Večernju misu predvodio je UKI-jev duhovnik izv. prof. dr. sc. Davor Vuković (KBF u Đakovu) koji je u homiliji razmatrao o snazi, važnosti i ulozi Božje riječi i Svetoga pisma u životu Crkve i u duhovnosti kršćana, napose u duhovnosti intelektualaca.

„Okupili smo se proslaviti našega zaštitnika, svetoga Augustina, čiji je spomendana bio u nedjelju. Danas na snažan dan, spomendan mučeništva sv. Ivana Krstitelja – čovjeka koji je proročki navijestio i pripravio Kristov dolazak, dolazak Riječi, spominjemo obje snažne osobe, nama svima uzore. Nastojat ćemo promišljati o tome što od njih možemo naučiti i o snazi Božje riječi i Svetoga pisma – jer su i Ivan Krstitelj i sveti Augustin živjeli od žive Božje riječi – Krista, i u uskom odnosu s njim, upućenosti na njega, te od žive Božje riječi sadržane i zapisane u Svetom pismu… Pozdravljam predsjednicu UKI-ja Ružicu Pšihistal i sve vas. Želim da molimo i živimo hrabro, ustrajno, bez malodušnosti, sa srcem. Tad će Bog sigurno učiniti i one naše male stvari velikima. Neka nas ovo misno slavlje u tome ojača“, kazao je vlč. Vuković uvodeći u misno slavlje te u homiliji podsjetio kako je „Isus, Sin Božji – utjelovljena Riječ, Logos, vječna riječ, i dakako sam Bog je Riječ – živa, božanska spasenjska Riječ, o čemu izvrsno i duboko piše evanđelist Ivan u proslovu svog evanđelja“.

Božja Riječ u životu sv. Augustina i sv. Ivana Krstitelja

Citirajući ulomke Ispovijesti, vlč. Vuković je razložio kako se Augustin obratio potaknut Riječju Božjom, kazavši: „Sv. Ivan Krstitelj, sv. Augustin – svetci i svetice – živjeli su od Boga i za Boga – središte njihovog života bio je Bog, Duh Božji kojem su se otvarali, molili, slavili ga, zahvaljivali; bila je Riječ Božja kojom su se hranili, koju su svjedočili i u snazi koje su djelovali, bili svjedoci i proroci. Sjetimo se, i sv. Augustin se obratio potaknut upravo riječju Božjom i Ambrozijevim propovijedanjem… Filozofske knjige nisu mu pokazale kako dostići taj Logos, stvoriteljski razum, pa mu je samo čitanje poslanica sv. Pavla, u vjeri Katoličke Crkve, u potpunosti objavilo istinu. Ovo iskustvo Augustin je sažeo na jednoj od najpoznatijih stranica Ispovijesti: on pripovijeda da je, povukavši se u vrt obuzet razmišljanjima, iznenada čuo dječji glas koji mu je ponavljao pripjev što ga nikad ranije nije čuo: ‘uzmi, čitaj, uzmi, čitaj’ (VIII, 12,29). Snažan utjecaj na obraćenje Augustina imao je i Ambrozije i njegove propovijedi – Ambrozije je bio veliki ljubitelj Riječi Božje i pisma – njegov nauk, kateheze, propovijedi bile su, kao i kod većine crkvenih otaca, prije svega nadahnute Svetim pismom. Za Ambrozija, čitati Pismo znači čitati Krista – Pismo je bilo središte njegovog duhovnog života i bitno je utjecalo na Augustina koji je silno zavolio Pismo, Bibliju, iako nije od početka išlo glatko. Nakon obraćenja, Biblija postaje središnja knjiga njegova života. Poslije obraćenja s velikim oduševljenjem i najdubljim čeznućem je zaronio u Sveto pismo. U svojim spisima ističe kako u Bibliji imamo vrhunac autoriteta. Augustin drži da je autoritet Pisma veći nego sposobnost svake ljudske umnosti. Smatra da Sveto pismo ima najveću vlast jer u njemu trajno i do konca vremena neposredno govori sam Isus Krist. Zapisao je: ‘Slušajmo evanđelje kao nazočnoga Gospodina. Ne recimo da su sretni ljudi koji su ga mogli gledati’… Ivan Krstitelj je djelovao u snazi Duha, usmjeren Kristu, njemu – Riječi – on je glas koji viče, opominje, poziva na obraćenje – a Krist je Riječ, smisao, spasenje. Proroci su djelovali u svjetlu i snazi Riječi Božje. Mjesto gdje je Božja objava dostupna, gdje možemo susresti živoga Boga jest Sveto Pismo i Sveta predaja, prenošeni Crkvi, otajstvenom Kristovom Tijelu. Pismo i predaja su poput zrcala u kojima Crkva promatra Boga, kaže Drugi vatikanski sabor u Dei verbumu (Božja Riječ). Sveto Pismo i sveta predaja su dakle ključni za život vjere“.

