Uvodeći u misno slavlje, biskup je djelatnicima i učenicima spomenuo da zajedno s njima želi zahvaliti Bogu za proteklu školsku godinu a zatim i svima onima koji su pridonijeli da ona bude dostojna, lijepa i uspješna. Podsjetio je na pjesmu »Zahvali srcem cijelim«, te je pozvao sudionike slavlja da upravo tako zahvale Bogu i jedni drugima za dobra koja su primili. Kazao je kako srce nije cijelo ako je ranjeno sebičnošću i zloćom te ih je pozvao da se pokaju za sve ono što je u njima Boga nedostojno.

U homiliji biskup je zapodjenuo s učenicima razgovor o onome što drugi od njih očekuju. Kazao je kako ponajprije njihovi roditelji s pravom od njih očekuju ne samo da budu uspješni u školi i dobiju dobre ocjene, nego i mnogo više od toga. Istaknuo je da nas sv. Pavao u prvom čitanju iz Poslanice Efežanima uvjerava kako je Bog prvi koji prema nama ima određena očekivanja, jer nas je pozvao u život i jer želi da se u svakome od nas ostvari njegov naum koji nam je dodijelio kad nas je stvorio. Pozvao je stoga mlade sudionike slavlja da na Apostolov poticaj pomno razmotre kako žive i provjere jesu li u protekloj školskoj godini ispunili Božja očekivanja, imajući na pameti da konačnu ocjenu o njihovu životu ne daju roditelji i učitelji, nego Bog.

Polazeći od Pavlovih riječi: »Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri!«, biskup je učenicima izložio razliku između znanja i mudrosti. Znanje se odnosi na naš razum, a mudrost na dublju i cjelovitu stvarnost kojoj je izvor u našem srcu. Kazao je kako je evanđeoski lud onaj koji dopusti da mu srce bude ispunjeno zlom, sebičnošću i mrakom, te zbog toga propada. S obzirom na Apostolov poziv: »Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja«, biskup je ustvrdio kako je nerazuman onaj koji proučava samo stvarnost oko sebe, a ne pokušava shvatiti sama sebe u svjetlu Božjeg nauma i živjeti u skladu s njime.

Upozorio je sudionike slavlja da nerazumno ponašanje vodi u razuzdanost, diktiranu nagonima za jelom, pićem i drugim užicima. Dodao je kako nas sv. Pavao u spomenutom čitanju odvraća od toga poticajem da budemo ispunjeni Duhom Svetim, vrijednostima kao što su plemenitost, dobrota, mir, radost i ljubav. Sve navedeno dar je Božji te je potrebno za njega moliti i to po Apostolovoj preporuci na način da među sobom razgovaramo psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama, da pjevamo i slavimo Gospodina u svom srcu. Biskup je potaknuo učenike da molitva bude sastavni dio njihove svakodnevice, jer se po njoj srce ispunja Duhom Svetim.

Ukazao je na važnost završnog poticaja apostola Pavla u prvom čitanju: »Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista«, i pozvao učenike da Bogu, svojim roditeljima i učiteljima, te jedni drugima budu zahvalni ne samo na kraju školske godine, nego svakoga dana. Kazao je da je Isus Krist najveća zahvala i hvala Bogu po žrtvu ljubavi koju je za nas prinio na križu, i da tu Isusovu zahvalu obnavljamo u svetoj misi, koju nazivamo euharistija, po grčkoj riječi euharistein što znači „dobro, radosno, lijepo zahvaljivati“. Naglasio je da oni koji propuštaju nedjeljnu i blagdansku misu očituju manjak zahvalnosti.

Potom se biskup osvrnuo na naviješteni evanđeoski ulomak o Isusovu izlječenju desetorice gubavaca od kojih se samo jedan, tuđinac Samarijanac, vratio zahvaliti mu. Ustvrdio je kako je onoj devetorici bilo dovoljno što su se izliječili od tjelesne teške zarazne bolesti i da više nisu marili za ništa drugo, a da je izliječenog Samarijanca vjera u Isusa Krista odvela dalje, što potvrđuju riječi koje mu je Gospodin uputio: »Ustani, idi, tvoja te vjera spasila!«, te je posvemašnjim predanjem Isusu Kristu započeo živjeti u dimenzijama vrjednijima i višima i od samoga tjelesnog zdravlja.

Kad se u povjerenju tako sjedinimo s drugim te nam on postane prijatelj, stječemo blago veće od bilo kojeg materijalnog bogatstva, ustvrdio je biskup. Kad povjerenjem živimo u prijateljstvu s Isusom Kristom, koji je jači od svake bolesti pa i od same smrti, događa nam se najljepše i najbolje, kazao je biskup. Poručio je mladim sudionicima slavlja kako je stoga jedno od najvažnijih pitanja je li u protekloj školskoj godini poraslo njihovo prijateljstvo s Isusom, i mogu li se i na njih primijeniti Isusove riječi: »Tvoja te je vjera spasila«. Još je dodao da zahvaliti Bogu znači reći mu da imamo u njega povjerenje. Pozvao je učenike i djelatnike katoličkih i drugih škola neka na tom slavlju probude u sebi povjerenje u Isusa Krista, i da mu iz svoje nutarnje bistrine i budnosti zahvale što ih svojom ljubavlju i prijateljstvom prati na njihovu životnom putu. Poželio je da bude blagoslovljeno sve što će u svom životu nastojati s njime ostvarivati.

Pri svršetku pričesti sudionici mise otpjevali su himan »Tebe Boga hvalimo« i zaključili ga molitvom za Požešku biskupiju o 25. obljetnici njezina postojanja. Onima koji su završili osnovnu školu biskup je poželio dobar izbor srednje škole, a maturantima pozitivan ishod maturalnog ispita i uspješno daljnje školovanje. Izrazio je radost što će se s gimnazijalcima koji su završili treći razred susresti u Rimu idućega 5. srpnja na hodočašću tijekom kojega će s drugim predstavnicima Požeške biskupije na grobovima sv. Petra apostola i sv. Ivana Pavla II. njezina utemeljitelja, Bogu zahvaliti za dar biskupije. Svim sudionicima slavlja poželio je da im se srce nikad ne ohladi za Isusa Krista i da im ljetni odmor koji započinje bude blagoslovljen.