Dragi brate,

kao novom prefektu Dikasterija za nauk vjere povjeravam ti zadatak koji smatram vrlo vrijednim. Središnja svrha Dikasterija je čuvati nauk koji izvire iz vjere kako bi „dao obrazloženje naše nade, ali ne kao neprijatelji koji upiru prstom i osuđuju” [Ap. pob. Evangelii gaudium (24. studenog 2013.), 271].

Dikasterij kojim ćeš predsjedati u drugim je epohama koristio nemoralne metode. Bila su to vremena u kojima su se, umjesto promicanja teološkog znanja, proganjale moguće doktrinarne pogreške. Ono što očekujem od tebe nedvojbeno je nešto sasvim drugo.

Bio si dekan Teološkog fakulteta u Buenos Airesu, predsjednik Argentinskog teološkog društva i predsjednik si Povjerenstva za vjeru i kulturu argentinskog episkopata. U svim slučajevima su te izglasali tvoji kolege, koji su stoga vrednovali tvoju teološku karizmu. Kao rektor Pontificia Universidad Católica Argentina poticao si zdravu integraciju znanja. S druge strane, bio si župnik župe „Santa Teresita” i do sada nadbiskup La Plate, gdje si znao staviti teološko znanje u dijalog sa životom svetog Božjeg naroda.

S obzirom na to da je za stegovna pitanja – posebice za ona povezana sa zlostavljanjem maloljetnika – nedavno osnovana posebna sekcija s vrlo kompetentnim stručnjacima, molim te kao prefekta da se izravnije posvetiš glavnoj svrsi Dikasterija, a to je „čuvanje vjere” [Motuproprij Fidem servare (11. veljače 2022.), uvod].

Kako se značenje ove zadaće ne bi ograničilo, treba dodati da se radi o „povećanju inteligencije i prenošenju vjere u službi evangelizacije, tako da njezino svjetlo bude kriterij za razumijevanje smisla postojanja, osobito u suočavanju s pitanjima koja postavljaju napredak znanosti i razvoj društva” [Isto, 2]. Ta pitanja, obuhvaćena obnovljenim navještajem evanđeoske poruke, „postaju instrumenti evangelizacije” [Ap. pob. Evangelii gaudium (24. studenog 2013.), 132]., jer nam dopuštaju da uđemo u razgovor s „sadašnjim kontekstom u onome što je bez presedana u povijesti čovječanstva”[Enc. Laudato si’ (24. svibnja 2015.), 17].

Štoviše, znaš da Crkva „treba rasti u svom tumačenju objavljene Riječi i u svom razumijevanju istine” [Ap. pob. Evangelii gaudium (24. studenog 2013.), 40], a da to ne implicira nametanje jednog načina njezinog izražavanja. Jer „razne struje filozofske, teološke i pastoralne misli, ako su otvorene da daju Duhu da ih poveže u skladnu cjelinu u poštivanju i ljubavi, mogu omogućiti Crkvi da raste” [Isto]. Ovaj skladni rast očuvat će kršćansku doktrinu učinkovitije od bilo kojeg mehanizma kontrole.

Dobro je što tvoja zadaća izražava da Crkva „potiče karizmu teologâ i napor koji ulažu u teološko istraživanje” sve dok „nisu zadovoljni čisto teorijskom teologijom” [Ap. pob. Evangelii gaudium (24. studenog 2013.), 133], s „hladnom i tvrdom logikom koja traži da svime gospodari” [Ap. pob. Gaudete et exsultate (19. ožujka 2018.), 39]. Uvijek će biti istina da je stvarnost superiornija od ideje. U tom smislu, potrebno je da teologija bude pozorna na temeljni kriterij: smatrati „neprikladnom svaku teološku koncepciju koja u konačnici dovodi u pitanje Božju svemoć, a posebice njegovo milosrđe“ [Međunarodna teološka komisija, Nada spasenja za djecu koja umru bez krštenja (19. travnja 2007.), 2]. Potrebna nam je misao koja zna uvjerljivo predočiti Boga koji ljubi, koji oprašta, koji spašava, koji oslobađa, koji promiče ljude i poziva ih na bratsko i sestrinsko služenje.

To se događa ako se „navještaj fokusira na suštinsko, ono najljepše, najveće, najatraktivnije i ujedno najpotrebnije” [Ap. pob. Evangelii gaudium (24. studenog 2013.), 35]. Ti vrlo dobro znaš da postoji skladan poredak između istina naše poruke, gdje najveća opasnost nastaje kada sporedna pitanja na kraju zasjene središnja.

S obzirom na ovo bogatstvo, tvoja zadaća također uključuje posebnu brigu da provjeriš da dokumenti samog Dikasterija i drugih imaju odgovarajuću teološku potporu, da su u skladu s bogatim humusom trajnog nauka Crkve i da, u isto vrijeme, prihvaćaju recentni Magisterij.

Neka te Blažena Djevica štiti i brine za tebe u ovoj novoj misiji. Molim te, nemoj prestati moliti za mene.

Bratski, Franjo