Misno slavlje s procesijom oko crkve i groblja predvodio je dr. sc. Ivica Jurić, profesor na KBF- u Splitu, u suslavlju župnika Čvrljeva fra Ante Jurića Talaje i unešićkog dekana fra Joze Jukića. Pjevala je klapa Drniš.

Fra Ivica je u propovijedi istaknuo dvije krajnosti koje se u životu vjernika međusobno isključuju: snaga vjere i slabosti straha. „Ako vjerujemo u Boga – Bog nam daje snagu; mi onda vjerujemo i u sebe i s optimizmom gledamo u budućnost. Tako s povjerenjem u Božju pomoć i u vlastite snage protjerujemo strah koji nas sputava i drži u zarobljeništvu. Kršćanstvo je tako stoljećima osmišljavalo život, a optimizmom gledalo na budućnost i štitilo društvo od straha, tjeskobe i depresije.“

Nadalje istaknuvši kako je tjeskoba i depresija danas jako proširena u društvu, i da ona nije nastala samo zbog korone, ili od nuklearne prijetnje te trećega svjetskog rata, nego ona već odavno prati ljudsku civilizaciju. „Do toga je došlo jer naš čovjek katolik prestao vjerovati u budućnost, koja je danas postala prijetnja, a to se dogodilo jer se čovjek udaljio od Boga i Božjih zapovijedi koje su modernom i naprednom čovjeku današnjice postale zahtjevne, te je Bog proglašen suvišnim. Tako da ispada da je On samo stvoren u našoj mašti i mi smo ga stvorili, a ne Bog nas.

Međutim znanost, unatoč blještavom razvoju, ne može donijeti spasenje niti riješiti sve čovjekove probleme. Štoviše, problemi se svakim danom umnožavaju, a ne rješavaju. Tolike bolesti još uvijek prijete čovječanstvu, zagađenje, nuklearno oružje da i ne spominjemo. Nesigurnost se stoga uvukla u ljude, osobito nakon doživljenih strahota. Ljude se svega boje. Ljudi se boje bolesti, gubitka posla, gubitka voljene osobe, trudnoće, odlaska u mirovinu, usamljenosti, emigranata… Sve je gotovo postalo izvor straha i nesigurnosti.

Znanost je, dakle, postala dvoznačna: osim blistavog napretka koji je neosporiv i čije blagodati svi uživamo donijela veliku opasnost razvojem strahovitog, nuklearnog oružja za masovna uništenja. I tako je najednom budućnost na koju su vjernici gledali s povjerenjem sada postala prijetnja.“

Tako se strah od toga što će biti u budućnosti reflektira i na našu sadašnjost – i čini nas tjeskobnima. „Ljudska je psiha zdrava samo kad je usmjerena na budućnost i kad s povjerenjem i optimizmom gleda na sutra. Međutim, kad budućnost postane prijetnja, onda takva prijeteća budućnost guši svaki poticaj i volju a rađa apatiju, nesigurnost i nemotiviranost, bijeg u osamljenost. A nama se upravo to dogodilo“, kazao je propovjednik, nastavivši: „Ljudima koji se boje, lako se upravlja (manipulira). Ako pažljivo poslušate razne prodavače osiguranja osobno ili preko reklama ili sad oko cjepiva, cijeli vam se život zapravo učini kao skup prijetnji, a jedini spokoj je svaki mjesec izdvajati sve više novca na razne police osiguranja, nove doze cjepiva…“

Poručivši na kraju vjernicima, da jedina sigurnost dolazi od Boga, jer on je pobijedio smrt, a naša sigurnost je u vjeri da je Bog stvoritelj svijeta i da on upravlja nama i cijelim čovječanstvom te da se je žrtvovao za nas i dao nam sigurnost da ne možemo s Bogom izgubiti. „Prije ili kasnije moramo umrijeti, ako to unaprijed prihvatimo, onda ćemo se rasteretiti i ispuniti svoje srce mirom, te ne treba tražiti smisao u uređajima, nego sigurnost trajnu daje samo Bog, koji daje vječni život. Ne treba bježati od života i tražiti različite kratkotrajne zabave, igrice, kladionice, opijati… treba prihvatiti probleme, i odgovornost rješavanje te izabrati pravi put s Bogom i tada nam nitko, ni mir ni radost, ne može oduzeti“, zaključio je fra Ivica.

Potom je župnik fra Ante zahvalio propovjedniku i dekanu te čestitao svim župljanima blagdan te s radošću nazočnoj djeci i odraslima podijelio prigodne slatkiše koje je za tu prigodu darovala župljanka Marija Mandić.