„Ja sam Petar, vaš brat!”
Parafrazirajući riječi starozavjetnog lika Josipa egipatskoga, stojim danas ovdje pred svima vama, draga braćo i sestre, a najprije pred vama, braćo svećenici, redovnici, redovnice i Kristovi vjernici laici ove Hvarske biskupije.

Ja sam Petar, Vaš brat po krvi, koja kola u meni od onoga časa kad je Gospodin odlučio pozvati me u život u jednoj prosječnoj janjevačkoj obitelji, koja je čuvala i još uvijek čuva živo sjećanje na svoje korijene od početka 14. stoljeća, one hrvatske i dubrovačke, na vjetrometini povijesnih kosovskih zbivanja.

Otkucaji tih janjevačkih srdaca, koja ljube Crkvu, Domovinu i svoj hrvatski narod, još se uvijek čuju i miješaju sa zvukom drugoga najstarijeg zvona u Hrvata, koje od 1368. godine do danas neprestano zvoni na zvoniku janjevačke župne crkve Sv. Nikole.

U zahvalnosti Bogu za dar života, dar svećeništva i poslanja koje mi je udijelio biskupskim ređenjem, pristupio sam i danas Božjem žrtveniku, Bogu radosti svojoj, s osjećajima poniznosti, nedostojnosti i divljenja pred otajstvom njegove nazočnosti i njegove bezgranične ljubavi i milosrđa.

U ovome danu, što nam ga Gospodin dade, svoju zahvalu izričem svojim roditeljima, pok. ocu Antonu i nazočnoj majci Zori, koji su kao i svi janjevački roditelji bili moji prvi učitelji vjere, molitve i ljubavi prema Bogu, Crkvi i hrvatskome narodu. Zahvala i mojoj braći, nevjestama, nećacima i nećakinjama na njihovoj molitvenoj i svekolikoj podršci, kao i cijeloj rodbini, onima nazočnima ovdje danas i onima koji nisu mogli biti nazočni.

Papi Franji zahvaljujem za njegov izraz povjerenja postaviti me da budem predsjedateljem u ljubavi u Hvarskoj biskupiji. Preuzvišeni apostolski nuncije, molim Vas da papi Franji prenesete našu sinovsku odanost, ljubav i poštovanje.

Zahvaljujem na nazočnosti uzoritom kardinalu Vinku Puljiću, apostolskom nunciju mons. Giuseppeu Pintu, svim nadbiskupima i biskupima, redovničkim poglavaricama i poglavarima, kao i svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, u čijem sudjelovanju u ovom slavlju ređenja prepoznajem znak podrške meni osobno, ali i ovoj partikularnoj Crkvi u naviještanju Božje Riječi i izgradnji Kraljevstva Božjega.

Zahvalan sam i Vama, oče nadbiskupe Želimire, za Vašu blizinu i dobrohotnost i što sam po Vašim rukama primio red đakonata, prezbiterata i evo danas biskupski red, kojim sam uvršten u zbor apostolskih nasljednika. Zahvaljujem i svom dosadašnjem ordinariju mons. Mati Uziniću, na svekolikoj podršci, kao i svim svećenicima i vjernicima, a osobito hodočasnicima drage mi Dubrovačke biskupije, koja me je primila, oplemenila, izgradila, otvorila vidike i horizonte i koja će uvijek imati povlašteno mjesto u mome srcu i mojim molitvama.

Dragi biskupe Slobodane! Vama zahvaljujem za današnji čin ređenja i osobito za skoro tri desetljeća dugo upravljanje ovom biskupijom. Neka Vam Gospodin, od kojega dolazi svaki dobar dar, bude nagrada i neka Vam daruje blagoslovljene i radošću ispunjene umirovljeničke dane.
Izraze zahvalnosti upućujem svim svojim bivšim župnicima, časnim sestrama vjeroučiteljicama, odgojiteljima i profesorima koji su mi svojim iskustvom i znanjem pomogli u duhovnom i intelektualnom rastu i razvoju, kao i svim prijateljima, iz prošlosti i sadašnjosti, iz Hrvatske i izvan Hrvatske, koji su mi bili podrška u životu, te svim suradnicima u svim mojim službama: od Dubrovnika do Zagreba.

