Uz kanonike i svećenike iz središnjih biskupijskih ustanova, na slavlju su sudjelovali župnici požeških župa, svećenici Katedralnog arhiđakonata i drugi svećenici, među njima arhiđakoni i dekani, vjernici grada Požege te predstavnici javnih vlasti, predvođeni požeško-slavonskom županicom Antonijom Jozić i požeškim gradonačelnikom Željkom Glavićem.

Pozdravljajući sudionike slavlja, biskup Škvorčević im je čestitao 25. obljetnicu uspostave Požeške biskupije. Kazao je da je Bog tijekom navedenih godina služenjem biskupije u mnoga ljudska srca unio svoju blizinu i svjetlo, a Gospodin Isus ostvarivao u njima svoju pobjedu nad smrću, te večeras želimo zahvaliti za te darove. Podsjetivši da je on na današnji dan prije 25 godina bio zaređen za požeškog biskupa, ustvrdio je da i za tu milost želi zajedno sa sudionicima slavlja zahvaliti Bogu, a svećenicima i drugim vjernicima za suradnju u ostvarivanju onoga što je Isus Krist od nas očekivao. Zatražio je od Boga oproštenje a od vjernika razumijevanje za ono što je možda propustio učiniti.

Podsjetio je da toga dana ujedno slave 15. obljetnicu posvete obnovljene požeške katedrale, istaknuvši da crkva Sv. Terezije od 18. stoljeća do danas pamti vjeru ovoga naroda, a još više blizinu Isusa Krista onima koji su mu se s pouzdanjem otvarali, s njime računali i surađivali, te da mu želimo zahvaliti za tu njegovu milosnu prisutnost. Još je dodao kako su tijekom promocije monografije »Požeška katedrala« čuli od stručnjakâ da ta crkva po svojoj graditeljskoj vrijednosti pripada srednjoeuropskom kulturnom krugu, ali da je od njezine ljepote dragocjenija ljepota onih ljudi koji su u njoj ispovijedali svoju pripadnost Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, pozvavši nazočne da i oni to s radošću danas učine.

Potom je župni vikar u Župi Sv. Terezije Avilske u Požegi Karlo Topalović pročitao ulomak iz Apostolskog pisma Praeclarum evangelizationis opus o utemeljenju Požeške biskupije, a prefekt u požeškom Kolegiju Matej Filipović dio Apostolskog pisma Ad unum corpus o imenovanju Antuna Škvorčevića za njezina biskupa.

Spomenuvši na početku homilije da je toga dana u Požegi boravio ministar znanosti i obrazovanja kako bi položio kamen temeljac za novu zgradu poljoprivredne škole, biskup je rekao da je radostan što se u Hrvatskoj poduzimaju ljudske gradnje svega onoga što je našem društvu potrebno. Naglasio je kako je još radosniji što je prije 25 godina Gospodin Isus Krist koji je pobijedio smrt, i koji je po služenju pape Ivana Pavla II., kardinala Franje Kuharića i drugih biskupa poduzeo onu gradnju kojoj je ime Crkva, nova Požeška biskupija.

Kazao je kako je od mnogih gradnji kojih je bilo u osmostoljetnoj povijesti grada Požege, spomenuta Isusova gradnja najznačajnija, najustrajnija i najplodnija. Spomenuo je da Božje gradnje nisu ograničene i nečim uvjetovane, kako je u slučaj s našim ljudskim gradnjama, napose s obzirom na sredstva koja one traže. Tvrdnju je potkrijepio naviještenom Božjom riječju. Istaknuo je da sveti pisac u ulomku prvog čitanja iz Druge knjige Ljetopisa pripovijeda kako je kralj Salomon odlučio u Jeruzalemu izgraditi hram u koji će biti pohranjen kovčeg saveza, znak Božje prisutnosti u njegovu narodu. Sveti Petar apostol u drugom čitanju iz svoje Prve poslanice uvjerava nas pak da postoji gradnja u kojoj graditelji nisu ljudi, nego Bog koji od vjernika, živog kamenja gradi svoj živi hram, Crkvu.

