Misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić u koncelebraciji s nadbiskupom u miru Marinom Barišićem, pastoralnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije don Edvardom Pundom i župnikom župe Bisko don Josipom Varvodićem. Na misi je koncelebriralo više od sedamdeset svećenika, a bogoslovi su posluživali kod oltara. Uz obitelj, rodbinu, prijatelje i brojne vjernike, od mons. Šimundže oprostili su se i predstavnici crkvenoga, kulturnoga i društvenoga života.

U homiliji je nadbiskup Križić istaknuo kako je pokojni don Drago bio čovjek riječi, duha i duboke vjere koji je cijelim svojim životom nastojao povezivati vjeru, kulturu i suvremenoga čovjeka. Govoreći o njegovu književnom i svećeničkom djelovanju, podsjetio je kako je u hrvatskoj književnosti tražio tragove Boga i čovjekove žeđi za vječnošću te kako je vjerovao da „prava umjetnost nikada nije daleko od pitanja o smislu, istini i čovjekovoj čežnji za neprolaznim“.

Posebno je naglasio njegovu vjernost svećeničkom pozivu i životu vjere, istaknuvši kako iza brojnih knjiga, znanstvenih radova i javnih nastupa „stoji čovjek svećenik, čovjek oltara“.

Tumačeći evanđeoski susret Isusa i Marte nakon Lazarove smrti, nadbiskup je podsjetio kako Krist ne uklanja ljudsku bol, nego čovjeka vodi kroz nju prema nadi uskrsnuća. Istaknuo je kako Isusove riječi Marti: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će“, ostaju trajni odgovor na ljudsku patnju i smrt.

Govoreći o pokojnom don Dragi, rekao je kako nije bio čovjek bez slabosti i križeva, ali je bio čovjek vjere koja „nije odsutnost tame, nego svjetiljka usred tame“.

Naglasio je i kako svećenički život svoju puninu nalazi u darivanju, podsjetivši na riječi koje svećenik svakodnevno izgovara u euharistiji: „Ovo je tijelo moje, koje će se za vas predati.“

Na kraju homilije nadbiskup Križić zahvalio je Bogu za život i služenje pokojnoga don Drage, za njegov znanstveni i pastoralni rad, ljubav prema hrvatskoj književnosti i kulturi te za svjedočanstvo vjere koje je ostavio iza sebe. Poručio je kako prolaze ljudska priznanja i naslovi, ali ostaje dobro koje čovjek posije u drugima: riječ koja otvara srce, misao koja ohrabruje i svjedočanstvo koje približava Bogu.

Homiliju je zaključio riječima iz Knjige Otkrivenja: „Jer smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli“, izrazivši vjeru da je pokojni don Drago sada čuo Gospodinov poziv: „Dođi, slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga.“

Prije Božjeg blagoslova nekrolog mons. dr. Drage Šimundže pročitao je pastoralni vikar don Edvard Punda.

Inače, mons. dr. Drago Šimundža rođen je 20. siječnja 1935. godine u Biskom. Nakon završene gimnazije u Sinju i studija teologije za svećenika je zaređen 1960. godine u Mostaru. Svoje pastoralno djelovanje započeo je kao župni upravitelj u župama Orah i Stilja, a potom je studirao francuski jezik i klasičnu filologiju u Zadru te doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu temom o etičkim problemima u djelima Alberta Camusa.

Bio je dugogodišnji profesor, kateheta studenata, predavač na Teološko-katehetskom institutu i Katoličkom bogoslovnom fakultetu te ravnatelj Nadbiskupijske klasične gimnazije u Splitu.

Gotovo tri desetljeća uređivao je časopis „Crkva u svijetu“, pokrenuo radijsku emisiju „Vjera i život“ te objavio dvanaest knjiga i oko dvije tisuće znanstvenih i esejističkih radova. U svojim djelima osobitu je pozornost posvećivao odnosu vjere i književnosti, dijalogu Crkve i kulture te religioznim motivima u hrvatskoj književnosti.

Obnašao je i službe kanonika i prepozita Prvostolnog kaptola, pastoralnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije te urednika Vjesnika Splitsko-makarske nadbiskupije. Tijekom Domovinskog rata sudjelovao je u osnivanju Regionalnog centra za rehabilitaciju invalida, a bio je uključen i u rad brojnih vijeća, komisija i kulturnih ustanova.

Za svoj rad primio je brojna priznanja, među kojima Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Nagradu Grada Splita za životno djelo i nagradu „Judita“.

Posljednje godine života proveo je u Svećeničkom domu u Splitu i Mravincima, a preminuo je 11. svibnja 2026. godine u splitskoj bolnici, okrijepljen svetim sakramentima.

Sažalnice su, među ostalima, uputili riječki nadbiskup Mate Uzinić, dubrovački biskup Roko Glasnović, splitski gradonačelnik Tomislav Šuta te splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban.

Nakon misnoga slavlja uslijedili su sprovodni obredi koje je predvodio župnik don Josip Varvodić, a potom su se vjernici uputili prema mjesnom groblju gdje je mons. Šimundža pokopan u obiteljsku grobnicu.

Na grobu su svećenici najprije otpjevali „Kraljice neba“, nakon čega je Policijska klapa „Sveti Mihovil“ izvela pjesmu „Ja sam uskrsnuće i život“.

FOTO Sprovod don Drage Šimundže, svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije