupe misli, natkrila ih nevjera. Osjećaju se prazni, nemaju smjera, puta ni cilja. Djeluju bezlično. Ljudska zloća iščupala im Krista i preostaje im samo vratiti se ponovo u staro vrijeme ribarskoj profesiji. Međutim, ne ide im ni to. Njih sedmorica sjede na jezeru pognutih glava, osjećaju se poniženo“, opisuje don Tomislav te nastavlja s Petrom koji prvi odlazi ribariti ne pozivajući druge da idu s njim, ali se oni ipak pridružuju. Međutim, te noći ribolov nije uspio. Noć potrošena, namučili se a mreže prazne. „Nekad u životu što god pokušamo ne ide. Na obali stoji Krist. Oni ga ne očekuju. Oni dalje od groba ne misle. Krist ih milo sa sažaljenjem pita: ‘Imate li što za jelo?’ Odgovor nije dugo čekao: ‘Nemamo.’ Isus im kaže da su izabrali pogrešnu stranu.“ Krist im savjetuje da bace mreže s desnu stranu. Poslušaju ga i iako znaju da nema veze s koju stranu baciti mrežu i da metoda lova rano ujutro nije po mjeri ribara, međutim, ovaj put ulov je bogat. „To je znak kad oni počinju prepoznavati o kome je riječ. Ivan prepoznaje prvi i kaže Petru koji kreće prema Kristu.“

Don Tomislav je podsjetio na prvi susret Petra s Isusom, kad Petar u njemu prepoznaje Boga. Isus ga upućuje da je to Božji dar i da se treba više oslanjati na Boga nego na svoje snage. No, „Petar od toga trenutka do danas sve odnose u krivo: kad je o muci, križu, smrti, uskrsnuću.“ Petar je ostavio Isusa kao i drugi, ništa od njegove razlike koju je on ponudio Kristu. Dapače, još gore. Triput ga je zatajio prvi čovjek Kristove Crkve. Petar crpi snagu iz sebe ne iz Krista. Vjeruje sebi ne Kristu. Ništa nije ispunio od onoga što je obećavao Kristu. „Krist je imao strpljenja za njega, želio ga je izbrusiti do maksimuma Petrove ljubavi, vjere i dobrote“, naglasio je Ćubelić.

U nastavku je pojasnio tri Kristova upita Petru na Genezaretskom jezeru. „Isus pita Petra: ljubiš li me više nego drugi? Zašto ga to pita. Zato što onaj koji je zatajio, iznevjerio on mora imati jaču ljubav nego oni koji su ljubili Krista. Jer Petar kad je zatajio približio se Isusovim protivnicima. Petar potvrđuje, ali ne više kao prije. ‘Gospodine, ti znaš da te volim.’ Petar je naučio lekciju. Kad je god govorio iz sebe promašio je, a bio je iskren čovjek. Samo njegova iskrenost nije doticala dubinu istine za koju ga je Krist osposobljavao. Krist kaže Petru: ovce su moje, ne tvoje, ljudi su moji, kršćanin je moj, čovjek je moj, svijet je moj. Od površne ljubavi nitko ne živi. U površnoj ljubavi kao što je bila Petrova je prazan život, prazna mreža. Petar se više ne poziva na sebe, ni na svoju pamet ni hrabrost. On je to potrošio. Poziva se na Boga, Krista. Petar je naučio da ne zna sebe i da ga Krist zna bolje.“ Don Tomislav je naglasio da Isusov govor Petru: „Pasi janjce moje! Pasi ovce moje!“ znači da nema ljubavi ako od njegove ljubavi nitko ne živi. Ako od tvoje dobrote nitko ne živi nema je. Od Krista su ljudi živjeli, ozdravljali, hranili se. Ako ti, Petre, mene voliš, od toga netko mora živjeti. Ta tvoja ljubav mora proizvesti smisao života. Od praznine ljubavi svijet se umorio.“

„Petre, papa, biskupe, župniče, svećeniče, profesore, nastavniče, učitelju, roditelju, mladiću, djevojko, bako, djede ako od tvoje ljubavi i vjere u Krista nitko ne živi nema ništa. To je ovo što Isus inzistira od Petra. Drugim riječima, ako od mene kao kršćanina nitko ne živi po Kristovu kriteriju onda smo zatajili Krista gore nego Petar“, naglasio je propovjednik zaključivši: „Dočim Petar dopusti ljubavi da zaživi Krist ga upućuje da hrani od toga druge: Bogom, istinom, poštenjem, odgojem, kruhom, humanošću, vjernošću, iskrenošću, euharistijom, sakramentima.“

Na kraju mise, za vrijeme koje su pjevali Pučki pivači iz Srinjina, otpjevane su pohvale u čast sv. Dujma. Nakon euharistijskog slavlja koncert na orguljama izveo je prof. Eberhard Lauer iz Hamburga. Izravni prijenos mise bio je na Laudato TV, YouTube kanalu Splitsko-makarske nadbiskupije i putem društvenih mreža.

Petoga dana devetnice, 2. svibnja, misno slavlje predvodi mons. Pavao Banić, a pjeva Mješoviti pjevački zbor sv. Josipa – Mertojak. Nakon mise koncert će upriličiti Glazbena škola „Josip Hatze“.