Pobožnost svetom Josipu i misno slavlje predvodio je mons. Antun Sente, mlađi, rektor Svetišta u koncelebraciji s vlč. Mirkom Pilajem, župnikom Svete Marije iz Međimurja. Dječji zbor „Marijina djeca“ vodila je profesorica Suzana Karloci Kvakan uz orguljsku pratnju Dominika Kanižaja.

U prigodnoj propovijedi mons. Sente, tumačeći pročitano evanđelje u dijalogu s djecom, istaknuo je činjenicu kako su ljudi oko Petrove punice primijetili njezinu bolest te o tome izvijestili Isusa Krista. Iz toga zaključujemo da je važno Isusu govoriti o potrebama svojih bližnjih. Na njihov je poticaj Isus pristupio Petrovoj punici, pružio svoju ruku koju je ona prihvatila i nakon čega ju je pustila ognjica. Lijepa je to slika i nama koja nam govori kako nam Bog uvijek pruža svoju ruku, u svim našim zgodama i nezgodama života.

Važno je da poput bolesne Petrove punice i mi prihvatimo Isusovu ruku, što će rezultirati našim ozdravljenjem, odnosno oslobađanjem od svih mogućih nezgoda, teškoća, grijeha, nespokoja. Na dalje, nakon ozdravljena Petrova se punica odmah pridigla i posluživala Gospodina i njegove pratitelje. Iz tog čina Petrove punice zaključujemo kako nakon susreta s Gospodinom ne možemo ostati ravnodušni, već smo pozvani o iskustvu s Gospodinom propovijedati, naviještati i svjedočiti svojim bližnjima. Danas nama ovdje Bog progovara kroz članove zbora „Marijina djeca“. Ljepota njihovog pjevanja znak su Božje prisutnosti. U tome vidimo ispruženu Božju ruku. Nadam se da ćemo je poput Petrove punice i mi prihvatiti i svjedočiti o velikoj Kristovoj ljubavi, rekao je između ostalog u svojoj homiliji, okružen djecom, mons. Antun Sente.

Na kraju misnog slavlja hodočasnici iz Međimurja predali su rektoru Nacionalnog svetišta Svetomarsku čipku te monografiju vlč. Mirka Pilaja „Moj svakodnevni razgovor s Bogom preko leptira. Priroda govori o Bogu, a mi Bogu.“ Predstavnici dječjeg zbora Nacionalnog svetišta „Josipove pahuljice“ međimurskim hodočasnicima predali su repliku zavjetnog kipa svetog Josipa i svijeću Svetišta.

Nakon misnog slavlja, animatori ZAMAK-a, Zajednice mladih katolika u Karlovcu, za svoje goste iz Međimurja pripremili su mnoštvo banseva i igara koje izvode za vrijeme oratorija „Josipova obitelj“. Uistinu je bilo prekrasno promatrati zajedništvo u plesu i igri međimurske i karlovačke djece i mladih, okrijepljeni slatkim i slanim delicijama pripremljenih od karlovačkih mama.