Na slavlju je sudjelovalo više od stotinu sestara predvođenih vrhovnom glavaricom Družbe s. Marijom Banić i provincijskim glavaricama iz splitske provincije s. M. Terezijom Pervan, zagrebačke s. M. Emanuelom Pečnik i sarajevske s. M. Anom Marijom Kesten.

Sestre su se okupile u kolijevci svoje Družbe koju je prije 133 godina u tom gradu utemeljio prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler. Tom prigodom spomenule su se još dviju važnih obljetnica sluge Božjega Stadlera. Prva je 180. obljetnica rođenja i krštenja nadbiskupa Stadlera, druga je 125. obljetnica osnutka prve kuće matice Družbe „Betlehem“ u Sarajevu koja je oduzeta sestrama 1949., a danas u njoj djeluje Srednja medicinska škola. Sljedeći primjer svoga Utemeljitelja i sestre su to slavlje stavile pod okrilje Presvetog srca Isusova, želeći da u Srcu Uskrslog Krista bude sva njihova radost i nada.

Središnje slavlje Dana Družbe održalo se u sarajevskoj katedrali Presvetog srca Isusova gdje počivaju zemni ostaci njihova utemeljitelja i graditelja katedrale. Svečanom euharistijskom slavlju koje je započelo u 10 sati prethodila je molitva krunice i pozdravna riječ vrhovne glavarice s. Marije Banić.

„Danas smo se okupile da proslavimo Dan Družbe, da zahvalimo Bogu za sve milosti i darove koje nam je udijelio od osnutka Družbe do danas, da ga zamolimo oproštenje za sve naše nevjernosti, zatajenja i izdaje, da Ga molimo za svaku članicu naše Družbe kako preminulu tako i živu i sve one koje poziva da nam se pridruže, i sve koje nam je Bog stavio na naš životni put“, kazala je s. Marija.

„Našeg oca utemeljitelja, koji je bio siromašno dijete, kao i Isus u betlehemskoj štalici, izabrao je Bog za velika dijela. Našu Družbu izabrao je Bog da osjeti progonstvo kao što ga je On osjetio bježeći u Egipat, i ponovo se vrati u zemlju iz koje je prognana i nastavi započeto djelo. Istina, ostale smo bez kuće Matice, premda je ona još tu i svjedoči o ljubavi onih koji su je gradili, ali mi nemamo pristupa u nju. Što je u Božjem planu to samo On zna. Mi znamo, da na zemlji nemamo stalnog prebivališta i sve što posjedujemo na zemlji da je u službi je Kraljevstva Nebeskoga. Iako su nam za rad potrebna materijalna dobra, ipak naša sreća se ne nalazi u onom što posjedujemo, nego u onom što jesmo. Onaj čija je duša prebivalište Božje i tko svu svoju nadu stavlja u Boga, taj je najbogatiji i naj sretniji. Danas je deveti dan devetnice Božjem milosrđu. Od Boga nam je sve dobro bilo duhovno, bilo materijalno, sve je dar Njegova premilosrdnog Srca. Zato je geslo ovog našeg susreta ‘Presveto Srce Isusovo, u Tebi nam je radost sva, u Tebi nam je nada sva…’ Uzvratimo mu ljubav ljubavlju, dajući sve kao što je i On nama darovao sve. Neka nas sve blagoslovi Svemogući Bog, a Duh Sveti neka nas učini vječnim darom za Boga“, zaključila je vrhovna glavarica Banić.

Predslavitelj mise bio je postulator kauze sl. Božjega Josipa Stadlera i kanonik Prvostolnog kaptola Vrhbosanskog mons. Pavo Jurišić u koncelebraciji župnika župe Presvetog srca Isusova u katedrali vlč. Olivera Jurišića s još 6 svećenika.

Mons. Jurišić je u svojoj propovijedi, temeljeći ju na liturgijskim čitanjima, progovorio o životu koji je jači od zemlje, stijene, naglasivši da je zadatak života da se probija i raste. To iskustvo stjecali su i Isusovi učenici zbog svoje nevjere da je Isus živ, što su na kraju povjerovali. Stijena na Isusovu grobu nije mogla zadržati živoga Isusa u tami groba.

