Podizanje spomen-ploče organizirala je Udruga Hrvatski domobran Dubrovnik uz 78. obljetnicu pokojnikova stradanja. Na prigodnoj svečanosti govorio je predsjednik Udruge Nikola Bogoje, župnik don Robert Ćibarić blagoslovio je ploču koju su otkrili predstavnik župne zajednice Božo Dolina i najstariji član Udruge domobrana Nevenko Bilobrk.

Predsjednik Udruge domobrana Bogoje pozdravio je sve okupljene podsjetivši kako su na Daksi stradala osmorica svećenika među kojima je bio i bivši lapadski župnik don Đuro Krečak koji je kao župnik Župe sv. Mihajla djelovao od 1928. do 1944. godine. Govoreći o pokojnikovom životnom putu istaknuo je kako je Krečak cijeli život posvetio vjeri i radu za opće dobro te nabrojio neke njegove službe u javnom životu. „Bio je poznat kao dobar govornik i propovjednik, zbog svega toga je bio ugledan u društvu i to mu je za bezbožničku komunističku vlast bio grijeh“, kazao je Bogoje. Zahvalio je svima koji su dali doprinos u postavljanju ploče posebice bivšem predsjedniku domobranske udruge pokojnom Željku Kulišiću.

Župnik Ćibarić je dodao kako je, zahvaljujući marljivom radu pokojnog predsjednika Kulišića koji je bio i član Župnog pastoralnog vijeća, prikupljena i kao brošura objavljena zanimljiva arhivska građa o djelovanju don Đure Krečka. „To je ono što znamo, a sigurno je i puno onoga što ne znamo, osobito što je sve dobroga i lijepoga napravio potrebitima onog vremena“, primijetio je župnik Ćibarić te je dodao kako su u tom kontinuitetu nastavili djelovati ostali lapadski župnici i župna zajednica čineći što mogu u interesu potrebnih i u interesu općeg dobra. Spomenuo je i šest postulata kojih se pokojni župnik kao svećenik i čovjek držao među kojima su da je bio beskompromisni vjernik, pravovjeran, s dubokim osjećajem crkvenosti. „Ljubav je ta koja pobjeđuje smrt“, zaključio je župnik poželjevši da daleko od svih bude bilo kakav osjećaj mržnje ili osvete prema bilo kome. Župnik je na kraju izrekao riječi zahvalnosti svima.

Na početku svečanosti intonirana je hrvatska himna, minutom šutnje odana je počast svima poginulima za Hrvatsku, a otpjevana je i pjesma padra Petra Perice, koji je također stradao na Daksi.

Đuro Krečak rođen je u Dubrovniku od Mihe i Kate Hamze 22. travnja 1883. godine. Gimnaziju je završio u rodnom gradu 1903. godine, filozofsko-teološki studij u Zadru 1907. Svećeničko ređenje primio je u Dubrovniku 11. kolovoza 1907. godine.

Prvu službu župnog vikara u Čilipima obnašao je godinu dana, a kasnije je prešao u Mali Ston gdje je služio desetak godina, a tri godine vodio je Stonski dekanat. Od 1918. je ponovno u Čilipima, a od prosinca 1928. preuzeo je Župu sv. Mihajla u Lapadu. Nakon umirovljenja u srpnju 1944. godine nastavio je obnašati svoju svećeničku službu.

Od 1927. bio je član Družbe „Braća hrvatskoga zmaja“, zaslužan za postavljanje više spomen-ploča u povodu 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva i znamenitim Dubrovčanima. Bio je suosnivač, tajnik i od 1934. do 1944. godine predsjednik društva „Dub“ te je poticao osnutak muzeja Ive Vojnovića. Pridonio je utemeljenju Dubrovačke biblioteke (darovana joj je njegova zbirka knjiga), a u povodu potonuća parobroda „Daksa“ suosnovao je 1930. potporni Pomorski fond. Bio je i aktivan u Hrvatskome kulturnom društvu „Napredak“.

Objavljivao je priloge o dubrovačkoj povijesti, sakralnoj i brodograđevnoj baštini, istaknutim Dubrovčanima, o isusovcima i benediktincima, odnosima Svete Stolice i Hrvata te političkom organiziranju katolika, ali i ponajviše nabožne pučke pripovijetke smještene u zavičaj. Njegovi zapisi mogu se pronaći u periodicima: List Dubrovačke biskupije (1910, 1931, 1942–43), Pučke novine (1912), Prava Crvena Hrvatska (1913), Uzgajatelj (1925), Katolički tjednik (1932–36, 1938–44), Narodna svijest (1933, 1937, 1940), Konavoski seljački dom (1934), Jadranski dnevnik (1935–37, 1939), Hrvatska dubrava (1936–37; Dubrava, 1940–41), Hrvatski glasnik (1938–39), Vrhbosna (1939, 1944) i Spremnost (1942–43). S don Mihom Fabrisom autor je knjižice Papinstvo, kultura, nacijonalnost (Dubrovnik 1933).

Umoren je na otočiću Daksi vjerojatno u noći između 25. i 26. listopada 1944. godine. Posmrtni ostaci nalaze se u zajedničkoj grobnici podno spomen obilježja na Daksi.