Na tom tradicionalnom susretu na uočnicu Bezgrešne sjemeništarci izvedu prigodni scenski prikaz, okupe se roditelji sjemeništaraca, suradnici i podupiratelji sjemeništa a rektor i zadarski nadbiskup upute prigodni govor.

Petorica zadarskih sjemeništaraca izveli su scenski prikaz ‘Zmajevićev san’ o životu nadbiskupa Vicka Zmajevića. Autori scenarija su don Ante Sorić, ravnatelj Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar i don Mate Žilić, prefekt zadarskog sjemeništa, koji su ujedno i pripremali sjemeništarce za tu izvedbu.

Zadarski nadbiskup Vicko Zmajević, utemeljitelj sjemeništa Zmajević u Zadru, rođen je 23. prosinca 1670. u Perastu, u prvoj godini nakon završenog teškog Kandijskog rata. Rođen ususret blagdanu Božića kada je svijetu darovan Spasitelj Isus Krist, i nadbiskup Zmajević darovao je Zadarskoj nadbiskupiji, ali i Crkvi u Hrvata jer je zadarsko sjemenište interdijecezansko sjemenište kojega pohode i kandidati iz BiH, dom za odgoj budućih svećenika gdje su kroz povijest odgojene i obrazovane tisuće hrvatskih svećenika i intelektualaca, dakle i ljudi koji su pohodili to sjemenište, ali nisu postali svećenicima.

Scenarij opisuje kako je nadbiskup Zmajević živio u teškim vremenima kad su se još osjećali tragovi turskih pustošenja. Iskustvo življenja i rođenja na granici između Venecije i Otomanskog carstva čeličio ga je dodatno kao hrabru osobu koja se čvrsto suočavala s raznim napetostima kojima je bio izložen hrvatski narod kojega su pokoravali razni osvajači.

Zmajević je postao svećenik na poticaj strica Andrije Zmajevića. Teologiju je doktorirao 1695. U Zadarsku nadbiskupiju došao je na vlastitu želju 1713. godine i te je godine u Rimu primio palij zadarskog nadbiskupa.

Zmajević je želio doći u Zadar da bude biskup dalmatinskog, hrvatskog jezika, istaknuto je u scenariju prikaza, nazivajući toga odvažnog pastira Crkve ‘biskupom hrvatskog jezika’ koji je podnio puno muke pružajući otpor onima koji su bili protiv glagoljanja, odnosno uporabe hrvatskog, narodnog jezika.

Stoga je Zmajević osnovao sjemenište za očuvanje hrvatskog identiteta, ‘glagoljašku kuću’ u vremenu kada su mnogi ugnjetavali materinski govor njegovog hrvatskog puka.

Zmajević je umro u Zadru 1745. u 75. godini života. Nije doživio otvaranje glagoljskog sjemeništa oko čijeg se podizanja toliko trudio. Sjemenište je 1748. otvorio njegov nasljednik Mate Karaman.

Predstavom se željelo otkriti ljepotu te sjemenišne kuće drugima, što je bio Zmajevićev san. Tijekom prikaza prikazane su i fotografije mnogih generacija zadarskih sjemeništaraca s njihovim odgojiteljima. Bilo je dirljivo vidjeti kako su nekad u zadarskom sjemeništu bile godine, generacije kada je odjedanput bilo i 160 sjemeništaraca u zgradi, ili do prije približno dva desetljeća 20 sjemeništaraca. Sada ih je svega petorica: trojica su kandidati Zadarske nadbiskupije, jedan je iz Riječke nadbiskupije, a jedan iz Mostarsko-duvanjske biskupije.

Mali broj sjemeništaraca odraz je vremena kada se smanjuje broj kandidata u malim sjemeništima ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj Europi. „Događa se povećanje razine zrelosti kod mladića koji se odlučuju kojim putem ići, koju školu izabrati, što raditi u životu. Ta ljestvica donošenja odluke pomaknula se za nekoliko godina i teško je očekivati od mladića da će se već s 14 godina posvetiti Bogu. Ali ostaje da mladi dođu u sjemenište, da vide, pa ako i ne budu svećenici, da im to pomogne da žive kršćanskim životom. A ako osjete taj poziv, odazvat će se, otići na bogosloviju i slijediti put prema svećeništvu“, pojasnio je don Ante Dražina, rektor sjemeništa ‘Zmajević’.

„Biblija je puna događaja i iskustava koji pokazuju kako je Božja milost velika upravo u malim stvarima. Bez obzira što je mala zajednica u sjemeništu, i ona daje svoje svjedočanstvo u svijetu, u Zadru i Nadbiskupiji, da još uvijek postoje mladići koji razmišljaju o duhovnom pozivu. Ujedno daje hrabrosti starijima koji su u tom istom procesu da se odazovu, da vide i način života koji se dobiva u sjemeništu. Ako mladići odu i drugim putem od onoga u sjemeništu, pomoći će im da odrastu i budu zreli, dobri kršćani koji će širiti Kraljevstvo Božje u svom životu i poslu kojim se budu bavili“, rekao je rektor Dražina.

Predstava je podsjetila na korijene, na utemeljitelja sjemeništa Zmajevića koji je u teškom vremenu krenuo osnovati sjemenište baš sa željom da u njemu bude prisutan hrvatski jezik, glagoljaštvo.

