Koncelebrirali su zatvorski dušobrižnik Ivica Bošnjak i tajnik Matej Siluković. Na početku je biskup pozdravio sve sudionike na čelu s upraviteljem Kaznionice Zvonimirom Leopoldovićem. Podsjetio je na brojna nastojanja da se za Božić stvori poseban vanjski ugođaj u obitelji i javnosti, što nekima stvara nelagodu zbog tereta koji trebaju tom prigodom podnijeti. Istaknuo je kako je Božić u Crkvi i društvu, uključujući i zatvor ponajprije stvarnost u srcu koje je budno za Boga. Kazao je da je upravo to smisao i cilj ovoga njegova susreta sa zatvorenicima. Pozvao ih je da svoju budnost očituju u kajanju za sebične i zle čine koji su im umrtvili srce, da ono oživi Božjim milosrđem i praštanjem, bude sposobno razumjeti Božju blizinu u riječi koju naviještamo i otajstvu koje slavimo, te se tako dogodi istinski Božić.

Na početku homilije biskup je zapitao zatvorenike jesu li sinoć gledali utakmicu na svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru između hrvatske reprezentacije i Argentine, u kojoj su naši izgubili. Podsjetio ih je na silnu želju za pobjedama u sportu, istaknuvši kako je ona kratkoročna i da je dramatično pitanje naše konačne životne pobjede, koja se može postići samo s Bogom. Kazao je da nas na to upućuje prorok Izaija u naviještenom prvom čitanju, koji je bio svjedok tragedije svoga naroda kad je dospio u babilonsko sužanjstvo, izgubivši i zemlju, i kralja, i hram, i sve drugo što je tvorilo njegov vlastiti identitet. Prorok je uvjeren da je to posljedica bahatosti naroda i njegovih vođa koji su se pouzdavali u sebe i svoju moć, iznevjerili se savezu i Boga smjestili na rub vlastitog života te on među njima nije mogao ostvarivati svoje naume. Poraz koji se zove babilonsko sužanjstvo tek je znak onoga konačnog čovjekova gubitništva u kojem on bez Boga završava u besmislu, porazu za vječnost. Stoga Bog na usta proroka Izaije u naviještenom ulomku iz njegove knjige nekoliko puta snažno obznanjuje „ja sam Gospodin i nema drugoga“. On je jedini, jer tvori svjetlost i stvara tamu, jer je svemogući i stvoritelj te prorok zaključuje: jedino je u Gospodinu pobjeda i snaga, on je čovjekov spasitelj. Bog se takvim objavio u Isusu Kristu, u kojem je čovjekova pobjeda i snaga, ustvrdio je biskup.

Takvim ga je prepoznao Ivan Krstitelj, kako nas izvješćuje današnje evanđelje. Biskup je ustvrdio kako ga oduševljava Ivan Krstitelj, kojeg je kralj Herod strpao u zatvor jer je vjerno i odlučno naviještao Božju istinu o čovjeku, polazeći od moralnih načela zasađenih u ljudsku savjest, te se usprotivio kraljevoj nedopustivoj ženidbi s navedenih polazišta. Umjesto da Krstitelj razmišlja kako se osloboditi kraljeva uzništva, on se zauzima za viši cilj, a to je spasenje, te šalje dvojicu svojih učenika da idu Isusa upitati: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?«

Biskup je kazao kako je oduvijek postojalo uvjerenje da će doći netko s Božje strane tko će izliječiti našu ranjenost zlom i smrću, a taj netko zvao se u židovskom svijetu Mesija. Pojašnjavajući korijen navedene riječi, biskup je istaknuo kako je Mesija poslanik kojega je Bog pomazao snagom svoga Duha i opunomoćio da njegovom snagom uspostavi novo stanje čovječanstva. Podsjetivši na Isusove riječi: »Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene«, biskup Škvorčević je kazao kako Isus ponavlja riječi proroka Izaije, koji je u davno doba najavio da Mesija neće biti moćan politički ili oružjem, nego upravo Duhom svetim. Biskup je ustvrdio kako u današnjem svijetu postoje i loši primjeri mesijanizma, kojima je polazište vlastita sebičnost o čem svjedoči i rat u Ukrajini. Stoga je pozvao prisutne da povjeruju pravom mesijanizmu koji se očitovao u Isusu Kristu i njegovu poslanju. Potaknuo ih je da i oni poput Ivana Krstitelja traže Isusa Krista, i vjerom iziđu iz svojih ograničenosti koje uzrokuje njihova sebičnost. Pozvao ih je da i ovdje u zatvoru poslažu mozaik svoga života i stave Isusa Krista na prvo mjesto. Jer, kazao je, ako ga zanemare i ne prihvate kao najvažnijega, ostat će sami u svojoj nemoći, postati istinski gubitnici. Potaknuo ih je da svaki dan u molitvi razgovaraju s Isusom Kristom, otvaraju mu prostore svoga ranjenog srca, da on ljubavlju jačom od smrti uđe u njihove živote kako bi i oni uskrsnuli u njegovoj pobjedi, jer je on za nas umro upravo zato da bi u nama mogla pobijediti moć božanske ljubavi.

Kazao je kako smo se jučer na hodočašću u Voćinu prigodom 31. obljetnice stradanja i ubojstva 47 nedužnih građana snažno obnovili u svijesti da ondje nije pobijedila sebičnost koja je razarala i ubijala, nego nesebičnost hrvatskih branitelja i voćinskih žrtava, koji su položili sebe za druge. Zaključio je da Bog upravo na takav način ostvaruje svoje naume o nama, posvjedočivši nam u Isusu Kristu da je do kraja za nas, a ne protiv nas. Potaknuo je sudionike slavlja neka se i oni ohrabre s njime ići tim putem, da im srca budu ispunjena svjetlom i radošću, te iskuse što je istinski Božić.

Na kraju euharistijskog slavlja jedna zatvorenica predala je biskupu Škvorčeviću na dar ručni rad koji su izradile zatvorenice, zahvalila mu na dolasku u njihovu ustanovu kako bi im posvjedočio svoju blizinu te mu je čestitala Božić. Biskup je dodao kako mu je ne tako davno jedna osoba koja je izašla iz zatvora rekla da je to najgore mjesto za život. No, nakon razgovora utvrdili su da je ipak najgore mjesto za život naša zatvorena duša, nečista savjest, srce umrtvljeno sebičnošću. Potaknuo ih je da pomognu svojoj savjesti kroz svetu ispovijed, da se u njoj nastani Božje milosrđe i ljubav te im tako srce postane lijepo mjesto stanovanja. Biskup je zahvalio djelatnicima za sve što čine prema zatvorenicima, a zatvorenike potaknuo da djelatnicima iskazuju poštovanje za trud oko njihova dostojnog boravka u ovoj ustanovi. Svoju zahvalu biskup je uputio i dušobrižniku Ivici Bošnjaku te pjevačima iz kuzmičke Župe, koji su u slavlje unijeli raspoloženje adventske radosti.