S. Shizue Filomena Hirota: Sudjelovanje žena obogaćuje Sinodu

Zadatak radne skupine je izrada nacrta Instrumentum laboris (Radnog dokumenta) o kojem će raspravljati pastiri sveopće Crkve.  Povjerenstvo osnovano 15. ožujka pripremit će dokument koji će biti dostavljen biskupima za njihovu redovitu opću skupštinu Sinode. I upravo će taj radni dokument, Instrumentum laboris, biti temelj na kojem će krenuti razlučivanje koje će se, odlukom pape Franje, odvijati u dvije etape na ovoj Sinodi: prva skupština bit će u listopadu ove godine, druga u listopada 2024.

Slušanje u središtu sinodskog hoda

„Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“, tema je Sinode o kojoj su se prvo pitale mjesne Crkve, biskupije i župe, udruge, zajednice i pojedinci, a potom i Crkve na kontinentalnim skupštinama Europe, Afrike, Sjeverne i Južne Amerike, Azije, Oceanije i Bliskog istoka. Saslušati svakoga, da se nitko ne osjeća isključenim, redovito se ponavljalo na brojnim susretima koji su održani na svim razinama u dvije faze. A tijekom slušanja, prikupljanja glasova i sažetaka koji su zatim poslani Glavnom tajništvu Sinode, postupno napreduje „obraćenje“ Crkve prema sve većem sinodalnom stilu u kojem je Božji narod na putu.

S. Hirota: Naš će vodič biti Duh Sveti

Sedam je članova pripremnog povjerenstva za Skupštinu biskupa koje sada čeka posao pod predsjedanjem kardinala Grecha, glavnog tajnika Sinode. Među njima je i japanska redovnica, sestra Shizue Filomena Hirota. U svojoj službi djelovala je u Nikaragvi, Meksiku, Filipinima i Rimu te je surađivala s Pax Christi. Trenutno je konzultantica katoličkog Vijeća za pravdu i mir Biskupske konferencije Japana u Tokiju te članica odbora „Women’s Active Museum of War and Peace“. U listopadu 2022. sestra Hirota je koordinirala Glavnom skupštinom Biskupskih konferencija Azije (FABC) koja je prethodila kontinentalnoj skupštini organiziranoj u sinodskom stilu. Sestra Hirota jedina je žena koja je dio Povjerenstva za pripravu. Prenosimo intervju s njom za Vatican News o pitanju žena u Crkvi.

Sestro Hirota, Vi ste redovnica, a o redovnicama se govorilo tijekom sinodskog procesa, naglašavajući potrebu većeg vrednovanja njihove uloge i doprinosa, kao i žena općenito. Pokazalo se i koliko redovnica već radi, primjerice, na području socijalnog rada. Kako komentirate dosad rečeno o prisutnosti žena u Crkvi?

Nisam sudjelovala u prethodnim fazama Sinode, ali sam bila prisutna na glavnoj konferenciji FABC-a, koja okuplja sve biskupske konferencije Azije te je bila organizirana na vrlo sinodalan način, no to nije bila faza Sinode. Tamo sam predstavljala „Talitha Kum Asia“, koja radi zajedno sa žrtvama trgovine ljudima. Moram reći da je bilo jako pozitivno biti tamo, jer je istaknuta misija koju ima Talitha Kum, a zahvaljujući našem prisustvu pitanje trgovine ljudima je dobro istaknuto. No, osim toga, mislim da je bila vrlo vidljiva manjina žena na toj glavnoj konferenciji. Bio je prikazan film u kojem je i svjedočanstvo djevojčice od tek 14 godina. I ona je bila prisutna tu i govorila. Biskupi su bili doista impresionirani. Ali ako pogledamo povijest Azijskih biskupskih konferencija, već je 1986., tijekom plenarne skupštine, održana svojevrsna radionica o ženama.

