„Za mene je susret s izbjeglicama izvor motivacije. Nadam se da može nastati drugačiji svijet ako se uključimo u ljudske relacije. Za to je potreban dijalog. Isusovačka služba za izbjeglice osnovana je da prati izbjeglice u njihovoj situaciji opasnosti i da zajedno s njima pita: Koji bi mogli biti sljedeći koraci za budućnost, za njih i za nas?“, kazao je isusovac Schöpf, odgovarajući na pitanje što ga motivira u suočavanju s izazovima kada sve više ljudi bježi zbog rata, gladi i posljedica klimatskih promjena.

Budući da je u Njemačkoj predsjednik opozicijskog CDU-a nedavno pozvao na uvođenje gornje granice imigracije i podržao pozive da se ukine pravo na azil, p. Schöpf upozorava da je „ukidanje prava na azil nešto je što si kao Nijemci ne možemo priuštiti, čak ni iz povijesne perspektive. Zato što je međunarodni izbjeglički režim nastao prije iskustva holokausta. Zahtjev za ukidanjem temeljnih prava također ugrožava našu ustavnu državu i bitno nas mijenja kao društvo. Takve promjene mogu započeti s izbjeglicama, ali se isključivost također može brzo okrenuti protiv drugih skupina, poput LGBT zajednice, i lako se proširiti dalje“, kazao je.

Novi voditelj Isusovačke služba za izbjeglice naglašava da je „odavno potrebno“ europsko ujedinjenje, no da sadašnji prijedlog reforme „služi programu odvraćanja i isključivanja“. Po njegovom mišljenju, smještaj izbjeglica na vanjskim granicama Europske unije „rezultirat će uvjetima sličnim zatvorskim. Međutim, lišenje slobode zapravo se ne može opravdati“.

On smatra da su podrivanjem prava na azil ljudi za nas Europljane također „protjerani u nevidljivost. Kad ljudi u budućnosti budu morali proći kroz svoj postupak traženja azila u Tunisu ili u kampu na vanjskoj granici EU-a, to gotovo da neće imati nikakvog publiciteta. S obzirom na sve veće nasilje u svijetu, moramo stoga podržati naše zaštitne instrumente kao što je pravo na azil. To posebno vrijedi u kriznim vremenima, a ne samo u vremenima kada su malo potrebni“.

O. Schöpf je, između ostaloga, istaknuo da je otprilike trećina zaposlenika JRS-a sama izbjegla. „Na ovaj način zajedno pokazujemo da izbjeglice nisu samo primatelji pomoći, već ljudi koji dolaze s vještinama i bogatim iskustvom. Mnogi izbjeglice sa sobom donose vrijedne stručne kvalifikacije“. „Neki od izbjeglica, posebno žene, sada rade kod nas kao prevoditelji, učitelji ili na stambenom smještaju“, dodao je. „Ljudi bi trebali shvatiti da ih se doživljava i shvaća ozbiljno kao cjelovite osobe i da kao takvi mogu sudjelovati. To dosta mijenja našu perspektivu, našu vlastitu i perspektivu izbjeglica, koji mogu dobiti novu nadu i snagu“.

Svoj rad p. Schöpf je opisao i kao oblik dušobrižništva. „Za nas je također važno da naš rad uvijek ima duhovni element“, a „potrebe ljudi ne završavaju u školi, bolnici ili političkom dijalogu“. Također je potreban netko tko se može povezati s cijelom osobom, njezinim sposobnostima, željama i nadama.

Govoreći o ulozi međureligijskog dijaloga u radu s izbjeglicama, voditelj Isusovačke služba za izbjeglice je spomenuo da su vjerski akteri u posljednjem desetljeću ponovno uključili u procese, „nakon što su dugo vremena bili ignorirani“. Sekularne agencije su shvatile da ne mogu doći do određenih ljudi bez crkvenih, džamijskih i drugih zajednica. „Vjerske zajednice često imaju vrlo fine i razgranate mreže. Osim toga, lokalni vjerski akteri često imaju posebno visok moralni autoritet.

 Međureligijski dijalog ima ključnu ulogu u našem svakodnevnom radu. Kada idete u pratnji izbjeglica, to znači da ulazite u relaciju s osobom. Na primjer, posebno su zabrinuti za osobe koje žive na ulici sa svojom dojenčadi ako ih osobno upoznaju. Često se postavljaju pitanja o smislu patnje. Zašto obitelj s djetetom mora živjeti na ulici kad im je Bog namijenio sasvim drugačiju budućnost? I kako ja, kao ljudsko biće koje je Bog stvorio, mogu na to odgovoriti? Ovo nisu teorijska, već duhovna pitanja i pojavljuju se u svim konfesijama. Svaka religija može doprinijeti različitim iskustvima i resursima kroz svoju tradiciju da se nosi s tim. Po tim sličnostima se prepoznajemo iako smo ljudi različitih konfesija. Ovdje može započeti međureligijski dijalog i nastati zajednička nada“, objasnio je.

Pomirenje je istaknuo kao horizont rada JRS-a. „Tražimo ga kroz pitanje pravednih odnosa. Mnogi političari koji žele usvojiti novi europski sustav azila ne postavljaju ovo pitanje. Oni se bave tehničkim detaljima ili, još gore, političkim ciljevima, što sam opisao kao plan odvraćanja. Ali kao Crkvi, naš je posao u središte staviti ljude. Političari pokušavaju stvoriti procedure za provedbu svoje političke volje. To ograničava njihov prostor za djelovanje. Međutim, kao kršćani, moramo se zapitati što je moguće za promicanje pravednih odnosa“, zaključio je isusovac Schöpf u razgovoru za KNA.