Nakon križnog puta i mise u župnoj dvorani vlč. Jurišić održao je prigodno predavanje na temu Grijeh srditosti te je najprije istaknuo razliku između srditosti koju je opisao kao proces i planiranje te srdžbe koja je njegova izvedba i završetak. To je potkrijepio primjerom iz Svetoga pisma te je naveo: „Pogledajmo Kajinovu srditost na brata Abela koja rezultira Abelovim ubojstvom. Kajin se nakon što Bog odbija njegovu žrtvu srdi na brata i njegova srditost uključuje planiranje bratova ubojstva. Taj izvještaj iz Knjige Postanka možemo čitati kao da postoji vremenski slijed od trenutka kada se Kajin rasrdi na Boga i brata do trenutka kada u srdžbi ubija Abela.“

U nastavku je pojasnio kako se srdžba može smatrati grijehom samo neposredno, dok je srditost grijeh koji izvire iz određenog plana da se učini zlo. „Konačna svrha srditosti je učiniti zlo koje se prethodno isplaniralo dok smo bili obuzet srdžbom, ali ništa nismo učinili“, kazao je profesor na sarajevskom KBF-u te dodao kako je srditost grijeh planiranja buduće osvete ili zla protiv nevinog čovjeka. Zatim je na nekoliko životnih primjera naveo manifestaciju ovoga grijeha da bi u završnom dijelu predavanja pojasnio razliku otvorene i prikrivene srditosti. „Otvorena srditost najčešće je zbog nečijeg dobra. Nju se ne skriva nego se jasno iskazuje navodeći čak i razlog zašto kao na primjer majka koja se rasrdi na dijete zbog zla prema kojemu ono ide i to mu otvoreno iskaže. Prikrivena srditost je grešna i grijeh jer je prema nekom nepisanom zakonu uvijek usmjerena na to da se drugom čovjeku učini zlo“, zaključio je katedralni župnik.

Poslije izlaganja vlč. Jurišića prisutni, njih 30-ak, imalo je prigodu postavljati mu pitanja vezana uz temu koju je obradio.