Zahvalni pozdrav upućujem i svim vjernicima hodočasnicima, a osobito Janjevcima iz Janjeva, Zagreba, Kistanja i šire, kao i svim vjernicima i hodočasnicima zagrebačke župe sv. Ivana XXIII., pape, s Klake i iz Studentskoga grada. Također, svoj pozdrav i zahvalu upućujem svim vjernicima i hodočasnicima porijeklom iz Letnice.

Draga braćo i sestre Janjevci i Letničani! Neka nam baština iz koje smo potekli i koju nosimo u svojim srcima i svjedočimo svojim životom, bude trajni poticaj na iskreno i zauzeto življenje evanđeoskih vrjednota i vjernosti Bogu, Crkvi i svome narodu.

Zahvaljujem svim predstavnicima medija, pjevačkim zborovima, poslužiteljima, bratimima, volonterima i redarima, Hrvatskoj policiji, svim vjernicima i ljudima dobre volje Grada Hvara, ove hvarske župe i cijele biskupije, te svima vama, koji ste kroz Odbor za pripravu ređenja, pod vodstvom katedralnog župnika don Milija Plenkovića, učinili sve da ovo slavlje protekne dostojanstveno. Gospodin vam uzvratio stostruko.

Zahvaljujem svima vama, predstavnicima društveno-političkog, kulturnog i znanstvenog života, na čestitkama i nazočnosti i pozivam vas i potičem da, kloneći se svih podjela, svoj pogled usmjerimo prema budućnosti i odgovornim radom za dobro svih građana i vjernika naše Domovine pridonosimo boljitku društva u kojemu živimo.

Dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjernici Hvarske biskupije, rasprostranjene na otocima Hvaru, Braču i Visu! Ja sam Petar, vaš brat! Crkva me po papi Franji šalje da od danas budem vaš pastir, otac, brat, prijatelj i pratitelj na životnom putu. Bogata povijest i duhovni život ove biskupije baština je koju smo primili i koju moramo nastaviti čuvati, prenositi budućim pokoljenjima i na njoj graditi vlastitu budućnost. Kakva će ona biti, ovisi o nama samima.
Živimo u vremenu velikih izazova. Iskustvo nas uči da često stojimo pred neizvjesnošću svoga poslanja, isto kao što su i apostoli one noći stajali pred neizvjesnošću svoga ribolova. Njihov je cjelonoćni ribolov ostao bezuspješan, srce ispunjeno gorčinom, a ruke prazne, sve do trenutka dok nisu, prepoznavši Gospodina Isusa i potaknuti Njegovom riječju, bacili ponovno mreže. Čin izvan svake ljudske logike, djelo izvan svakog razumskog utemeljenja.

Međutim, kad se radi s Gospodinom i u njegovo Ime, onda je upravo On taj koji naše napore i nastojanja čini djelotvornima. Otvorimo oči svoga srca da bismo mogli prepoznati Gospodina u uspjesima i neuspjesima, u punini i praznini životnih okolnosti, i bez straha krenimo prema Njemu i dopustimo mu da dođe k Nama, svjesni svoje grešnosti, ali i veličine dara njegova praštanja.
S tom sviješću i vjerom da je Uskrsnuli i danas s nama na lađi ove naše Hvarske Crkve, Crkve u našem narodu i sveopće Crkve, pozivam sve, da zagledani u lik naše najvjernije Odvjetnice i Majke, Blažene Djevice Marije, ohrabreni zagovorom sv. Stjepana, pape, Prošpera, Jurja i svih svetica i svetaca, nastavimo služiti ljudima našega vremena, naviještati i živjeti Radosnu vijest spasenja i u licu braće i sestara, osobito malenih i potrebnih, otkrivamo lice samoga Krista.
In Verbo autem tuo!

Na tvoju Riječ, Gospodine Isuse Kriste, predajemo se tebi i tvome poslanju! Na Tvoju riječ, jer vjerujemo da si i danas s nama i među nama. Tebi, Uskrsnuli i Živi, slava i čast danas i u vijeke vjekova. Amen!