Polazeći od navještenog Evanđelja (Iv 14,23-29) biskup Bogdan je u propovijedi rekao: „Uoči svoje muke i smrti, Isus u Jeruzalemu slavi Pashu sa svojim učenicima. Ova Pasha ostat će upamćena u memoriji Crkve kao ‘Posljednja večera’ (…) I u tome kontekstu Posljednje večere, na rastanku Isus izgovara riječi koje želi duboko upisati u učenikovu svijesti i podsvijest, riječi koje će odjelotvorene u životu postati i trajno ostati pokretač izgradnje svakog kršćanskog identiteta u svim vremenima i svim kulturama: ‘Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge’ (Iv 13, 34-35)“. Djelotvorna ljubav je tako na neki način postala raspoznajni znak kršćana.

Biskup je upozorio da kršćani ne mogu živjeti po zapovijedi ljubavi ukoliko ne crpe snagu iz osobnog odnosa s Bogom i ukoliko ne hode u Njegovoj prisutnosti. Isus je rekao „Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete na meni“ (Iv 15,1-3).

Potom je biskup Bogdan istaknuo presudan utjecaj grijeha na ljudsku povijest. U grijehu je, naime, korijen iz kojeg se rađaju sve nesreće svijeta, umnaža zlo i zloća „Upravo stoga sve države svijeta imaju svoje vojske. A zašto su vojske potrebne? Grijehom je čovjek čovjeku postao neprijatelj. Grijeh je unio skuobe među ljudima. Zato su se neki naoružavali da bi druge osvojili, podredili sebi, ugnjetavali njihovu slobodu. A svaki čovjek, mali i veliki, bogati i siromašni, školovani i neuki ima isto jednako ljudsko dostojanstvo, pravo na život u miru i skladu vlastitoga društva, obitelji, naroda i zemlja! Nitko nema pravo osvajati tuđe zemlje, pokoravati ljude i narode, osvajati tuđe zemlje i krajeve. Onda su se svi počeli naoružavati da obrane svoja prava, obitelj, zemlju, narod. Zato su nastala vojnička zvanja: za obranu. Braniti mir, braniti svoju domovinu, braniti slobodu, to je pravo. Vojničko zvanje je stvarnost ljudske povijesti i ljudske zbilje, ranjene povijesti u kojoj se događaju nasilja i nepravde.“

Katekizam Katoličke Crkve o vojničkoj službi kaže: ‘Oni koji se posvećuju službi domovini u vojničkome životu služitelji su sigurnosti i slobode naroda. Ako svoje dužnosti vrše ispravno, istinski pridonose zajedničkom dobru nacije i održanju mira’ (KKC 2310)“, protumačio je vojni ordinarij i zaključio: „U ovoj misnoj žrtvi, u crkvi koja posebice čuva memoriju Domovinskoga rata, popis urezan u tvrdome kamenu svih poginulih i nestalih, čiji su životi ugrađeni u našu slobodu sve nas podsjeća na žrtvu njihova života. Ljubav prinesena na oltaru Domovine sve nas žive obvezuje.“

Na kraju propovijedi, vojni biskup uputio je čestitku za Dan Hrvatske vojske, Dan Hrvatske kopnene vojske, trideset i prvu obljetnicu ustrojavanja Hrvatske vojske i Dan državnosti Republike Hrvatske.

U koncelebraciji s biskupom bili su biskupski vikar za pastoral MORH-a don Slavko Rajič, biskupski vikar za pastoral MUP-a fra Frano Musić, OFM, župnik Župe Duha Svetoga don Damir Stojić, vojni kapelan o. Zdravko Barić, SMM, i policijski kapelan don Marin Drago Kozić.

Na misi su se okupili izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Zdravka Bušić, izaslanik predsjednika Vlade RH potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar obrane Mario Banožić, zamjenik načelnika Glavnog stožera OS RH general-pukovnik Siniša Jurković, pomoćnik ministra unutarnjih poslova Željko Prša, državni tajnici, generali, pripadnici Hrvatske vojske, predstavnici generalskog zbora, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, župljani. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Župe Duha Svetoga.

Nakon mise sudionici su se u procesiji uputili do spomen-obilježja “Pietà Croatica”, gdje su visoki uzvanici uz mirozov položili vijenac i zapalili svijeće za poginule i preminule hrvatske branitelje, odavši im počast i zahvalu, a biskup Bogdan je izmolio molitvu odrješenja, objavljeno je na mrežnoj stranici Vojnoga ordinarijata.