„Ako smo iz zahvalnosti uzeli nečije ime za instituciju, to nas vuče korijenima. Sigurno da se uvijek trebamo vraćati na ideju, na san koju je imao sam osnivač, a to je bilo teško razdoblje talijanizacije, ratova i ostalih nevolja, kada je želio u jednoj ustanovi svima donijeti mogućnost obrazovanja na hrvatskom jeziku, jer narod koji je patio nije razumio svoje svećenike. Zmajević im je dao mogućnost da se školuju na hrvatskom jeziku, da mogu širiti Radosnu vijest na svom materinjem jeziku. Ideje koje je nadbiskup Zmajević donio i usadio u Zadarsku nadbiskupiju mi kao sjemenište moramo i dalje poticati, biti kvasac koji će ukvasati kruh koji će biti bitan i za Nadbiskupiju, da uvijek ostanemo na temeljima koje su gradili naši osnivači“, poručio je rektor Dražina.

Rektor je rekao kako je Riječka metropolija povijesno uvijek bila povezana s malim sjemeništem u Zadru i većina njihovih svećenika, pogotovo starijih, bila je u zadarskom sjemeništu. Već godinama mostarsko-duvanjski biskup šalje svoje sjemeništarce u Zadar iako ima mogućnost da pohađaju sjemenište i u Travniku. Polovica sjemeništarca Mostarsko-duvanjske biskupije pohodi sjemenište u Travniku, a polovica u Zadru.

„Nama je čast i odgovornost da se brinemo za naše sjemeništarce. Želimo dati sve od sebe da naši biskupi prepoznaju taj trud i rad koji se trudimo dati.

Nedavno su bile zajedničke duhovne vježbe sa sjemeništarcima iz travničkog sjemeništa i to je uistinu lijepa suradnja. I za biskupa u Mostaru je pozitivno da može imati sjemeništarce u Hrvatskoj. To i njemu otvara mogućnosti školovanja kandidata u Europi, tako da je ta suradnja dobra Zadru, ali i drugim biskupijama odakle sjemeništarci dolaze u zadarsko sjemenište“, istaknuo je rektor Dražina.

Na susretu je bio i zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić, a prigodnu riječ uputio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Mons. Puljić je rekao kako je prikaz snova nadbiskupa Zmajevića poticaj razmišljati o ulozi snova u životu čovjeka.

„Kako su snovi važni! Snovi i java dva su pola, dvije sastavnice našeg života. Blago nama dok sanjamo. Biblija je puna događaja kada Bog preko snova govori s ljudima. Josipa zove u snu Pođi, Abrahama… Snovi su sastavni dio našeg života. Blago nama koji sanjamo, kad smo potaknuti onime što smo sanjali razmišljati pozitivno, kao što je nadbiskup Zmajević pokazao kako treba živjeti mladenaštvo, ali daleko gledati, željeti, sanjati“, rekao je mons. Puljić, potaknuvši: „Ne plašimo se sanjati, nego budimo radosni što možemo pozitivno gledati na život i hraniti se snovima kao bismo izgrađivali bolju budućnost“.

Nadbiskupa Zmajevića glumio je Mihael Drmać, kandidat Mostarsko-duvanjske biskupije. „Dugo smo se pripremali za ovo, nije to baš lako izvesti, kako se čini. Mogu glumiti, ali treba ući u taj lik kako bismo zaista osjetili to što nama jako znači, što je nadbiskup Zmajević činio, da bismo mi sada bili gdje jesmo i da imamo uvjete koje imamo“, rekao je Drmać.

Istaknuo je da su tom predstavom željeli dati poticaj mladićima da razmišljaju o tome jer pohodeći sjemenište mladići ne moraju postati svećenici, nego možda samo razmišljaju o duhovnom pozivu. „Da vide kroz molitvu i rad, pa se možda odluče jednoga dana. A možda mnogi mladići sanjaju, a nemaju priliku. Želio bih biti svećenikom da ljudima širim evanđelje i da se ljudi raduju pa i kad prolaze kroz mnoge nevolje“, poručio je Drmać.

Antonio Matković, kandidat Zadarske nadbiskupije, prvu je godinu u sjemeništu, na poticaj župnika Rolanda Jelića iz zadarske župe Bokanjac. „Odrastao sam u Crkvi, uvijek sam razmišljao o pozivu. Potaknuo me moj župnik i došao sam. Jako je lijepo biti u ovom ugođaju i atmosferi, rasti kroz rad i molitvu. Rado bih htio da nas ima više, ali neka i nas petorica. U sjemeništu mladi mogu naučiti dosta toga za život, imati dobra iskustva i odgojiti se da izrastu u dobrog čovjeka“, rekao je Matković.

Rektor Dražina na Akademiji je zahvalio svima koji doprinose životu sjemeništa, jer sjemenište je poslano drugima i surađuje s drugima. Zahvalio je na suradnji, prijateljstvu, molitvama i svemu što ljudi čine za sjemenište, svećenicima, redovnicama, ravnateljima škola koje od 2006. pohađaju i sjemeništarci, gdje profesori mogu doprinijeti odgoju i znanju sjemeništaraca, a i oni obrazujući se u njima doprinose tim školama. To su Strukovna škola Vice Vlatkovića, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna i Poljoprivredno-prehrambena i veterinarska škola Stanka Ožanića u Zadru.

Rektor Dražina zahvalio je i suradnicima koji pomažu sjemeništarcima u glazbenoj pouci, onima koji im pružaju dodatnu pomoć u učenju, prijateljima sjemeništaraca i roditeljima sjemeništaraca rekavši da je sjemenište i njihov dom, „da se međusobno potičemo, surađujemo i zajedno izgrađujemo Kraljevstvo Božje“.