Potaknuvši na razmišljanje što privlači tolike ljude da tako rado dolaze na slavlje „13 utoraka“ pred blagdan svetog Antuna, a onda i na sam blagdan Sveca svega svijeta, fra Miljenko je zaključio da je jedan od odgovora taj što „od sv. Antuna, tog izvanrednog Božjeg ugodnika, osim mnogih uslišanja u raznim našim potrebama, možemo dobiti uvijek nešto novo i to ponijeti u svoju svakodnevicu. Uvijek iznova možemo učiti od njegova primjera života, njegovog načina vjerovanja, razmišljanja i ponašanja.“

Prema riječima o. Hontića, ono po čemu se sv. Antun posebno isticao, bila je njegova iskrena i velika ljubav prema Božjoj Riječi, zapravo prema samom Isusu Kristu. „On je sav bio oblikovan po toj Riječi te je i ta Božja Riječ u njemu i iz njegovih usta imala snagu obraćati mnoge grešnike, a mnogim tužnima i obeshrabrenima vraćati nadu, utjehu i radost života“, primijetio je fra Miljenko.

Tumačeći misna čitanja, fra Miljenko je rekao da je važno Božjoj Riječi obraćati se redovito i svakodnevno, posebno u ovo naše vrijeme u kojem živimo, a koje je puno iskušenja i izazova. „Često se može čuti, a to možemo primijetiti i sami u našim međusobnim razgovorima kako se znamo žaliti, kukati i jadati o tome kako je danas teško biti dobar kršćanin – vjernik. Koji put zbog navale napasti i kušnja, jedva uspijevamodržati upaljen onaj mali tračak svjetla vjere u našem životu. Društvo u kojem živimo kao da ide u suprotnom smjeru i nije se lako tome oduprijeti; kao da su poljuljane sve moralne vrijednosti. I onda nam se može učiniti da se mi vjernici odričemo toliko toga radi evanđelja, a što je u ovom svijetu postalo ‘normalno’ čak poželjno. Doista, mi se ne želimo ponašati kako nam to nameće mentalitet ovog konzumerskog i hedonističkog svijeta, (barem se nadam da je tako) i zato se odričemo mnogih stvari, trudeći se ne prihvatiti kulturu smrti. I doista, nije danas lako živjeti po evanđelju, kad te npr. na poslu traže da radiš jedno, a pišeš drugo. Nije lako majkama i roditeljima kojima je nedavno ukinuta roditeljska naknada, ali oni ipak ne odustaju da budu i dalje otvoreni životu, poštujući prirodne i Božje zakone. Mnogi kršćani riskiraju gubljenje radnog mjesta i posla samo zato što se drže evanđeoskih vrijednosti“, istaknuo je o. Hontić.

Komentirajući kako se možda i vjernici koji put pitaju, poput sv. Petra iz pročitanog ulomka evanđelja: „što ćemo za to dobiti?!“, fra Miljenko je citirao odgovor koji Isus daje sv. Petru: „Nema ga tko ostavi kuću ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće i sestara, i majki i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.“

„Isus nam obećava stostruku naknadu za sve ono čega se odričemo ili u očima svijeta gubimo poradi njega, i to ne u budućnosti, nego kako smo čuli već sada u ovom vremenu, a u budućem vijeku još i život vječni. Zato, ako smo doista vjernici, onda nam ne bi trebalo biti tako teško ostaviti mnogo toga poradi Gospodina, jer nam je on zajamčio da će nam uzvratiti stostruko već ovdje. Problem je samo, koliko mi to razumijemo i vjerujemo, koliko smo otvoreni Božjim darovima? Dobro bi bilo da na kraju svakog dana razmislimo što smo sve i koliko toga primili od Gospodina i za to mu znati zahvaliti, a ne samo tražiti i misliti što smo pogriješili. Potrebno je i jedno i drugo; i kajanje i zahvalnost za primljena dobročinstva; no važno je također ne zaboraviti: Bog doista daje stostruko, ali treba računati i na progonstva“, rekao je o. Hontić.

Kao primjer naveo je sv. Antuna. „On je sve ostavio i pošao u samostan, najprije augustinaca, gdje se posvema predao izučavanju Svetog pisma, ali to kao da mu nije bilo dovoljno. Kad je upoznao franjevce, ostavlja sigurnost tog samostana i prelazi u tada radikalniji, ali nesigurniji način života, prelazi u franjevački Red, jer želi postati misionar, spreman je propovjediti nevjernicima pa ako treba dati i svoj život za Krista. Poznato je kako je sve to završilo. Bog je s njim imao druge planove. No, Antun je bio spreman sve to primiti, jer se svega odrekao radi Gospodina“, kazao je fra Miljenko.

Istaknuo je da taj primjer sv. Antuna pomaže razumjeti kako onaj tko je spreman više ostaviti poradi Gospodina, taj će moći i više primiti. „Tu se ne misli na ostavljanje samo nečeg materijalnog pa ni samih osoba, jer to ostavljanje, nije cilj samome sebi, nego je sredstvo da bi pripadali više Bogu. Dakle radi se o jednom stavu srca. Ne moramo svi živjeti poput sv. Franje, bez vlasništva, ali ono što je važno jest koliko i što smo spremni učiniti za Boga. Važno je koliko smo slobodni od sebe, od svijeta, od mišljenja drugih ljudi, od navezanosti na materijalne sigurnosti, da bi od Boga mogli primiti njegove darove“, protumačio je o. Hontić.

Primjećujući kako se često događaju kalkulacije i razmišljanja: ma istina je to što Isus kaže, ali, i često smućuje taj neki ‘ali’ koji podmeće napasnik šapćući da je moguće služiti i Bogu i bogatstvu, fra Miljenko je poručio: „Ako nam je srce podijeljeno, ako nismo slobodni od materijalnih navezanosti, onda je i odricanje ili bolje reći darivanje Bogu podijeljeno, mlako i kiselo – bez radosti. A radost bi trebala biti jedna od temeljnih oznaka kršćanina“.

Istaknuo je da je upravo sv. Antun bio posve predan Bogu i zato uvijek vedra oka i velikodušan „te se onda ne treba čuditi kako mu je Bog dao tolike milosti s kojima može posredovati za nas i pomagati nam u našim potrebama.“

Pozvavši vjernike da nikad ne zaborave Isusove riječi kao što ih nije zaboravio ni sv. Antun, o. Hontić je zaključio: „Tako će onda Gospodin i po nama moći obnavljati nas, naše obitelji i našu Domovinu za koju se i danas na poseban način molimo. Ne treba čekati obnovu i boljitak naše Domovine od drugih, neće nam pomoć u obnovi našeg naroda doći toliko od politike, iako se i za to treba boriti, nego si posvijestimo da to Bog može činiti i po nama ukoliko mu potpuno povjerujemo i dopustimo da nas njegov Duh neprestano obnavlja i po nama donosi novi život i drugima.“

Pobožnost „13 utoraka“ može se pratiti utorkom u 19 sati u programu Hrvatskoga katoličkog radija, na Facebooku HKR-a te na Laudato TV.