Draga braćo i sestre, drage obitelji,

Nakon što smo, nadam se, ljudski i kršćanski korisno upotrijebili korizmeno vrijeme koje nam je vječni Bog “… odredio… da se obnovimo u čistoći srca, oslobodimo od sebičnosti, te u ovome prolaznom svijetu postignemo neprolazno spasenje…”, svetkovina Uskrsa želi nas pozvati na radovanje ,na slavlje i veselu zahvalnost koja se prepoznaje u kliktanju aleluje – hvalite i slavite Gospodina! Stoga Vam svima i svakom pojedinom od srca rado želim sretno i blagoslovljeno svetkovanje Uskrsa i Uskrsnih blagdana!

1. Ujedno, kao što smo cijelo vrijeme svete Četrdesetnice posebnom pomnjom govorili o obitelji u Godini obitelji koja od prve nedjelje Došašća (1. prosinca 2002.) teče u našoj biskupiji, jednakom pažnjom želim i uz ovogodišnji Uskrs posebni naglasak dati toj nadasve gorućoj temi. Želim ovim putem s poštovanjem i dobrim željama pristupiti svakoj pojedinoj obitelji i svakome pojedinom članu obitelji. Uvjeren sam, a vjerujem da to uvjerenje i Vi dijelite sa mnom, da je govorenje o obitelji neiscrpno kao što je govorenje o životu neiscrpno: da je obitelj najutjecajniji čimbenik i presudno polazište ljudskog života na zemlji; da je obitelj cijeli svijet u malome i da ono što se događa u obitelji itekako ima odjeka na društveno-državna događanja u cjelini. Nema solidnog društva bez solidne obitelji! Nema jake države bez jakih obitelji! Nema vjernosti među ljudima, ako je nema u obitelji! Teško je naučiti čovjeka poštenom radu ako to nije naučio u obitelji! Teško je govoriti o normalnom čovjeku, ako nije rođen i odgojen u normalnoj obitelji! Mnoge, ako ne i sve čovjekove sređenosti ili nesređenosti započele su u sređenoj ili nesređenoj obitelji! To potvrđuju i različita ljudska istraživanja. I sve štogod se ulaže u obitelj – to je najbolje ulaganje! I Crkva kad pomaže obitelji – najbolje pomaže! I država kad podržava obitelj – najkorisnije čini! I gradovi, općine, vlasti i gospodari ovoga svijeta kad daju za obitelj – to je najkorisnije davanje! S druge strane, s one zločeste strane gledano, tko narušava obitelj i obitelji nanosi štetu, taj čini najdugoročnije zlo; taj dira u srčiku života i potkopava život u njegovom korijenu; taj i takvi ubijaju život!

2. Svima potrebne ljudske vrijednosti vrijede, dakako, za svaku obitelj bez obzira gdje se ona događa, koja je klima grije ili hladi, kakav je društveni sistem okružuje ili koja vjera vodi brigu o njezinim duhovnim potrebama. Majka, ona američka ili majka iračka, otac u Hrvatskoj ili otac u Zanzibaru, djeca crna, žuta ili bijela… svi oni imaju zajedničku prepoznatljivost. To zajedničko nije samo crvena krv čija boja je kod svih ista, nego je to majčinski osjećaj, očeva briga i obiteljska povezanost u posebnoj ljubavi. U tom smislu želimo svakoj obitelji na svijetu i u našoj Domovini posebno, sreću, mir, blagostanje!

3. Kršćanska obitelj, dakako, ima mnogo sličnosti sa svim drugim obiteljima na svijetu. Međutim, kršćanska obitelj ima i svojih posebnosti koje se temelje na Evanđelju i na onome što Crkva katolička naučava. Crkveni Kanonik ističe: “Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim (savezom) muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru supruga te k rađanju i odgajanju potomstva. Stoga među krštenima ne može biti valjana ženidbenog ugovora koji ujedno ne bi bio sakrament”. Ujedno, kao krštenici imao i sveti zadatak: “Oni koji žive u ženidbenom staležu imaju prema svojem pozivu posebnu dužnost preko ženidbe i preko obitelji raditi na izgradnji Božjeg naroda”. A kad je riječ o odgoju izričito se naglašava: “Roditelji, budući da su djeci dali život, imaju veoma tešku obvezu te pravo da ih odgajaju; zato je dužnost najprije kršćanskih roditelja da se brinu za kršćanski odgoj djece prema nauku predanu od Crkve”. I upravo u odgoju djece kršćanski roditelji trebaju imati jasno prepoznatljivu “notu” koja čini da obiteljski “orkestar” skladno “svira” i dopadljivo “pjeva” i kao “zbor” stvara ugođaj prikladnog i poželjnog “nastupa”, kojemu društvena i crkvena zajednica rado “plješće” i traži da “još” neku “pjesmu otpjevaju”.