U naviještenom evanđelju čuli smo kako se Isus, dok je prolazio Jerihonom, svratio u kuću jednog državnog službenika koji se je zvao Zakej, i koji se kao carinik veoma obogatio, ubirući porez za okupatorsku rimsku vlast. Ali nije bio sretan u nepošteno stečenom bogatstvu te je poželio da Isus uđe u njegov život. Svrativši se u njegovu kuću, Isus je svojom milosrdnom ljubavlju i praštanjem u njemu izgradio svoje prebivalište, svoj dom, ustvrdio je biskup.

Izrazio je želju da sudionici slavlja na dan 25. obljetnice kad je započela svoje djelovanje Požeška biskupija pohrane u svoja srca istinu da Bog želi u svima njima graditi svoj svijet, i poziva nas da u tom djelu s njime surađujemo. Kazao je da je sv. Augustin kad je zajedno s vjernicima slavio svetkovinu posvete crkve, toj istini posvetio posebnu pozornost i uspoređujući duhovnu gradnju s materijalnim gradnjama obrazložio kako su oni materijal od kojeg Isus Krist gradi svoj duhovni hram, Crkvu.

Biskup je naveo Augustinove riječi u kojima kaže: „Što se ovdje događalo kad se građevina podizala, to isto biva kad se sabiru oni koji u Krista vjeruju. Vjerom kao da drveće siječemo u šumi i kamenje lomimo na brdima; kad se pak netko uvodi u vjeru, kad se krsti i odgaja, tad se nekako kao pod rukama radnika i klesara teše, ravna i obrađuje. Ipak domom Gospodnjim ne postaju ako se ljubavlju ne združuju. Ako se to drveće i kamenje međusobno ne priljubljuje nekim redom, ako se mirno ne uklapa, ako se priljubljujući nekako ne ljubi, nitko neće ući u zdanje. Konačno, kad u nekoj građevini zapaziš da se kamenje i drvo dobro sljubljuje, sigurno ulaziš, i ne bojiš se rušenja. Kad je Krist Gospodin, dakle, želio ući i u nama se nastaniti, kao gradeći je govorio: Novu vam zapovijed dajem: da se ljubite međusobno. Zapovijed, reče, dajem vam. Još bijaste stari, niste još bili moj dom, ležali ste u vlastitoj ruševini. Dakle, da izađete iz stareži svoje ruševine, ljubite se međusobno.“

Biskup Škvorčević je kazao da na taj način Krist izgrađuje i Požešku biskupiju te je poručio sudionicima slavlja kako bi želio zajedno s njima zahvaliti Bogu što nas on nije prepustio našim hirovima, negativnostima i zloćama, nego prisutan među nama po služenju Crkve – a osobito u slavlju mise u kojoj obnavlja svoju ljubav na križu – trajno nas međusobno sljubljuje kao živo kamenje i od nas tvori zajedništvo svoje Crkve koja ima svoj cilj u vječnosti u zajedništvu Božjeg života. Nazočnim roditeljima kazao je neka izgrađuju svoju djecu šaljući ih u školu i omogućujući im da kroz različite aktivnosti stječu znanja i vještine koje će im biti korisne u životu, ali neka ne propuste sve ono što će omogućiti Isusu Kristu da on u njima izgrađuje svoje djelo, i na taj način izgrađuju njihovu i našu hrvatsku čvrstinu za našu i Božju budućnost.

Prisjetivši se svoga biskupskog ređenje prije 25 godina, biskup Škvorčević spomenuo je kako je u tom trenutku nosio u sebi neku težinu, pitajući se hoće li uspjeti odgovoriti na zahtjeve koje Isus Krist stavlja pred njega, povjeravajući mu navedenu službu. Ustvrdio je kako je osjećao ono o čemu je sv. Augustin jednom prigodom govorio svojim vjernicima: „Mi koje je na ovaj vrlo odgovorni i opasni položaj postavio sam Gospodin po svojoj milosti, a ne po našim zaslugama, dvije stvari moramo jasno razlikovati: prvo mi smo kršćani, a drugo mi smo poglavari. Kršćani smo zbog nas, a poglavari zbog vas. Iz toga što smo kršćani imamo korist mi, a iz toga što smo poglavari imate korist samo vi. Mnogi kršćani koji nisu poglavari idu k Bogu lakšim putem i toliko brže koliko manju prtljagu nose. A mi ćemo dati Bogu račun o svome životu zato što smo kršćani, a jer smo i poglavari, polagat ćemo Bogu račun i o svome upravljanju.“

