Duhovne vježbe su predvodili s. Elvira Tadić i o. Mladen Mikulić.

Sestra Elvira Tadić je u uvodnom predavanju istaknula kako je u današnje vrijeme previše toga što nas odvlači od nas samih, što potroši vrijeme tako da se nađemo u napetosti između naših želja, želja naše duše i realnog ubrzanog života.

„Čovjek je duhovno biće i njegovo srce čezne za istinskom hranom, čezne za kruhom Božje riječi. Isus nam zato ponavlja: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta’. Isus je odbio kruh koji mu je đavao nudio kako bi mogao postati kruhom života za sve nas.Isus je svojim četrdesetodnevnim postom posvetio i našu četrdesetodnevnu pokoru. Naučio nas je da ovih četrdeset dana nisu svrha samima sebi, nego nas ovih četrdeset dana treba vratiti u dublji odnos s Bogom. Treba nas vratiti na naše izvore, da spoznamo tko smo, od koga smo“, istaknula je s. Elvira Tadić.

Nakon uvodnog predavanja, uslijedilo je pokorničko bogoslužje i sakrament pomirenja, a zatim i misa. O. Mladen Mikulić je istaknuo da  je vjera u Boga najvažnija stvar na svijetu.

„Ni zdravlje, ni novac, ni djeca, ni prijatelji nisu važni kao Bog. Sve nam je to Bog dao, ili bolje rečeno posudio dok smo ovdje na ovome svijetu, ali sve ćemo morati kad-tad ostaviti iza sebe i sami poći pred Božji sud. Jedino što je važno je kakva će naša duša biti kada se pojavi pred Bogom. Važno je da istrošimo sami sebe živeći po Božjim zapovijedima i odbacujući sve iz našeg srca što nije Božje, pa koliko god to bilo bolno. Moramo se čuvati i paziti da ne budemo od onih koji će čuti strašnu presudu ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene zlotvori!’ (Mt 7, 23), nego da budemo među onima koji će čuti slatki glas Spasiteljev koji mu kaže: ‘Uđi u radost Gospodara svoga’“.