„Pozvani iznova otkrivati snagu Božje Riječi, Biblije za nas danas pisane!“

Vjernici su slušali o nužnosti „da svi klerici, svećenici, đakoni i ostali koji se posvećuju služenju riječi (katehete, vjeroučitelji), prianjaju uz Pisma ustrajnim svetim čitanjem (lectio divina – božansko ili sveto čitanje)“ jer, istaknuo je vlč. Vuković: „Kako nas uči sv. Jeronim: ‘nepoznavanje Pisama jest nepoznavanje Krista’. Molitva mora pratiti čitanje Svetoga pisma. Imamo predivnu sliku prianjanja uz Božju Riječ u Drugoj Petrovoj poslanici (2. Pt 1) koja nas poziva da prianjamo u Riječ Božju kao uza svjetiljku: ‘Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu.’ Također, Pavao kad ohrabruje Timoteja, a i nas danas, kaže da poznavanje Svetog Pisma čini mudrim i na spasenje je po Isusu Kristu“.

Govoreći o Pismu hrani duši, izvoru mira, putokazu života, snazi za vječnost i spasenje, vlč. Vuković ističe: „Za kršćansku duhovnost iznimno je važno čitati i razmatrati Sveto pismo, knjige Starog i Novoga zavjeta, hraniti se Božjom riječju, čitati, razmatrati Pismo, moliti nad Pismom u otvorenosti srca i pameti Duhu Svetom pod čijim su vodstvom Pisma napisana i bivaju i danas oživljena, djelotvorna i plodna za one koji ih u vjeri  čitaju, razmatraju, mole. Uz Pismo, središnje mjesto za kršćanski život i duhovnost ima euharistija, u konačnici u misi. U euharistiji imamo službu riječi i službu euharistije – dva stola – stol Riječi i stol Tijela s kojeg se vjernici i Crkva hrane. Biblijsko- euharistijska duhovnost je najbolja kršćanska duhovnost i temelj. Pozvani smo iznova otkrivati snagu Svetoga pisma i Riječi Božje! Ne moramo imati za to studij teologije, već otvoreno srce, srce gladno i žedno Boga, istine, smisla. Pođimo od Novoga zavjeta, evanđelja, poslanica pa Psalama koji kao da su za nas, danas, pisani!“

Zaključujući homiliju, vlč. Davor Vuković je, među ostalim u katehezi o odjeku Božje Riječi u vjerniku, kazao: „Moćnu riječ i moćan odgovor na egzistencijalna pitanja i na duhovnu glad zasigurno možemo i danas naći u Svetom pismu. Upravo u snazi riječi Božje djelovali su starozavjetni proroci i sam Gospodin Isus – utjelovljena Riječ, djelovao je sv. Ivan Krstitelj i Augustin – proroci, svjedoci i navjestitelji riječi Božje. To za nas znači: biti slušatelj; čuvati i ponizno vršiti Riječ Božju – vršitelj svjedoči i živi po Riječi; biti prorok, a onda i naviještati – govoriti u skladu s Riječi… U dezorijentiranosti današnjega vremena u kojemu živimo, to znači pokazati Put; u vremenu ružnih, crnih, negativnih riječi prionuti uz Riječ, a ako ne, lako se može potonuti. Živimo u vremenu ‘slabe misli’, inflacije riječi, a to je dodatni razlog prionuti uz Božju Riječ, biti prorok, svjedočiti i živjeti od Božje Riječi. Biti prorok znači hrabro i ustrajno svjedočiti i naviještati Božju Riječ, opominjati na obraćenje Bogu, ukazivati na grijeh i propovijedati povratak Bogu i tako ukazivati na budućnost. Sv. Ivan je iznimno aktualan i danas, izazov svima nama – vjernicima i svećenicima, poziva nas na obraćenje, svjedočenje istine i pravednosti, teži za duhovnim, a ne samo i jedino materijalnim dobrima. Biti prorok znači biti mučenik. Mučeništvo je cijena autentičnog učeništva. Ivan nudi put obraćenja – put solidarnosti s bližnjima; osjetljivosti i suosjećanja s onim tko je u potrebi; put nenasilja i pravednosti; put istine i dobrote. Ivanovim i Kristovim putem i mnogih svetaca, pozvani smo ići i mi u ovom našem, sve bezbožnijem i nevjerničkom, vremenu i tako biti, upravo sada, živi znak Kraljevstva Božjega, znak nade i  spasenja ovom našem vremenu i svijetu“.

Prije završnog trostrukog blagoslova, predslavitelj je posvjedočio vlastito prianjanje uz Božju Riječ koje daje radost i nadu te pozvao živjeti od Riječi. U slavlju angažirano sudjelovali Branimir Kurmaić, dopredsjednik UKI-ja, i Nevenka Špoljarić, dok je pjevanje vodila Mirjana Eržić, sakristanka u Rokovoj crkvi. Nakon mise, predsjednica Pšihistal je pozvala na zajedništvo uz trpezu.