Svećenik Hugh O’Flaherty, rođen u Lisrobinu 28. veljače 1898., bio je smješten u Papinskom svećeničkom zavodu Campo Santo Teutonico od 1938. do 1947., što uključuje i razdoblje nacističke okupacije Rima 1943.-44., kada su njemačke snage zauzele grad i radile na istrebljenju ljudi koji su pružali otpor i židovskog stanovništva.

U to vrijeme O’Flaherty je radio u tadašnjem Svetom uficiju, današnjem Dikasteriju za nauk vjere, u neposrednoj blizini teutonskog zavoda. Hubert Jedin (1900.-1980.), povjesničar i svećenik koji je, jer je bio napola Židov, tijekom cijele okupacije našao utočište unutar zidova istoga zavoda, prisjetio se u svojim spisima da je O’Flaherty bio „u stanju najveće uznemirenosti“ nakon što je svjedočio strašnom progonu Židova.

Profesor dr. Stefan Heid, rektor Papinskog instituta za starokršćansku arheologiju i direktor Rimskog instituta društva Görres, predstavio je 9. studenog navečer englesko izdanje knjige „Monsignore Hugh O’Flaherty. The hero of the Campo Santo Teutonico“, koju je napisao zajedno s Thomasom Kieslingerom. O’Flaherty je bio „stvarno originalan, jedinstvenog karaktera, snažan, hrabar, otvoren, pravi kršćanin, čovjek spreman svima pomoći. Rekao bih da je bio najistaknutiji svećenik u ovom zavodu u 20. stoljeću“, kazao je Heid, govoreći na skupu koji su irska veleposlanica pri Svetoj Stolici Frances Collins i Campo Santo Teutonico organizirali u istoimenom svećeničkom zavodu povodom 60. obljetnice O’Flahertyjeve smrti (30. listopada 1963.).

Predstavljanju knjige prethodila je misa u teutonskoj crkvi Santa Maria della Pietà s nakanom za sve žrtve rata i nasilja. Euharistijsko slavlje na kojem je među svećenicima, veleposlanicima te irskom zajednicom u Rimu, bilo i nekoliko članova O’Flahertyjeve rodbine, predvodio je Diarmuid Martin, dablinski nadbiskup u miru, nekadašnji vicerektor zavoda Campo Santo Teutonico.

Nova knjižica ima za cilj identificirati i rekonstruirati središnju, prethodno skrivenu ulogu zavoda Campo Santo Teutonico za O’Flahertyjevu „organizaciju“. Nudi fotografski materijal iz arhiva i objašnjenja koja pomažu razumjeti zašto je njemački zavod „bio savršeno mjesto za izvođenje ove najveće privatne organizacije u Rimu tijekom Drugog svjetskog rata“, kazao je Heid. „Sretna ironija povijesti bila je da je Irac iz njemačkog zavoda spasio tisuće izbjeglica upravo od Nijemaca“, dodao je.

Predstavljač je spomenuo da je mladi povjesničar Nicola Gadaleta, suradnik Rimskog instituta društva Görres, u arhivu Svetom uficija otkrio dosje koji pokazuju da je mladi O’Flaherty isprva bio zaposlen kao „scriptor“ Svetog uficija u prosincu 1937. jer su smatrali da može biti koristan „za specijalne akcije koje će se morati poduzeti u vezi s njemačkim poslovima (…) i (…) da se na oku drži nacionalsocijalistički pokret.“ Jasno je, dakle, da je Sveti uficij bio posve budan po pitanju nacionalsocijalizma i loših namjera Adolfa Hitlera, zaključio je direktor Rimskog instituta društva Görres.

Tisuće Židova koji su pobjegli iz Njemačke u Italiju i Rim, okupacijom Rima 10. rujna 1943., našli su se u klopci. Vjerovali su da su sigurni pod Papinom zaštitom. U Rimu je bilo i političkih i vojnih izbjeglica čiji životi više nisu bili sigurni. O’Flaherty je pomagao bez obzira na stranačku pripadnost, boju kože, vjeru ili spol. To vodi do prave duše ovog čovjeka, kazao je predstavljač i autor.

O’Flaherty je u nekoliko dana uspostavio „organizaciju“ s nekoliko pomagača, vojnika i civila, Francuza, Britanaca, uglavnom Talijana. Pokrenuo je mrežu podrške po cijelom Rimu s brojnim konspirativnim stanovima sigurnim kućama, u kojima je tijekom devet mjeseci njemačke okupacije sakrio i spasio više od 6000 ugroženih osoba prije nego što su uspjele pobjeći i sakriti se.  „Sjedište“ ove organizacije bila je njegova mala soba na gornjem katu dijela „Damenstift“ njemačkog svećeničkog zavoda Campo Santo Teutonico, u kojem je O’Flaherty smjestio pedesetak izbjeglica. Dobivali su obroke, odjeću i lažne osobne isprave na kojima je često pisalo da su zaposlenici Vatikana.

Profesor Stefan Heid spomenuo je da je 1983. snimljen holivudski film „The Scarlet and the Black“ u kojem je lik svećenika O’Flahertyja utjelovio slavni Gregory Peck. O’Flaherty „nije bio nikakav samopromotor ili karijerist“, a može se reći da je „bio pravi blagoslov i zaslužni dobročinitelj za njemački zavod tijekom tragedije nacionalsocijalizma. On je bio i jest dobra savjest, posebno za nas Nijemce, i to se nikada ne smije zaboraviti ovdje na ovom mjestu punom povijesti“, zaključio je profesor Heid.

Irska veleposlanica pri Svetoj Stolici Frances iznijela je zahvale involviranima u projekt izdanja knjige, na poseban način također irskoj zajednici te svećenicima s kojima je rado surađivala i dok je bila u diplomatskoj misiji u Ugandi i Južnom Sudanu. Primjer svećenika Hugha O’Flahertyja inspirirajući je i za naše vrijeme u kojem se nažalost opet odvija rat. Veleposlanica Collins podsjetila je na tragične aktualne ratove u Palestini, Izraelu i Ukrajini, pozivajući na mir i potičući da svi cijenimo i poštujemo naše razlike koje nas obogaćuju.

O’Flahertyjev rad „bio je izvanredan i za to je bila potrebna velika hrabrost“, rekao je prilikom nedavnog posjeta Teutonskom zavodu predsjednik Michael D. Higgins polažući vijenac na ploču koja čuva sjećanje na O’Flahertyja. Rekao je da je važno odati počast „strašnim, tragičnim događajima koje su ljudi morali nadići u tom razdoblju“.