U propovijedi vlč. Prša je poručio: „U nekim teškim prigodama koji put nam se čini da ne možemo ništa učiniti. Doista, što može netko od nas učiniti da bi se zaustavio rat i nasilje u nekim zemljama, što može netko od nas učiniti da u Hrvatskoj bude što manje rastava, manje nasilja u obiteljima, manje droge ili klađenja. Jedni će reći da smo mi mali ljudi i da jednostavno nemamo mogućnosti nešto mijenjati, dok će drugi reći da nije rješenje stajati prekriženih ruku.”

Tako se dogodilo i apostolima na rubu pustinje. Veliko je mnoštvo slijedilo Isusa, slušalo njegovu riječ i divilo se čudesima koja je činio. Međutim, dan je bio na izmaku, bili su udaljeni od naseljenih mjesta a mnoštvo je bilo veliko. I onda apostoli svjesni situacije kažu Isusu: ,,Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.” Netko bi rekao, pa kako im je to palo na pamet, što nisu rekli Isusu da učini čudo, pa već ih je toliko učinio. Drugi će ipak reći da su apostoli razborito postupili. Ljudi još uvijek stignu pronaći sebi sklonište i neku hranu. Kako god bilo, apostoli nisu razmišljali dalje od onoga što im je izgledalo očito. Oni ne mogu činiti ništa da nahrane toliko mnoštvo, rekao je propovjednik.

Tako i mi često puta okrećemo glavu od teških okolnosti, ne želeći se miješati. Pa kad vidimo u svojoj obitelji da netko tone u ovisnost, ne želimo ulaziti u tuđe živote. Onda vidimo da su poremećeni odnosi u obitelji… tko bi se u to miješao. A Isus mirno kaže: „podajte im vi jesti”. Apostoli u čudu odgovaraju „Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod”. A Isus želi upravo to naglasiti. Naravno da apostoli nemaju moć nahraniti to mnoštvo. Ali, nisu bez ičega, imaju pet kruhova i pet ribica. Konačno, ako se organiziraju, mogu otići kupiti hrane za sve. Dakle nemaju baš razloga reći da su bespomoćni.

To i nama Isus želi reći. Ne možemo preokrenuti svijet, ali nešto možemo učiniti. Uzmimo za primjer sv. Franju. Taj jedan čovjek sljedeći evanđelje osnovao je red koji je promijenio i crkvu i svijet i još uvijek djeluje. Od nas se ne traži da činimo revoluciju ali se traži da pokažemo kako doista živimo kao kršćani. Traži se da u jednostavnim, običnim stvarima postupamo kršćanski. Isus čini čudo, uzima hranu, blagoslivlja je i dijeli. Udružile su se Božja sila i čovjekovo djelovanje. I tu je ključ djelovanja kršćanina. Pozvani smo to isto sada učiniti. Prinest ćemo Bogu kruh i vino. On će ga posvetiti i dati nama za hranu, božansku hranu. Hranu po kojoj ćemo imati snage živjeti kršćanski i donositi Božju ljubav drugima. Bog će djelovati u nama i po nama uz uvjet da mu se otvorimo, zaključio je vlč. Prša.

Na misi su se sa svojim zastavama okupila dobrotvorna podupirajuća društva Sv. Antun iz Podvrh-Žegara, sv. Josip iz Prapuća Zagrada i sv. Rok iz Lomosta kao i udruga Betlehem te ogulinski lovci, članovi LD Klek. Pjevanje je predvodio župni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Marina Mićunovića. Kod procesije i ove su godine po tradiciji postaje uredile ogulinske osnovne i srednje škole i učenički dom.