Svetkovina apostolskih prvaka je seoski god u Hrtkovcima. Misu je suslavio domaći župnik vlč. Ivica Živković.

U prigodnoj homiliji vlč. Leonid Bevza je govorio o životu sv. Petra i Pavla. Govoreći o Petru, rekao je da je on bio siromašan čovjek bez nekog posebnog obrazovanja, domaći židov, ali iz zanemarene i prezrene pokrajine – Galileje. Kao čovjek, Petar je bio Isusu odan. Bio je u uskom krugu trojice učenika koje je Isus odvajao u nekim važnim trenucima. Podsjetio je da je Isus, kada se trebao na gori preobraziti, uzeo njih trojicu kao svjedoke. Isto tako je njih trojicu izdvojio u trenucima svoje tjeskobne samrtne borbe u Maslinskom vrtu. U isto je vrijeme Petar bio i nestalne naravi, sklon hvalisanju.

„Znamo, uoči Kristove muke junačio se kako će on ostati uz njega, makar ga svi drugi napustili. Isto je tako ‚junački‘ trgnuo mač na slugu velikog svećenika, ali je uskoro pobjegao kao i svi ostali, da bi u dvorištu velikoga svećenika tri puta zatajio svoga Učitelja. Nakon silaska Duha Svetoga Petar se pokazao hrabrim i odlučnim, pokazao se prvakom apostolskim, ali je ipak i nakon tih događaja zabilježena jedna njegova slabost i propust. Jedanput se tako, izvješćuje Poslanica Galaćanima, pred kršćanima iz židovstva pretvarao da poštuje židovske propise o čistim i nečistim jelima, dok je neposredno prije toga s kršćanima nežidovima blagovao hranu koja je Židovima bila zabranjena“, protumačio je vlč. Bevza.

Za Pavla je propovjednik rekao da je došao iz iseljeništva te da je bio veoma obrazovan čovjek. Govorio je grčki, hebrejski i aramejski. Školovao se u Jeruzalemu u poznatoj i priznatoj školi učitelja Gamaliela. „Kao svaki pravi farizej, Pavao je izučio jedan obrt – bio je šatoraš. Dakle, samostalan obrtnik koji se onda mogao posvetiti i proučavanju i naučavanju Zakona. Pavao je bio veoma čvrsta i odlučna značaja. Kad je bio u nešto uvjeren, slijedio je to svim svojim srcem i svom odlučnošću, nepokolebljivo.“

Nadalje je podsjetio da je Pavao sudjelovao i u ubojstvu prvoga mučenika Stjepana. Bio je uvjeren da su kršćani opasnost za Židovstvo i zato ih je htio svim sredstvima iskorijeniti. No, dogodilo se čudo. Pred Damaskom je Pavao imao nebesko viđenje: Krist ga je pozvao da prestane progoniti kršćane i da se obrati. Nakon trodnevnog posta Pavao se krstio i odmah sa svim žarom počeo propovijedati da je Isus Krist.

Petar i Pavao su bili tako različiti, a ipak u bitnome jedinstveni. Svaki je naime nosio za sobom svoj odgoj i svoju narav, ali im je bila jedinstvena velika ljubav prema Kristu. Konačno, obojica su položili život za njega: Petar na križu, a Pavao pod mačem. „Među nama nema nikoga koji ne bi mogao Gospodina slijediti upravo takav kakav jest, sa svojim podrijetlom, sa svojom naobrazbom, sa svojom naravi, sa svojim životnim nasljeđem. Nema niti jedne životne okolnosti ili stvarnosti koja bi po sebi bila pogodnija da čovjek nasljeduje Gospodina“, zaključio je predslavitelj.

Na kraju euharistijskoga slavlja domaći župnik zahvalio je vlč. Leonidu Bevzi što je predvodio euharistijsko slavlje, te čestitao Hrtkovčanima seoski god. Na proslavi su bili i hodočasnici iz Platičeva, Nikinaca, Rume te iz Hrvatske.