Ustvrdio je kako se svaki čovjek često požali na svoj teret i kamen koji mu stoji na srcu. Često pada tamo gdje bi trebao čvrsto stajati. Ipak, jedan čovjek je čvrsto stao, očitovao se i srušio sve granice koje su postavljene između Boga i čovjeka. „Uskrsli je razorio sve ono na što se mi često tužimo. Ovo njegovo djelo mijenjalo je i mijenja sve ljude jer je Bog imao i ima ljubavi za svakoga čovjeka. I mi u Crkvi imamo zadatak da se sve više ohrabrujemo, da gradimo uzajamno povjerenje i promičemo nadu. Pozvani smo kao udovi Svete Crkve pomoći nositi teškoće čovječanstva jer je nada proklijala. Proklijala je u krilu Blažene Djevice Marije koja nam postaje uzor intenzivnog života u Isusu i s Isusom. Jedino Majka Marija nije izgubila vjeru u njega, niti u najtežim trenutcima na njegovu stratištu“.

Sluga Božji Josip Stadler je potaknut primjerom Blažene Djevice Marije jačao svoju vjeru u Boga na što je poticao sestre Služavke Maloga Isusa da kao njezine ropkinje, ili službenice uvijek razmatraju sveta otajstva Isusova Utjelovljenja, Rođenja, Bogojavljenja, skrovitog života u Nazaretu i javnog Isusovog djelovanja kako bi ljubile Maloga Isusa.

Uputivši svoju poruku i čestitku  sestrama za dan Družbe, prenio im je pozdrave i čestitke vrhbosanskog nadbiskupa mons. Tome Vukšića i nadbiskupa u miru kardinala Vinka Puljića.

Mons. Jurišić je homiliju zaključio riječima „Kad pomislimo da smo sami, slabi i da nećemo izdržati, Bog sam dolazi da nas tješi, podiže, hrabri i uzdiže.“

Euharistijsko slavlje nastavljeno je prigodnom molitvom vjernika koju su pripremile sestre iz splitske provincije.

Liturgijsko pjevanje animirale su sestre iz zagrebačke provincije.

Na završetku mise, otpjevavši himnu Družbe, sestre su se sa predslaviteljem mons. Jurišićem i svećenicima uputile ka grobu sluge Božjega Josipa Stadlera gdje se izmolila molitva za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Uslijedila je pjesma utemeljitelju Družbe koju su sestre otpjevale te zajedničko fotografiranje kod groba i ispred katedrale.

Slavlje sestrinskog zajedništva nastavljeno je u dvorani Svećeničkog doma u Sarajevu kojemu je se pridružio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori nadbiskup Francis Assisi Chullikatt s tajnikom mons. Amaury Medina Blanco. U toj prigodi Apstolski nuncij je sestrama čestitao Dan Družbe.

Popodnevni program slavlja Dana Družbe nastavljen je u Istočnom Sarajevu mjestu Donje Mladice koje se nalazi u blizini Kasindola.  Tamo već 1990. posredstvom sluge Božjega Josipa Stadlera boravila je Družba sestara Služavki Maloga Isusa. Utemeljitelj je kupio sestrama jednu malu trošnu kuću i veliki posjed kako bi svojom molitvom i radom uzdržavale djecu i starice u sarajevskom Betlehemu i Egiptu. Sestre su već 1910. sagradile novi samostan i crkvu koju je utemeljitelj posvetio Presvetom srcu Isusovu. U tom samostanu i na ekonomiji Srca Isusova djelovalo je uvijek oko 14 sestara. 1946. sestre su morale prisilno napustiti taj samostan i otići. Poslije su se u samostan nastanile siromašne obitelji kojih ima smještenih još i danas, a kapelica je jedno vrijeme služila za magazin, kasnije zbog oštećenja ostala je zatvorena. Čeka svoje prve vlasnike da obnove njezino krovište i zidove kako bi se u njoj moglo ponovno slaviti i častiti Presveto srce Isusovo i služiti Bogu na slavu.

U znak zahvalnosti Bogu za živote svih sestara i sve dobro koje je Bog darivao Družbi po svojoj providnosti, te po žrtvama sestara koje su djelovale na Mladicama, pred crkvom Srca Isusova upriličen je prigodni molitveni program koji su pripremile i animirale sestre sarajevske provincije.

Uz veliki broj sestara iz cijele Družbe, na tom njihovom „svetom mjestu“, nazočio je i župnik župe sv. Franje Asiškog na Dobrinji fra Danijel Rajić koji je predvodio molitvu i molio opijelo za pokojne sestre Služavke Malog Isusa.