Draga braćo i sestre!

1. U mračnim danima hladnoga rata enciklika blaženog pape Ivana XXIII. Pacem in terris bila je znak nade za muškarce i žene dobre volje. Rekavši kako pravi mir traži “obdržavanje reda što ga je Bog uspostavio” (Pacem in terris, 1), Sveti Otac je istaknuo istinu, pravednost, ljubav i slobodu kao stožere mirnog društva (isto, 37).
Sve veća moć suvremenih sredstava društvenog priopćivanja činila je jednu od važnih podloga te enciklike. Papa Ivan XXIII. osobito je imao pred očima javna glasila kada je skrenuo pozornost na “pravičnost” i nepristranost u korištenju sredstvima “s pomoću kojih se gaji i rasprostranjuje uzajamno upoznavanje naroda”, a koja su omogućili znanost i tehnologija; on je osudio “onaj način obavještavanja gdje se, kršeći zahtjeve istine i pravde, vrijeđa dobar glas nekog naroda” (isto, 90).

2. Danas, dok slavimo 40. obljetnicu enciklike Pacem in terris, podjela narodâ na međusobno suprotstavljene blokove velikim je dijelom pala u zaborav, no u mnogim dijelovima svijeta još uvijek ne vladaju mir, pravednost i društvena stabilnost. Terorizam, sukob na Bliskom istoku i ostalim područjima, prijetnje i protu-prijetnje, nepravde, izrabljivanja, kao i nasrtaji na svetost ljudskog života, kako prije tako i poslije rođenja, uznemirujuće su stvarnosti našeg doba.
Istodobno, moć javnih glasila da oblikuju ljudske odnose i vrše kako pozitivni tako i negativni utjecaj na politički i društveni život, dostigla je goleme razmjere. Zato sam smatrao prikladnim da tema za 37. Svjetski dan sredstava društvenog priopćivanja bude “Sredstva društvenog priopćivanja u službi istinskog mira u svjetlu Pacem in terris”. Svijet i javna glasila imaju još mnogo naučiti od poruke blaženog pape Ivana XXIII.

3. Javna glasila i istina. Temeljni moralni zahtjevi svakog priopćivanja jesu poštivanje istine i služenje istini. Sloboda traženja i govorenja istine temeljna je za međuljudsko priopćivanje, i to ne samo u odnosu na činjenice i obavijesti, već također, i poglavito, onoga što se tiče čovjekove naravi i sudbine, društva i općeg dobra, našeg odnosa s Bogom. Mass-mediji imaju neizbježnu odgovornost u tom smislu, jer predstavljaju suvremeni areopag u kojem se razmjenjuju ideje i osobe mogu sazrijevati u uzajamnom razumijevanju i solidarnosti. Eto zašto papa Ivan XXIII. brani pravo čovjeka “da smije slobodno istraživati istinu i, poštujući ćudoredni poredak i sveopću korist, iznositi, širiti svoje mišljenje, gajiti bilo koje umijeće; konačno, da o javnim zbivanjima bude po istini obaviješten”, što je nužni uvjet za socijalni mir (Pacem in terris, 12).
Doista, javna glasila često hrabro služe istini; no katkad djeluju kao sredstva propagande i dezinformacije, u službi ograničenih interesa, nacionalnih, etničkih, rasnih i vjerskih predrasuda, pohlepe za materijalnim i raznovrsnih lažnih ideologija. Nužno je stoga da se pritiscima koji se u tom pravcu vrše na javna glasila neizbježno ih navodeći na pogrešku, suprotstave muškarci i žene koji djeluju u javnim glasilima, ali također Crkva i ostale odgovorne skupine.

4. Javna glasila i pravednost. Blaženi papa Ivan XXIII. u Pacem in terris jasno je govorio o općem čovjekovu dobru – “koje se, dakako, odnosi na sveukupnu ljudsku obitelj” (br. 132) – na koje svaki pojedinac i svaki narod polažu pravo.
Globalna raširenost javnih glasila ima u tom pogledu osobitu odgovornost. Ako je točno da javna glasila često pripadaju određenim, privatnim i javnim, interesnim skupinama, upravo narav njihova utjecaja na život zahtijeva da ona ne potpiruju podjelu među skupinama – primjerice, u ime klasne borbe, pretjeranog nacionalizma, rasne nadmoći, etničkog čišćenja, i tako redom. Huškati jedne protiv drugih u ime religije osobito je teška zabluda protiv istine i pravednosti, kao što je to i diskriminacijski stav prema različitim vjerskim uvjerenjima, budući da ova pripadaju najdubljem području čovjekova dostojanstva i slobode.
Vjerno prenoseći zbivanja, ispravno predstavljajući događaje i nepristrano iznoseći različita gledišta, javna glasila ispunjavaju strogo određenu dužnost promicanja pravednosti i solidarnosti u odnosima, na svim razinama društva. To ne znači umanjivati nepravde i podjele, već otkriti njihove korijene, kako bi ih se moglo shvatiti i zacijeliti.

