Istina je prava novost.

Vladika Kirilo preuzeo upravljanje Eparhijom zagrebačko-ljubljanskom

Na Preobraženje Gospodnje, u subotu 19. kolovoza proslavljena je slava Sabornog hrama u Zagrebu. Liturgiju je služio srpski patrijarh Porfirije uz susluživanje episkopa buenosaireskog i južnocentralnoameričkog Kirila, koji je tom prilikom od patrijarha preuzeo upravljanje Eparhijom zagrebačko-ljubljanskom, objavljeno je na stranici Mitropolije zagrebačko-ljubljanske.

Na liturgiji su bili nazočni i mons. Zlatko Koren, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše; Jelena Milić, veleposlanica Republike Srbije u Hrvatskoj; Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a i zastupnik u Hrvatskom saboru; Momčilo Vuksanović, predsjednik Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore; Budimir Dubak, bivši ministar vjera Crne Gore; Novica Đurić, predsjednik Udruženja književnika Crne Gore; Jelena Borovinić Bojović, predsjednica Skupštine Grada Podgorice; Veselin Drašković, počasni potpredsjednik Europske šahovske unije i mnogi drugi koji su se okupili proslaviti hramovnu slavu zagrebačke saborne crkve i poželjeti dobrodošlicu novom upravitelju Mitropolije.

Patrijarh Porfirije u govoru je istaknuo ljubav kojom je bio okružen u Zagrebu, rekavši: „Danas smo zaista obradovani činjenicom da slavimo Preobraženje Gospodnje. Osobno ću reći samo to da ljubav nema zakone ovog svijeta, da se ne ponaša i ne funkcionira po logici ovog svijeta. U ljubavi nema mnogo racionalnog, što ne znači da je ljubav iracionalna, da je nelogična. Ljubav je nadlogična baš zato što je ona preobražavajuća, što je ona Krist. Ta nadlogična, nadumna, luda ljubav – kako jedan veliki od svetitelja Božjih, Sveti Simeon Novi Bogoslov, naziva ljubav Božju u odnosu na nas – koja nema svoja pravila, je nešto na što sam ja nedostojan naišao ovdje u Zagrebu.

Ljubav svih vas u odnosu na moju malenkost – ja bih rekao, ali vuče da kažem na našu smjernost – od prvih trenutaka pa sve do danas, ljubav koja nema razloge, koja ničim nije zaslužena, je nešto u čemu sam ja boravio svih ovih proteklih godina i to ne samo, da naglasim, ljubav onih koji su pravoslavni Srbi ili pravoslavni kršćani, nego i ljubav onih koji nisu ni iste vjere, a ni ne pripadaju istom narodu, ali ljubav onih koji pripadaju u najbitnijem smislu istom narodu, a to je narod Božji. To je narod koji je proistekao iz ruku Božjih.

Ljubav i jednih i drugih je nešto što je mene obogaćivalo, inspiriralo i dalo mi istinsku i pravu snagu i poticaj da i na ovom mjestu na kojem se nalazim, uzdajući se u milost Božju prije svega, ali opet u ljubav mnogih, u ljubav koju ne zaslužujem, da će Bog dati da na tom mom mjestu ne činim makar štetu, a i ako ima štete da to ne bude prevelika. Ako bi Bog dao da bude nečega dobrog onda je to isključivo i samo Njegovom milošću i samo je od Njega i samo od ljubavi svih vas. Ta ljubav, trebate znati, jer ljubav je takva, nije nešto što može stati i prestati, nego mora živjeti. Ona je jamstvo.

Evo, od ovog trenutka ne znači da ja neću biti ovdje. Naprotiv, u Crkvi nema granica, svi smo jedni drugima potrebni i svi očekujemo podršku jedni od drugih. Siguran sam da ćemo se ne samo u molitvama, nego istinski i licem u lice, često susretati i moliti Bogu za spas svijeta, za mir u svijetu, za dobro u svijetu, a za sve to prije svega u nama i među nama.“

Istaknuo je da je, sagledavajući potrebe Zagrebačko-ljubljanske mitropolije, Sabor SPC-a na posljednjem zasjedanju odlučio postaviti episkopa buenosaireskog i južno-centralnoameričkog Kirila da administrira Mitropolijom zagrebačko-ljubljanskom.

„Na prvi pogled netko će pomisliti kako su to velike distance i velika udaljenost od Argentine ili od Južne Amerike do Hrvatske i Slovenije. Međutim, baš ta činjenica da je u dalekom svijetu kao episkop služio i služi, da je tamo imao i ima priliku susretati se s ljudima koji su po mnogo čemu, kada je riječ o kulturi i po predanju vjere, drugačiji od onog na što smo mi navikli i što je naš kontekst života, čini nam se da se njemu daje velika mogućnost da upravo ovdje – gdje također kao Crkva nismo većina, premda ovdje postojimo kao povijesna Crkva, gdje nije ni dijaspora niti je ovo misionarski prostor, već naprotiv – na prostoru na kojem naša Crkva stoljećima živi i sa svima dijeli i dobro i loše, ali pritom se i obogaćuje i duhovnošću i kulturom i svim vrijednostima koje krase većinsku vjeru i narod ovdje, uspješno upravlja eparhijom“, rekao je patrijarh Porfirije, istaknuvši da istodobno i Srpska pravoslavna Crkva i srpski narod mogu biti ponosni činjenicom da su i vjerom i kulturom isključivo doprinosili i obogaćivali i ono što je veće i što je većina ovdje. Patrijarh Porfirije izrazio je uvjerenje da će episkop Kirilo pridonijeti boljem razumijevanju „najprije nas međusobno, a onda i sa svim drugima.“

Vladika Kirilo je u svome govoru izrazio zahvalnost patrijarhu Porfiriju na iskazanom povjerenju da upravo njemu povjeri „administraciju ovom važnom eparhijom – mitropolijom naše Svete Crkve.“ „Vaša Svetosti, Vi ste kroz Vaše crkveno djelo ovdje pokazali da se i u vremenu i okolnostima i društvenim prilikama, koje su obremenjene mnogim sjenkama iz prošlosti, mogu graditi mostovi prijateljstva, ali i prave blagotvorne zajednice u Bogu. Mi vjerujemo, draga braćo i sestre, zato i govorimo (2 Kor. 4,13) i donosimo blagoslov i mir Kristov svim ljudima i svima narodima, vodeći posebnu brigu svakako o našem srpskom pravoslavnom biću ma gdje naš narod živio. Obećavam pred svima da ću se truditi nastaviti putem Njegove Svetosti i produžiti Njegovo djelo u Gospodinu dok god sam od patrijarha i Svetog Sabora određen upravljati ovom eparhijom. Moje iskustvo kao episkopa buenosaireskog i južno-centralnoameričkog mislim da će mi u tome biti od pomoći“, rekao je vladika Kirilo.

Proslava je nastavljena u prostorijama Crkvene općine Zagreb.