On je bio pripadnik 2. gbr Gromova, prve bojne “Crne mambe” čiji je bio i zapovjednik jedno vrijeme. Nakon mise u kapelici vojarne koju je predvodio domaćin vojni kapelan don Branko Čagelj preselili su se u dvoranu nastavnog objekta gdje je pred više od 150 vojnikinja i vojnika, dočasnika i časnika počelo predavanje i druženje i prepričavanje legendarnog Ninđe o ratnim događanjima. Ovaj umirovljeni pukovnik i stopostotni vojni invalid je u uvodu rekao kako je pristao na gostovanje kako bi ohrabrio i potaknuo mlade pripadnike na što veću ljubav prema Domovini, obitelji i Bogu. Jer oni su bili glavni motiv i braniteljima u stvaranju slobodne Hrvatske i nije im bilo ništa teško učiniti vođene tim motivima i ljubavlju.

U svoj je izlaganju branitelj Šafarić je govorio o stvarnosti kako su hrvatski branitelji stvarali slobodnu Republiku Hrvatsku malobrojni, slabo naoružani protiv jačeg napadača. Kako je izlagač rekao da je bilo još toliko neprijateljske vojske ne bi mogli poraziti hrvatske branitelje koji su imali veliko srce, vjeru u Boga i znali su za što se bore. Šafarić je govorio o težim bitkama gdje su bili bespomoćni kao kad su ubijeni hrvatski redarstvenici u Borovu Selu, a oni nisu mogli do njih doći zbog blokade JNA ili kod pada Petrinje, a posebno kod gubitaka bliskih prijatelja i suboraca, kao u akciji Una. Hrvatskoj vojsci koja je predavanje od sat i pol slušala pažljivo je prepričao i one bitke gdje su svladali dosta brojnije napadače; kao na Ljubovu gdje su pobijedili “Arkanovce“, u legendarnoj bitci za Novi Farkašić zaustavili napad dobro naoružanog srpskog agresora koji je bio nadmoćan u ljudstvu i tehnici, naspram malog broja branitelja, a tim smjerom je krenuo prema Zagrebu.

Još jedna legendarna bitka o kojoj je govorio je bitka za Novigrad i njegovo zaleđe nakon akcije za oslobođenje Maslenice i zadarskog zaleđa gdje se agresor nije mirio s porazom. Tu su na njima zube polomile specijalne srpske snage kao što su Arkanovi Tigrovi, Niški specijalci (JSO), specijalne postrojbe Knindži i najbolje postrojbe vojske Republike Srpske Vukovi s Vučjaka. Tu je Ninđa u jednom od svojih šest ranjavanja izgubio i oko, ali kako je naglasio uvijek se vraćao u akciju k svojim suborcima, čak i kad je bio pogođen snajperskim metkom u rame. Tako je govorio i kako se silom prilika specijalizirao za uništavanje neprijateljskog oklopa od tenkova do helikoptera.

Zbile su se i neke zanimljive zgode o kojima se još govori kao kad je ušao u srpsku vojarnu u Petrinji punu vojske i skinuo im jugoslavensku zastavu s jarbola, a da ga nisu uhvatili. Tim činom je htio pokazati agresoru da ih se ne boje i da nikada neće uništiti duh hrvatskoga ratnika. Posvjedočio je kako se više puta uvjerio u Božju pomoć u raznim teškim situacijama, gdje ga je samo Njegova ruka zaštitila i spasila. Potaknuo je vojsku koja ga je slušala da ne gube vjeru u Boga, nego da se u Njega uzdaju. Također je slušateljima rekao da s ponosom nose hrvatsku odoru i da budu dostojanstveni i časni kakvi su uvijek bili hrvatski vojnici.

Na kraju svjedočanstva vojni kapelan se zahvalio uzvaniku što je izdvojio svoje vrijeme, počastio prisutne svojim životnim i ratnim iskustvom i podijelio to s pripadnicima vojske. Nakon toga su se gostu obratili i zahvalili domaćini bojnik Marko Krpan zapovjednik bojne „Tigrovi“ i bojnik Vlatko Klarić, zapovjednik bojne „Gromovi“. Ivica Šafarić se još jednom zahvalio na pozivu i rekao kako mu je čast i drago da svoja iskustva može prenijeti na mlađe naraštaje kao što čine on i njegovi suborci u udruzi „Crne mambe“ gdje posebno rade s mladima.