4. Revnost roditeljska s jedne strane, ali i neupućenost i zanemarivanje osnovnih prava i dužnosti unutar obitelji s druge strane, pokazuju stupanj i doseg ili promašenost željenog sadržaja svake obitelji, kršćanske osobito i dodatno. Teško se oteti dojmu, koji je, nažalost, sve vidljiviji, da obitelj kao da nestaje s “pozornice” svijeta. Kao da se s obzirom na obitelj u društveno-ljudsko poimanje sve više uvlači neka čudna ravnodušnost i kao da su svi “digli ruke na predaju” osjećajući se nemoćnima. Mislimo posebno na mlade, koji se žale na nezaposlenost… a bila bi im potrebna budilica da ih probudi nešto prije 12 sati kako bi mogli štogod “prizalogajiti”, a onda poći opet malo na odmor da bi sljedeće noći krenuli na “posao” prethodne noći “započet”. Mislimo na očeve koji su izgubili svaku pravu vezu sa svojim ukućanima, a osobito sa svojom djecom za koje “nemaju vremena”. Mislimo na majke koje nisu spremne suočiti se s istinom o svojoj djeci, pa time, i ne želeći, izgube svaki smisao za realnost i shvate čitavu tragediju kad je već kasno. Mislimo i na političare, koji malo ili vrlo malo svoga dobro plaćenog vremena potroše na obitelj i obiteljsku problematiku ili, što je još gore, nude i podržavaju neke zakone koji štete i obitelji i potomstvu. Mislimo na društvenu zajednicu općenito, koja vrlo malo izdvaja od godišnjega državnog proračuna za potrebe brojnih obitelji, dok istodobno neki i neke udruge više skrbe o životinjama nego li o djeci – ljudima i ljudskom potomstvu. Mislimo i na one koji zbog neimaštine poput starozavjetnog Ezava “prodaju” prvenstvo duhovnih vrijednosti “za zdjelu leće”. Materijalizam je jedan od najvećih neprijatelja i ljudskog karaktera i ljudskog dostojanstva. Materijalizam je uzor – prodavaonica svih ljudskih ideala… Čovjek vrlo lako postane na “tržnici” života kupo-prodajna roba s vrlo niskom cijenom.

5. Sve prethodno rečeno, kao i ono što bi bila “priča za sebe” brojnih obitelji, pa i kršćanskih obitelji, uvelike obeshrabruje. Uza sve to, ostajemo ljudi – vjernici nade i povjerenja u Boga i u mogućnost zdrave preobrazbe društva u cjelini i obitelji posebno. Za nas obitelj ostaje Crkva u malome i molimo se da zdravi obiteljski pojmovi opet “uđu u modu”. Da postane moderno biti vjeran suprug i vjerna supruga; da brojnija obitelj bude željena; da mladi nastoje pridonositi za svoju obitelj; da nedjeljni susret u crkvi, na misi, bude izvor lijepih i poželjnih obiteljskih kreposti; da ispovijed postane sveto sredstvo čišćenja od svega što ne valja, a pričest sveta hrana za svakog odraslog člana obitelji; da oni kojima je povjereno vođenje države shvate da je zdrava i čvrsta i sigurna obitelj ujedno i zalog zdravlja, čvrstine i sigurnosti svakog naroda i svake društvene zajednice. I potrebno je vjerovati da je to moguće! Udružimo se s Bogom da bi velike stvari postale moguće! “Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Bez Boga je čovjek prepušten svojoj vlastitoj nemoći, a ako se dogodi da “ne živim ja, već živi u meni Krist”, kako će ponosno istaknuti Pavao – tada je i promjena na bolje moguća! Kršćanska obitelji, Božja ljubav i njegovo milosno smilovanje Tebi poručuje: “Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, pred (Tvojim) vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata (svoga doma), unići ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom!”

U preostalim danima ove Godine obitelji, molim sve Vas, draga braćo i sestre, učiniti sve da bi velika vrijednost obitelji došla do izražaja! Neka Vam taj sveti posao postane najunosniji posao! Svaki dan, svaki tjedan, svakog blagdana i nedjelje! Sve Vas rado pozdravljam i na sve Vas i Vašu dragu obitelj zazivam Božji blagoslov! Neka Vas Uskrs okupi, neka Vas Uskrs razveseli, neka Vas Uskrs ohrabri!

Vaš biskup Slobodan