Uz nadbiskupa Nikolu Eterovića u obredima je sudjelovao svećenik Krčke biskupije prof. dr. Anton Tamarut, ovogodišnji propovjednik u Velikom tjednu. Obredi Velikoga petka počeli su prostracijom službenika pred središnjim oltarom crkve i šutnjom u znak zahvalnosti na Kristovoj smrti. U liturgiji Velikoga petka otpjevana je Muka Gospodina našega Isusa Krista iz Evanđelja po Ivanu. Pjevanje je predvodio Nikola Martinić uz sudjelovanje Mješovitoga zbora sv. Jeronima kojim je ravnala s. Danijela Mihić.

Obraćajući se brojnim vjernicima, koji su sudjelovali u obredima Velikoga petka, propovjednik prof. dr. Antun Tamarut naglasio je kako otpjevana Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu izaziva potresenost u svima. „Radi se o jednome stravičnom politički montiranom procesu, o gomili laži i mržnje. Kolika količina mržnje se sručila na Isusa. Koga nisu prošli trnci kad je slušao razularenu i podivljalu svjetinu koja traži Isusovu smrt, koja u Isusu gleda zločinca. Radije su na slobodu htjeli Barabu, poznatoga zločinca, a Isusa koji je prošao Zemljom čineći dobro žele smaknuti. Tu pamet staje, tu nema logike, tu je samo slijepa strast, užasna strast koja se povezala s razornim moćima grijeha i zla“, rekao je, uz ostalo, u propovijedi krčki svećenik.

Propovjednik je potaknuo vjernike na promišljanje o značenju Isusove muke i smrti. „Zašto je Isus ušao u ovaj proces? Zašto je u konačnici ušao u smrt, i to na ovakav stravičan način? Mi ćemo iz vjere odgovoriti da je to učinio radi nas i našega spasenja. Ušao je u grijeh i smrt da grijeh i smrt iznutra razori i pobjedi, on koji je bez grijeha, pravi čovjek i pravi Bog. Ušao je da pobjedi grijeh“, poručio je, istaknuvši da je grijeh izopačeni odnos prema Bogu.

„Grijeh je uneređeni odnos prema Bogu. Otuđenje od Boga, oholost u odnosu na Boga. Grijeh je neposlušnost, svojeglavost, traganje za moći i slobodom, ali bez Boga“, istaknuo je, ustvrdivši kako grijeh sa sobom nosi smrt.

Propovjednik je kazao da je grijeh nedostatak kvalitetnih odnosa te da je Isus došao spasiti čovjeka od te otuđenosti i pogubljenosti. „Isus nas po svojoj muci i smrti hoće ponovno povezati s nebeskim Ocem, obnoviti naše povjerenje prema njemu, našu poslušnost, želi nas u povezanosti s njime povezati sve zajedno, nas raspršene i podijeljene. I zato biti nespašen znači biti fragmentiran, u dijelovima, raspršen, otuđen. Spasenje je cjelina, sklad, simfonija, i to simfonija odnosa. Sin Božji nas je po otajstvu muke i smrti došao obnoviti u odnosima“, poručio je, između ostaloga, prof. dr. Antun Tamarut.

Govoreći o važnosti odnosa u obitelji, na radnome mjestu i u društvu, propovjednik je rekao kako je kvaliteta života jednaka kvaliteti odnosa. „Za neke ljude ponekad kažemo da žive u paklu, a za druge kažemo da žive kao u raju. Gdje je svađa, proklinjanje, klevetanje, ondje gdje ljudi okreću glavu jedni od drugih, gdje bježe od drugih, gdje ne razgovaraju, gdje se protive, to je pakao. Osim obitelji i zajednice, i društvo može biti podijeljeno. To je pakao. U paklu je mržnja i zluradost“, upozorio je propovjednik. Ustvrdio je da je Bog upravo po Isusu Kristu ušao u mržnju koju čovjek može proizvesti. „Isus je ušao u tu iznakaženost ljudskoga lika, u stvarnost u kojoj čovjek želi zgaziti drugoga čovjeka. Ušao je u to naše stanje kako bi nas te napasti oslobodio, kako bi nas pozvao na nove odnose, odnose pomirenja, suradnje, poštovanja“, poručio je.

Osvrnuvši se na obred pranja nogu s Mise Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, primijetio je kako ta gesta otkriva novu perspektivu pogleda. „U činu pranja nogu pogled ide odozdo prema gore, a ne odozgor prema dolje. Isus nas poziva da jedan drugoga gledamo i promatramo odozdo prema gore, da se međusobno promičemo i guramo naprijed, a ne da jedni druge potapamo. Da ne budemo sretni kad je netko niži i gori od nas. Dobitak, sreća i blagoslov moga bližnjega je i moj blagoslov. Isus nas je zato došao spasiti“, poručio je u propovijedi prof. dr. Tamarut te potaknuo vjernike na izgradnju novih odnosa.

Nakon što je predvodio Sveopću molitvu vjernika, nadbiskup Eterović otkrio je raspelo, a zatim mu iskazao svoje poštovanje. Pošovanje prema Isusovu križu iskazali su brojni vjernici, a župni zbor pjevao je „Puče moj“ i ostale prijekore. Bogoslužje Velikoga petka nastavljeno je pričešću vjernika, a liturgija je završila teoforičnom procesijom ulicama toga mjesta. Obredi su završili nadbiskupovim blagoslovom s Presvetim Oltarskim Sakramentom, nakon čega je pohranio Presveto u Božji grob.