Preč. Markić počeo je homiliju podsjećajući vjernike na dostojanstvo, brižnost i dragost svake majke koja nosi život i odgaja za ljubav. „Takva majka neprocjenjiva je i nezaboravna osoba u životu svakog pojedinca. Upravo tako je i Marija stvarna majka svake krštene osobe koja ima osobito, originalno i autentično poslanje u zajednici kojoj pripadamo, a to je Crkva, velika Božja obitelj“, rekao je. Međutim, kako je naglasio, Crkva u sebi obuhvaća i skriva cijelo čovječanstvo jer smo svi djeca Božja, od istoga Boga pozvani u život ispuniti svoj poziv i poslanje.

Preč. Markić osvrnuo se na prvo čitanje u kojem se Bog, nakon pada Adama i Eve, obraća Adamu i to kao nekom sebi ravnom jer je Adam, kao čovjek, stvoren upravo na sliku Božju. Na kraju pročitanog odlomka stoji zapisano kako je Eva majka svima živima, tj. svih ljudi. Kršćanska tradicija je u toj slici Adama i Eve prepoznala sličnost s Isusom i Marijom na početku novoga, spašenoga čovječanstva, pa su Krista počeli nazivati novim Adamom, a Mariju prozvaše novom Evom. Kao što se Evi pripisuje majčinstvo svih živih, tako se u Mariji prepoznaje majčinstvo svih ljudi, te Ona postaje Majkom Crkve, a Crkva postaje klica tj. sjeme Kraljevstva Božjega.

Izvor i razvoj tog Marijinog majčinstva opisan je u čitanju Evanđelja kada Isus s križa svojoj Majci predaje svoga učenika Ivana, a po Njemu i sve nas koji se zovemo Isusovi učenici. Potom je spomenuo napjev Velikoga petka „Usta moja, opjevajte“ u kojem se također spominje ta slika novog Adama: „Višnji Stvorac žaleć bijedu Adama zavedenog, kada taj se usmrtio voćem s drva zlokobnog, nađe drvo što će platit silnu štetu drva tog“. Križ je to novo drvo koje će platiti štetu koju je načinio Adam, ispraviti krivicu njegove neposlušnosti i kao lađa će duše privesti luci spasa. Stoga, istaknuo je preč. Markić, autor napjeva nastavlja: „Savij grane, stablo silno, mekšaj jezgru drvu svom, neka mine sva tvrdoća prirođena biću tvom, Tijelu Kralja svevišnjega budi mekšom posteljom“.

Upravo s te postelje križa Marija nam je dana i predana za Majku. No, vrhunac Marijinog majčinstva predstavlja događaj Duhova koji je proslavljen dan ranije. Stoga je prikladno na Duhovski ponedjeljak proslaviti otajstvo Marijinog majčinstva Crkve. Marija je na rođendanu Crkve sudjelovala na više načina, ne samo na tom duhovskom događaju, nego već od samog početka izrekavši Bogu svoj „da“. Potom je začela Isusa i prihvatila sv. Josipa za svog zakonitog supruga i podupiratelja, izrekla je pred sv. Elizabetom svoj hvalospjev Bogu veličajući Ga, rodila nam je Isusa, bježala u Egipat i pružila mu svu majčinsku njegu i skrb kako u doba djetinjstva tako i u vrijeme mladenaštva, te ga je na koncu pratila i na Križnom putu uz strašne osude, a onda ga tužna i pokopala. Obradovala se ipak doživjevši uskrsnu pobjedu i tako primila utjehu Duha Svetoga.

Duhovi su doista rođendan Crkve jer ona raste u jednoj novoj dimenziji i snazi, te u Božjoj prisutnosti na drugačiji način. Bog je u toj našoj zajednici vjernika nazočan po svome Sinu koji nas ponajprije pohađa u svakoj misi po euharistiji, kao i po drugim sakramentima očitujući nam tako svoju pomoć i podršku. Bog nam se u Crkvi uprisutnjuje i po svim svojim službama, staležima i zvanjima. Osim toga, Bog je u Crkvi prisutan i na svojim rubovima tj. periferiji, napose u siromašnima i zapostavljenima. Događaj Duhova uvijek rađa jednu novu viziju Crkve, daje joj snagu suočavati se s izazovima svakoga vremena. Ta drevna predaja, zapisana prije mnogo godina, nadahnjuje po Duhu Svetom ljude i danas baš kao onda kada je i nastala. To je Duh Sveti koji čini da neke drevne riječi učine razliku za moj život danas! Te drevne riječi s vremenom zadobivaju i autoritet jer su već mnogo puta pokazale da su moćne mijenjati svijet kao i ljude koji ih u svome životu žive i primjenjuju. Dokaz tomu su toliki sveti i svetice tijekom svih razdoblja Crkve koji su u svojim životima ostvarili uvijek originalnu i aktualnu primjenu tih drevnih riječi i načela.

Bog nam očituje svoju blizinu tako što nam daruje Majku Mariju, Majku svoga Sina, za Majku Crkve. Crkva je sposobna primiti darove Duha Svetoga onda kada je jednodušno postojana u molitvi zajedno s Marijom, Majkom Isusovom. Zato Marija mora biti i Majka svake župne zajednice, posebice one koja je Njoj posvećena. Na kraju je preč. Markić župnoj zajednici u Trnovčici poželio upravo takvu jednodušnu postojanost u molitvi s Marijom da se uvijek osnažuje i jača darovima i snagom Duha Svetoga.

Na kraju mise župnik o. Mirko Sadak zahvalio je predslavitelju preč. Markiću, ostaim svećenicima kao i župljanima koji su radosno i glasno molitvom i pjesmom sudjelovali na misi u povodu svetkovine župne zaštitnice. Nakon mise okađeno je i izloženo Presveto u kapelici trajnog klanjanja u Trnovčici.

Uoči svečane proslave prethodila je trodnevna priprava za župljane koju je predvodio o. Zlatko Pletikosić, OCD.