I uvijek se sjetim da je postojala jedna indijska teologinja po imenu Stella Faria, koja je stalno ponavljala: „Žena je ljudska osoba. Žena je ljudska osoba. Zašto postoji toliko mnogo situacija u Aziji i drugdje u kojima se žene ne tretiraju kao ljudsko biće?“. A bilo je to važno jer su biskupi bili toliko pod dojmom njezinog inzistiranja da na kraju, u završnom dokumentu, stoji rečenica koja kaže da je žena ljudska osoba. Pa su se ljudi koji nisu bili prisutni pitali: shvaćaju li biskupi tek sada da su žene ljudska bića? Uostalom, znamo koliko je općenito teška situacija žena. S Talithom Kum radimo sa svim ženama koje su žrtve trgovine ljudima. Zatim postoje i neke kongregacije koje imaju škole za edukaciju žena. Imamo razne projekte za oslobađanje iz njihovog ropstva. Ovo je dugo vremena bila glavna briga FABC-a. Nadalje, u Aziji je Katolička Crkva tek mala manjina. Dakle, radimo sa svima, a radimo i s redovnicama raznih kongregacija, jer jedna od stvari koju smo shvatili je da je većina osnivačica redovničkih ustanova bila za oslobođenje žena, no zbog činjenice da su muškarci potom preuzeli vodstvo, Crkva kao institucija nije uvijek bila tako jasno posvećena humanizaciji žena, stoga je pozitivno raditi sa ženama.

Papa Franjo više je puta potvrdio da postoji drugačiji pogled žena u odnosu na muški. Vi ste jedina žena koja je dio Povjerenstva, osjećate li ovu odgovornost i priliku da kroz svoj rad iznesete ženski pogled na Crkvu i na stvarnost?

Kad me kardinal Hollerich, glavni izvjestitelj Sinode, pitao mogu li se pridružiti Povjerenstvu, mislila sam da će biti puno osoba i rekla sam da. No, potom smo imali prvi susret preko Zooma i iznenađeno sam shvatila da sam jedina žena među kardinalima, biskupima i svećenicima. Pitala sam se zašto i još uvijek se pitam. No, svi prepoznajemo da je izrazito važno da je došlo do dobrog sudjelovanja žena u sinodskom procesu, ono što radimo ovdje u Glavnom tajništvu Sinode tek je dio, prilično rezerviran za biskupe. Ali u sinodskom procesu ima žena, muškaraca, nezaređenih osoba, a ni poslanje biskupa se ne obavlja u osobnom svojstvu: biskup je ovdje predstavnik Božjeg naroda. Pa sam rekla sebi: „Dobro, ja radim s njima i podsjećam ih da postoje različiti načini, različite stvarnosti, različita iskustva.“

S kojim unutarnjim stavom kanite izvršiti svoju zadaću u Povjerenstvu za pripremu Biskupske skupštine?

S poslom smo još na početku. Ovih smo dana puno govorili o sensus fidei i sudjelovanju žena itd. Mislim da je moja uloga upravo ta da radim, također mislim da je važno imati sinodsko iskustvo među nama kao skupinom, jer jedna od karakteristika ove Sinode trebala bi biti upravo iskustvo zajedništva, čuti se međusobno kao Isusovi sljedbenici i iskusiti Duha. Stoga mislim da ovdje trebamo imati iskustvo zajedništva s Bogom, a da bismo imali takvu vrstu iskustva zajedništva, stvarno se trebamo pripremiti. Tome služe naše trodnevne duhovne vježbe. Glede sinodskog hoda govori se o prakticiranju „duhovnog razgovora“, odnosno dubokog međusobnog slušanja, i nešto se mora dogoditi. Znamo da postoje kontroverzna pitanja, ali dobro je što se ne bojimo govoriti o kontroverznim temama, jer do sada, u nekoj drugoj fazi, da sam na primjer govorila o ređenju žena sve bi završilo.

No, sada možemo slobodno govoriti. A tu je i cijelo pitanje LGBTQ zajednice: nije lako, nije jednostavno. A ovo nije Sinoda o LGBTQ osobama, pa ni Sinoda o ređenju žena, makar se i ova tema pojavljuje. Bitno je kakav ćemo stav imati prema tim vrlo kompliciranim pitanjima kojima se Crkva u neku ruku nikada nije bavila. Dakle, to je izazov. I to je možda razlog zašto je Papa odlučio sazvati dva zasjedanja Opće biskupske skupštine 2023. i 2024. Osjećam da se moramo stvarno pripremiti, kao grupa, a kardinali i biskupi znaju bolje od ikoga kakva je interakcija, kakve se poteškoće ili sukobi događaju u nekim dijelovima svijeta i Crkve. Tako da mislim da je to doista izazov i vidjet ćemo što će se dogoditi. Još nismo gotovi. Radit ćemo na pripremi Instrumentum laboris, svi ćemo biti ovdje u Rimu sredinom travnja, pa ćemo vidjeti. I želim reći: dođi Duše Sveti!