Biskup je kazao, premda ljudski gledano osjećao nemoć s obzirom na svoju biskupsku službu, imao je hrabrosti kroz molitvu i povjeru Isusu Kristu svega onoga što je u njemu slabo, reći „Evo me!“, i nastojati svojim ograničenim ljudskim snagama služiti Božjem narodu. Ustvrdio je kako se biskupska služba može vršiti samo u zajedništvu s Božjim narodom, koji tu službu prihvaća, ne kao nešto što su smislili ljudi, nego kao dar Božji, te stoga moli za biskupa, podupire ga u njegovu poslanju, i nastoji s njime surađivati. Zahvalio je sudionicima slavlja što s dobrohotnošću vjere promatraju njegovu biskupsku službu, kao i druge službe u Crkvi, napose svećeničku, zamolivši ih da ga i dalje molitveno i na druge načine podupiru. Osobitu pak zahvalnost uputio je svojim najbližim suradnicima, svećenicima djelatnima u Biskupskom ordinarijatu, te drugima koji u svojoj svećeničkoj dobrohotnosti nastoje uspostavljati svoj odnos prema Isusu Kristu, Velikom Svećeniku, i na temelju toga i prema biskupu. Isusovoj Majci povjerio je sve ono što u Požeškoj biskupiji nastojimo ostvarivati za dobro Crkve i svakog čovjeka.

Pri svršetku pričesti sudionici slavlja zahvalili su Trojedinom Bogu za sva primljena dobročinstva u prvih 25 godina postojanja Požeške biskupije pjevajući himan »Tebe Boga hvalimo«. Nakon popričesne molitve predvođeni biskupom uputili su Bogu Molitvu za Požešku biskupiju, koja je zaključena pjevanjem biskupijskog gesla »Krist danas i uvijeke, naša nada, aleluja!« Potom je generalni vikar Želimir Žuljević uime svećenika Požeške biskupije biskupu Škvorčeviću čestitao spomenute obljetnice, te mu je na dar predao umjetnički okovan evanđelistar. Uime kanonika požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra biskupu je spomenute obljetnice čestitao prepošt Ivica Žuljević, darovavši mu kalež. Oba ta vrijedna liturgijska predmeta djelo su akademskog kipara Petra Dolića, a izrađena su u radionici Rodić u Zagrebu.

Biskup je zahvalio na čestitkama i darovima, te je prema ustaljenom običaju na obljetnicu uspostave Požeške biskupije zaslužnim vjernicima dodijelio biskupijsku medalju s Poveljom zahvalnosti: prof. Pavlu Buciuć, iz Požege; prof. Mati Nosiću, iz Kaptola; arhitektu Borisu Vučiću Šnepergeru iz Zagreba te trajnom đakonu Zdravku Ticlu, iz Stražemana.

Na svršetku misnog slavlja biskup je nazočnim sestrama milosrdnicama čestitao spomendan sv. Vinka Paulskoga, čija se liturgijska proslava u Požeškoj biskupiji zbog današnje svetkovine prenosi na sutrašnji dan. Svim pak sudionicima slavlja zahvalio je za sudjelovanje, napose djeci i mladima, zajedno s njihovim roditeljima, potaknuvši ih da ne propuste veličanstvenu priliku da Isus Krist u njima izgradi najčvršći Božji svijet, u kojem se oni najbolje prepoznaju u svom mladenačkom i ljudskom dostojanstvu. Na sve sudionike slavlja, na svećenike i sve druge nositelje evangelizacijskog poslanja i na sve vjernike Požeške biskupije, zazvao je Božji blagoslov.

Nakon misnog slavlja slijedilo je otvorenje Orguljaških večeri u katedrali u pripravi za svetkovinu sv. Terezije, njezine nebeske zaštitnice, koncertom koji je održao orguljaš Ante Knešaurek iz Zagreba.