Hrvatski svećenik, skladatelj,  književnik i prigodničar (Srijemski Karlovci, 12. V. 1827. – Petrovaradin, 30. V. 1897.) bio je  prvi Strossmayerov zaređeni svećenik te njegov suradnik do kraja života. Do 1860. bio je kapelan u slavonskim mjestima, potom prebendar u Đakovu, a od 1866. do smrti župnik i opat u Petrovaradinu.

Javio se prigodnim stihovima u Zori dalmatinskoj 1845. Pisao je pjesme, prigodnice, novele, povijesne rasprave te  pučke igrokaze. Okrugić je poligraf; osim što je mnogo objavio za života, ostalo je na stotine neobjelodanjenih pjesama, nekoliko većih sastavaka, drama, propovijedi i memoara. Neke od njegovih uglazbljenih pjesama kao što su „Divan je kićeni Srijem“, „Milkina kuća“ ili „Za jedan časak radosti“ mnogi smatraju narodnima zbog raširenosti i popularnosti.

Spada u najrevnije prigodničare koji upućuju svoje prigodnice biskupu Josipu Jurju Strossmayeru. Prvi je fra Grgo Martić s 24 prigodne pjesme koje nastaju između 1858. i 1903. godine, a Okrugić Srijemac Strossmayeru upućuje 11 prigodnica između 1850. i 1896. Iza njih je Ivan Vitez Trnski s devet prigodnih pjesma Strossmayeru, a veći broj prigodnica upućuju biskupu i Petar Preradović, Franjo Marković, Juraj Tordinac, Mato Nedić i drugi. Okrugić spada među vještije prigodničare jer ga uz retoričke i pjesničke sposobnosti, krasi i poznavanje glazbe i skladateljskog umijeća te i dramske vještina. Njegove prigodnice objedinjuju različite retoričke i književne rodove te ih odlikuje ritmičnost i umetanje glazbenih elemenata. Odlikuje ih ono što je primarna osobina žanra – performativnost – namijenjene su javnom izvođenju u posebnim prigodama.

Ilija Okrugić nije samo Strossmayerov prijatelj, svećenik, opat, upravitelj tekijskoj svetišta u Petrovardinu, hrvatski književnik i glazbenik, on također predstavlja i zajednicu iz koje je potekao i u kojoj je djelovao do svoje smrti. Njegov glas nije samo glas Ilije Okrugića, to je glas Srijema, srijemskog dijela Biskupije, Fruške gore, glas hrvatske tradicije toga kraja, glas ćirilometodskog ekumenizma, ali i glas neupitnog upisivanja u Strossmayerove vjerske, kulturne i političke projekte. Taj glas nije ovlašten samo od zajednice u čije ime govori, već i od samog adresata – biskupa Josipa Jurja Strossmayera, navodi Đakovački kulturni krug.