Uz domaćeg župnika Dejana Ilića, koncelebrirali su svećenici iz Slatinskog dekanata Vladimir Škrinjarić, arhiđakon Slavonsko podravskog arhiđakonata i župnik u Podravskoj Moslavini, Nikola Jušić, župnik Župe Bl. Ivana Merza u Slatini, Ivan Ereiz, župnik u Voćinu, te Matej Siluković, biskupov tajnik. Pozdravljajući na početku slavlja, biskup je podsjetio da se navršava 31. obljetnica od ubojstva dvadeset i četvero nedužnih ljudi iz Četekovca, Čojluga i Balinaca, koji su – ljudski gledano – nestali u smrti, ali nam je Bog u Isusu Kristu očitovao da je upravo putem patnje, trpljenja i umiranja izveo novi život, te stoga u nadi obnavljamo spomen na poginule. Kazao je kako bi želio da u naša srca uđe snaga Isusova križa, te dok se spominjemo naših poginulih nitko ne bude otrovana srca mržnjom, nego da ona budu svijetla u Gospodinu, u njegovoj pobjedi nad smrću. Pozvao je sudionike slavlja neka se pokaju za ono što je u njima nemoć zla i udaljuje ih od Boga i od naših poginulih, kako bi dostojno proslavili spomen na njih.

U homiliji biskup je rekao da kako godine odmiču tako i neki događaji iz prošlosti blijede. Ustvrdio je da neki ljudi smatraju kako je dobro teške događaje iz prošlosti što prije zaboraviti, drugi pak ih se spominju s osjećajima mržnje i osvete. No, rekao je, mi smo se okupili u mikleuškoj crkvi da bismo se spomenuli tužnog događaja od prije 31. godine pogledom vjere, u svjetlu Božje riječi, i da po slavlju Isusove žrtvu ljubavi na oltaru uđemo u Božji svijet, u njegov dinamizam života.

Biskup je naglasio kako se vjernici nisu okupili govoriti o onima koji su počinili zlo, i da ne želimo u sebi buditi osjećaje nemoći mržnje i osvete, koji ponižavaju naše ljudsko dostojanstvo. Polazeći od naviještene Božje riječi, kazao je kako nas apostol Ivan u prvom čitanju upozorava da je mržnja svojevrsno ubojstvo, jer tko mrzi, taj je ubojica, a nijedan ubojica ne ulazi u život, nego u smrt. Osim fizičkog postoji dakle i duhovno ubojstvo, kojem je ime mržnja. Biskup je istaknuo da se fizičko ubojstvo događa kao posljedica duhovnog ubojstva, te da su ubojice dvadeset i četvero nedužnih ljudi kojih se spominjemo navedeno zlodjelo najprije smislili u svom srcu, počinili ga duhovno a potom i fizički. Kazao je da se uvijek iznova pita kako to da ljudi ne uspijevaju razumjeti kako zloća, sebičnost i mržnja nisu tek neki čin protiv drugoga, nego prvenstveno protiv nas samih i protiv samog života, da onaj koji mrzi drugoga upada u stanje razorenosti i gubitništva, te da zapravo postaje svojevrsni ubojica samoga sebe.

Nastavljajući tumačenje prvog čitanja, biskup je kazao da nas sveti Ivan uvjerava kako unatoč tome što smo bića ranjena zlom, uz pomoć Božju možemo izaći iz stanja mržnje i početi ljubiti, iz smrti prijeći u život. Produbljujući govor o slobodi duha, biskup je podsjetio sudionike slavlja, napose nazočne hrvatske branitelje, da iz vlastitog iskustva znaju što to znači braniti ljudsku slobodu i dostojanstvo, da oduzeti nekome slobodu znači oduzeti mu na neki način i sam život. Kazao je da je zahvaljujući hrabrosti i požrtvovnosti hrvatskih branitelja fizički obranjena sloboda naše Domovine i njenih stanovnika, ali da i dalje ostaje veliko pitanje što je s našom duhovnom slobodom, i kako obraniti onu domovinu kojoj je ime srce i savjest. Dodao je kako je potrebno obnoviti svijest da nam Bog osim fizičke slobode naše Hrvatske domovine, može darovati i duhovnu slobodu našega srca.

Posvjedočio nam je to njegov Sin Isus Krist u naviještenom evanđeoskom ulomku o uskrišenju Lazarovu, u kojem on na riječi Lazarove sestre Marte: »Gospodine, da si ti bio ovdje, brat moj ne bi umro«, odgovara tvrdnjom da je on uskrsnuće i život, i da će onaj tko u njega vjeruje, živjeti ako i umre, da će živjeti vječno. To znači da se živi ondje gdje je Isus prisutan, i da se umire ondje gdje njega nema. Ako u našim hrvatskim srcima ne prebiva Isus Krist, nego mržnja i želja za osvetom onima koji s nam nanijeli zlo, mi umiremo, i ta hrvatska umiranja u srcima mnogo su teža od fizičkih  umiranja, ustvrdio je biskup. Kazao je da je stoga presudno pitanje kako Isusu Kristu omogućiti da bude prisutan u našim srcima, jer jedino nas prisutnost njegove moćne ljubavi kojom je na križu pobijedio mržnju i smrt istinski oslobađa od spomenutih duhovnih umiranja.

Kad u svjetlu te Isusove moćne ljubavi očima vjere promatramo naše poginule, s pravom možemo reći da oni nisu mrtvi i nisu nestali, jer je Isus Krist bio prisutan u njihovim patnjama i umiranjima snagom onog sjedinjenja s njime koje se dogodilo u njihovu krštenju i u primanju drugih sakramenata, osobito kad su u svetoj misi slavili Isusov prijelaz iz smrti u život, a u svetoj pričesti postajali dionici Isusove pobjede nad smrću. Pitanje koje je Isus postavio Marti: »Vjeruješ li ovo?«, biskup je postavio sudionicima slavlja, pozvavši ih da ne vjeruju svojim malim ljudskim logikama, nego Bogu, Isusu Kristu, i božanskoj logici njegove ljubavi jače od smrti. Razmišljati, govoriti, moliti i djelovati iz vjere s obzirom na naše poginule, to je najbolja kultura spomena, zaključio je biskup.

Pri svršetku slavlja, biskup Škvorčević je izmolio molitvu odrješenja za poginule. Potom je župnik Dejan Ilić zahvalio Bogu što nam je darovao današnji dan da smo se mogli sastati kako bismo zajedno molili, a biskupu Škvorčeviću je zahvalio što je i ove godine predvodio ovo spomen-slavlje. Biskup je pak kazao kako je bilo lijepo zajedno moliti minuloga 21. kolovoza u Voćinu prigodom slavlja 25. obljetnice Požeške biskupije i 31. kolovoza u Pleternici, te je izrazio uvjerenje da će biti lijepo zajedno moliti i na predstojeći blagdan Male Gospe, opet u Voćinu, na hodočašću vjernika Zapadno-slavonskog arhiđakonata.

U ime poginulih zahvalio je nazočnima što im svojim sjećanjem i sudjelovanjem na svetoj misi iskazuju ljubav i poštovanje. Svećenicima koncelebrantima zahvalio je što ustrajno nastoje biti molitelji za naše poginule. Poželio je da Božji blagoslov siđe u svako srce u kojem se nalazi neki mrak ili nesposobnost biti moćni u praštanju i ljubavi.