Pozdravivši domaćeg župnika vlč. Ivana Vučak i dekana Jastrebarskog dekanata preč. Miroslava Lesičara te okupljene svećenike, redovnice, župljane i hodočasnike, preč. Pavlaković je istaknuo da je po svetkovini Uzašašća Gospodinova Isus dovršio svoj plan spasenja među ljudima. „Temeljeno kršćansko poslanje na koje nas želi upozoriti današnja svetkovina jest poslanje biti navjestitelj Radosne vijesti – Evanđelja o Bogu koji nas ljubi. Veličanstven je to poziv, najljepši od svih poziva. Nažalost, mnogi kršćani to ne shvaćaju, nego se čak i stide svoga biti kršćani i poslanja koje iz toga proizlazi“, istaknuo je te dodao da Kristovo Uzašašće oslobađa od trostrukog ropstva: skučenosti, nostalgije i egoizma.

Podsjetivši da se svetkovina Uzašašća Gospodinova slavi četrdeset dana nakon Uskrsa, a deset dana prije Pedesetnice, preč. Pavlaković je u propovijedi rekao da mu se čini kako je ona pomalo izgubila na važnosti budući da se slavi između dvije velike svetkovine. „Uskrs cijenimo kao svoju najveću svetkovinu jer bez njega svetkovina Uzašašća Gospodinova ne bismo imali razloga vjerovati, kao što nas uči sveti Pavao kada se obraća zajednici u Korintu: ‘A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša…’ (1 Kor 15,17). Duhove pak slavimo kao rođendan Crkve jer se spominjemo događaja kada je Isus Krist po svojemu obećanju pedeseti dan poslije uskrsnuća poslao Duha Svetoga koji je sišao nad apostole. No, svetkovina Gospodinova Uzašašća kao da ostaje po strani, a iznimno je bitna jer nam potpuno otkriva tko je Isus i koji je konačni cilj našega života“, istaknuo je propovjednik.

Ljudska narav i ljudsko tijelo već su ušli u nebo i tamo će biti vječno, poručio je preč. Pavlaković te istaknuo da je druga božanska osoba, Isus, došao i uzeo našu ljudsku narav i naše tijelo, a sada se kao naš predstavnik vječno prinosi Ocu u nebu. „U tome pak i mi sudjelujemo kada smo na misi. Naime, kada slavimo euharistijsku žrtvu, ne žrtvujemo Isusa ponovno kao što nas neki optužuju, jer je nemoguće Isusa ponovno žrtvovati. Vječna je Isusova žrtva omogućena njegovim uzašašćem“, istaknuo je.

Prije odlaska Isus je izrekao sažetak svoga poslanja: došao je da nas otkupi, da nas spasi od naših grijeha i da nas pozove na obraćenje, poručio je propovjednik te dodao da je to bio sadržaj Isusova propovijedanja apostolima, a trebao bi biti i svima nama, sve do njegova drugog dolaska kojeg iščekujemo.

Istaknuvši neke pojedinosti Isusova uzašašća, preč. Pavlaković je rekao da je teško shvatiti što je nebo jer se ono ne odnosi na prostor, nego na duh, na nevidljivo stanje. „Mi zapravo simbolično kažemo da je Isus išao ‘prema gore’, na oblaku, no to je samo način kako sebi objašnjavamo nevidljivo otajstvo. Naš Gospodin ušao je u nevidljivi svijet, u ono što postoji od vječnosti, tamo gdje Bog prebiva. Dakle, vratio se tamo odakle je i došao kao druga božanska osoba“, rekao je, pojasnivši i pojam oblaka koji je znak teofanije – objave Božjega identiteta.

Osvrnuo se i na blagoslivljanje koje  je, kako je rekao, poglavito svećenički čin. „Svećenici su služili Bogu posredujući između njega i ljudi prinošenjem mnogih žrtava. Žrtvama su svećenici privremeno pokrivali grijehe naroda, no Židovi su iščekivali da dođe obećani Mesija i trajno odnese njihove grijehe. Tako se, dakle, u osnovne dužnosti i vlastitosti svećenika ubraja i moć blagoslivljanja, čina dubokoga značenja“, istaknuo je propovjednik te pojasnio razliku između Isusovog i Aronovog blagoslova.

„Aron je sišao među ljude i blagoslovio ih nakon što je prinio žrtvu, a Isus je uzašao i blagoslovio ljude nakon što je samoga sebe prinio kao žrtvu. Razlika je, dakle, u tome što je Aron ‘sišao među ljude’, a Isus ‘uzašao do ljudi’. Kao što je Aron nakon silaska među ljude nastavio prinositi krvne žrtve sve dok je bio živ, tako je i Isus nakon uzašašća u nebo nastavio trajno prinositi sebe svojemu nebeskomu Ocu za nas. Kada je Isus kao i Aron podignuo ruke i blagoslovio svoje učenike, time je objavio da je on veliki svećenik“, istaknuo je preč. Pavlaković.

Najvažnije je, istaknuo je propovjednik, to što je Isus išao pred nama i pokazao nam Božji naum za nas, put kojim trebamo ići. „Postao nam je sličan u svemu osim u grijehu, uzeo je ljudsko tijelo i ljudsku narav te kao bogočovjek pošao pred nama. Njegovim je uzašašćem ljudska narav i ljudsko tijelo došlo Bogu. I mi ćemo jednoga dana poći za Isusom, putem kojim je i on pošao. Uzašašće je zato za nas Spasovo – predokus i najava onoga što će se i nama dogoditi – ući ćemo u nebo po uskrsnuću tijela i bit ćemo dionicima božanske naravi te ćemo vladati zajedno s Bogom“, zaključio je rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković.

Na kraju misnog slavlja podijeljene su zahvalnice Župe Gornje Prekrižje. Zahvalnice je uručio vlč. Vučak, a dobili su ih gradonačelnica Grada Ozlja Lidija Bošnjak, Grad Ozalj, Ivan Žabčić, Damir Vergot te preč. Matija Pavlaković. Nakon dodjele zahvalnica, preč. Pavlaković je blagoslovio obnovljeno krovište crkve.