Misno slavlje uz koncelebraciju više svećenika iz dekanata, predvodio je vlč. mr. Luka Breščić, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici. Okupljene je na početku pozdravio župnik domaćin Želimir Bagavac.

Propovjednik je na početku propovijedi iznio primjer iz pastoralne prakse, o savjetodavnom radu s jednim bračnim parom koji je nakon dva desetljeća braka prepoznao određene poteškoće. U razgovoru s njima prepoznao je dvije stvari: nedostatak prisutnosti i „obavljanje“ gesta prema bližnjima. „Mnoge su distrakcije koje nam u trenutcima kada bi trebali biti posvećeni bližnjima odvlače pozornost: posao, društvene mreže, TV program… Nadalje, s obitelji se ne ‘obavlja’ druženje i provođenje zajedničkog vremena, u to je potrebno unijeti cijelo svije biće, svu svoju pozornost i prisutnost”. Dva su stupa braka, podsjetio je propovjednik, zajedništvo stola i postelje.

Propovjednik je nastavio ustvrdivši da dnevna čitanja imaju „lijek” za netom spomenute poteškoće, „oni dođoše iz nevolje velike, jer su u krvi jaganjčevoj oprali svoje haljine“. To je lijek za problem neprisutnosti. Ljudi često žele ružu bez trnja, život bez križa, no to ne ide, isto tako ne ide ljubav bez žrtve. „Kada nas stisne križ odjednom imamo potrebu moliti i imamo pitanja za Boga. Poteškoće u odnosima prisile nas da razmislimo gdje smo u odnosu s drugom osobom i to je lijek za to pitanje neprisutnosti, to nas usredotoči na ono bitno”.

Svi se bojimo odreći svojih kalkulacija, neke svoje „sigurnosti“, nastavio je propovjednik. „Isus nam kaže ‘što koristi čovjeku ako sav svijet stekne a samoga sebe izgubi’. Tek kada se odreknemo lažnoga sebe, lažne sigurnosti, Bog daruje ono istinsko biće, onako kao nas je on zamislio, biće koje je spremno ljubiti, biće koje je spremno nositi križ za drugoga, koje je spremno istinski živjeti svoj život, a ne životariti”.

U zaključku propovijedi vlč. Breščić je poručio: „Dok molimo zagovor sv. Valentina, molimo da poput njega imamo hrabrosti istinski živjeti svoje svetinje. Nema ništa ljepše za čovjeka nego kad se drži svojih svetinja, a najveća svetinja od svih je Kristova ljubav prema nama. Neka nam zagovor svetog Valentina da snagu da Krista ponesemo u svojim dušama, da se ne mučimo distrakcijama, već da svojim dragima pružimo uho ali i dušu koja im je toliko potrebna, da ih ljubimo i da ih volimo“.

Nakon mise uslijedila je tradicionalna procesija s kipom sv. Valentina.