Posjet Kanarskim otocima bila je još želja pape Franje, koji je na povratku s apostolskog putovanja u Aziju i Oceaniju 2024. izjavio kako želi posjetiti to mjesto „jer tamo postoje situacije povezane s migrantima koji dolaze morskim putem.“ Kako izvještava Vatican News, biskupija Kanarskih otoka čak je primila pismo koje je potpisao papa Franjo, u kojem je izrazio svoju namjeru da ih posjeti.

Uoči dolaska pape Lava XIV., generalna tajnica za pastoral biskupije Kanarskih otoka, ujedno i organizatorica dijela apostolskog putovanja Kanarskim otocima, Enélida Hernández Monzón, dala je izjavu za vatikanske medije. Poručila je kako unatoč opetovanim željama pape Franje, stanovnici su se iznenadili što ih je odlučio posjetiti papa Lav XIV. tako brzo na početku pontifikata. To je, kako je rekla, „dvostruko iznenađenje i dvostruka radost“.

U sklopu posjeta, Papa će se u Las Palmas de Gran Canariji u luci Arguineguín susresti s organizacijama koje rade s migrantima. Upravo je u toj luci 2020. godine više od 2600 migranata — šest puta više od kapaciteta pristaništa — bilo smješteno u improviziranom kampu na otvorenom. Spavali su na dekama i podnosili nesnosne vrućine. Nagli porast broja migranata koji su pristizali na otoke nije bio praćen odgovarajućim prihvatnim kapacitetima. Zbog toga je mjesto prozvano „lukom srama“.

Danas će, kako ističe Hernández, „ta ista luka doživjeti prisutnost pape Lava, ista ona luka koja je svjedočila golemoj patnji i boli nakon što su tijekom tih godina bezbrojni čamci pristizali na naše obale“. Sami migranti sudjelovali su u organizaciji toga susreta zajedno s ustanovama koje o njima skrbe: biskupijskim Caritasom, Uredom za migracije te drugim organizacijama posvećenima radu s migrantskim zajednicama.

Za neke migrante koji dolaze na Kanarske otoke vjera igra važnu ulogu na putu integracije i izgradnje novoga života. Hernández objašnjava da su neki od njih, koji prije nisu bili kršćani, kasnije „dublje prigrlili vjeru“ i prošli doživjeli obraćenje.

Govoreći o migracijskoj situaciji na otocima, Hernández priznaje da su resursi ograničeni i da bi politike trebalo bolje prilagoditi sadašnjim potrebama, ali naglašava da se „napredak ipak ostvaruje i da ljudi dobivaju potrebnu pomoć“. Kanarski otoci, smatra ona, mogu biti primjer — kako na institucionalnoj razini tako i kroz djelovanje crkvenih organizacija — u pogledu integracije migranata u lokalne zajednice. Maloljetnici koji su stigli bez pratnje uključeni su u jezične tečajeve i razvojne programe. Neki su čak primljeni u lokalne obitelji. Hernández navodi primjer jednog sela u unutrašnjosti otoka Gran Canaria koje se suočavalo s depopulacijom. U jednom trenutku cijela se zajednica, zajedno s lokalnim vlastima, ujedinila i prihvatila maloljetne migrante bez pratnje.

Kriza koja je zadesila Kanarske otoke 2020. zatekao je institucije te nije bilo odgovarajućih prihvatnih kapaciteta, kreveta ni definirane strategije za suočavanje sa situacijom koja je porasla u humanitarnu krizu. U razgovoru za ACI Prensa, vlč. Adrián Sosa Nuez koji djeluje na Kanarskim otocima, poručio je kako su im posljednice bile šok, „ne samo za župu, nego i za kanarski narod. Nismo bili naviknuti svjedočiti prizorima takve vrste, a događaji su zatekli nespremnima i sve nadležne vlasti. Nitko nije znao kako se nositi s time“. Te godine na obale Kanarskih otoka pristiglo je oko 23 tisuća migranata, najviše njih iz Magreba i sub-saharske Afrike. U 2024. bilježen je povijesni rekord od 44,843 migranata. Prema podatcima španjolskog Ministarstva unutarnjih poslova, bilježi se nagli pad 2025., kada je bilo ukupno 17,788 pristiglih migranata na Kanarske otoke.