5. Javna glasila i sloboda. Sloboda je preduvjet istinskog mira te jedan od njegovih najdragocjenijih plodova. Javna su glasila u službi slobode kada služe istini: ona priječe slobodu kada odstupaju od onoga što je istinito šireći laž ili stvarajući ozračje nezdrave emotivne reakcije na događaje. Tek kada osobe imaju slobodni pristup istinitoj i dovoljnoj informaciji mogu težiti općem dobru i smatrati javnu vlast doista odgovornom za to dobro.
Kada su javna glasila u službi slobode, ona sama moraju biti slobodna i moraju se tom slobodom ispravno koristiti. Njihov povlašteni “status” obvezuje javna glasila da se izdignu iznad čisto tržišnih interesa i služe istinskim potrebama i interesima društva. Premda je određena regulacija medija od strane javnosti u interesu općeg dobra primjerena, kontrola nad njima od strane vlasti nije dopuštena. Izvjestitelji i novinari imaju osobito tešku zadaću slijediti ono što im nalaže njihova moralna savjest i oduprijeti se pritiscima koji ih potiču da “prilagođuju” istinu kako bi udovoljili zahtjevima bogatih ili političke moći.
Na praktičnoj razini, treba pronaći način ne samo da se zajamči najslabijim slojevima društva pristup informaciji koju trebaju za svoj individualni i društveni razvoj, već također da se zajamči da oni ne budu isključeni iz djelatne i odgovorne uloge u odlučivanju o sadržajima javnih glasila i određivanju strukturâ i politikâ sredstava društvenog priopćivanja.
6. Javna glasila i ljubav. “Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje” (Jak 1,20). Na vrhuncu hladnoga rata, blaženi papa Ivan XXIII. izrekao je ovu jednostavnu, ali duboku misao o onomu što podrazumijeva put mira: “Umjesto vrhovnog načela na kojem danas počiva mir mora se postaviti sasvim drugo, koje bi odredilo da čvrstina pravog mira među narodima nije u jednakoj oružanoj snazi, već jedino u uzajamnu povjerenju” (Pacem in terris, 113).
Sredstva društvenog priopćivanja ključni su čimbenici u današnjem svijetu i imaju golemu ulogu u izgradnji tog povjerenja. Njihova je moć takva da u kratkom vremenu mogu izazvati pozitivnu ili negativnu reakciju javnosti na događaje, već prema vlastitim ciljevima. Razumne osobe će uočiti da ta golema moć iziskuje najviše razine zauzetosti za istinu i dobro. U tom smislu muškarci i žene iz javnih glasila imaju posebnu dužnost pridonositi miru u svim dijelovima svijeta, rušeći barijere nepovjerenja, njegujući poštivanje tuđeg gledišta i uvijek nastojeći poticati osobe i narode na uzajamno razumijevanje i poštivanje i – više no na razumijevanje i poštivanje – na pomirenje i milosrđe. “Tamo gdje prevladavaju mržnja i žeđ za osvetom, gdje rat donosi trpljenja i smrt nevinih, potrebna je milost milosrđa da umiri čovjekov duh i srce i stvori mir” (Homilija u svetištu Božanskog milosrđa u Krakow-Lagiewniki, 17. kolovoza 2002. br. 5).
Sve to predstavlja veliki izazov, no to ne znači da se od muškaraca i žena koji rade u javnim glasilima traži previše. Po svom pozivu kao i po svojoj profesiji oni su pozvani zastupati istinu, pravdu, slobodu i ljubav, pridonoseći svojim tako važnim radom društvenom poretku koji je “položen na istini, sazdan prema zahtjevima pravde, gajen i ispunjan ljubavlju, a konačno ostvaren u znamenu slobode” (Pacem in terris, 167). Moja je molitva o ovom Svjetskom danu sredstava društvenog priopćivanja da muškarci i žene koji rade u javnim glasilima budu više no ikad na visini izazovâ svoga poziva: služenja sveopćem dobru. Njihovo osobno ostvarenje, mir i sreća u svijetu u velikoj mjeri ovise o tome. Neka ih Bog blagoslovi, prosvijetli i da im hrabrosti.

Iz Vatikana, 24. siječnja 2003., na blagdan sv. Franje Saleškog

Ivan Pavao II.