Nakon koncilskih promjena njegov grob je prekriven podestima za oltar u skladu s novim liturgijskim propisima. Ove godine župljani Mrkoplja zajedno sa župnikom odlučili su ga otkriti i učiniti vidljivim i današnjim vjernicima i hodočasnicima u ovo znamenito marijansko svetište Riječke nadbiskupije.

Na grobu je veliki crni križ iznad kojega je ornament u obliku šešira koji označava biskupsku čast, a ispod njega stoji tekst: „Dr. Ivan Starčević / biskup senjski i modruški / ili krbavski administrator Kastva / 1877 + 1934 / dragi Isuse daruj mu / pokoj vječni“.

Dr. Ivan Starčević rođen je 7. ožujka 1877. u Mrkoplju. Njegovi roditelji Luka i Barbara rođena Gašparac bili su vrlo siromašni, ali vrlo bogobojazni i istinski vjernici. Uz Ivana imali su još troje djece. Otac Luka umro je 9. veljače 1880. kad su Ivanu bile svega tri godine. Majka Barbara kao udovica, radom svojih ruku prehranjivala je četvero nejačadi.

Nakon pučke škole tadašnji njegovi odgojitelji mons. Franjo Lorbek, kanonik u Bribiru i ravnatelj učitelj pučke škole Franjo Sinko svratili su pažnju tadašnjeg bilježnika Josipa Sušića na ovog dječaka te su njih trojica isposlovali da je mali Ivan bio primljen u biskupski konvikt „Ožegovićianum” u Senju kao alumnus. Nakon gimnazije stupio je u senjsko sjemenište. Poglavari ga šalju kao odličnog i nadarenog bogoslova najprije u Zagreb, a onda u Budimpeštu na više nauke.

Nakon prve mise u Mrkoplju 1900. počinje svoje službovanje u Senju kao kateheta u pučkoj školi i docent pedagogike na bogosloviji. Postaje biskupski tajnik, spiritual i profesor dogmatike, direktor kancelarije, kanonik, apostolski protonotar, kapitularni vikar. Dana 4. srpnja 1932. ga je papa Pijo XI. imenovao senjsko-modruškim biskupom. Dr. Ivan Starčević bio poznat već otprije hrvatskoj javnosti zbog svoje učenosti, skromnosti i ljubaznosti pa je ovo imenovanje radosno pozdravljeno. Posvećen je za biskupa 28. kolovoza 1932. po rukama hrvatskog metropolita Antuna Bauera. Introniziran je u Senju 11. rujna iste godine, a u Novom Vinodolskom uveden 18. rujna. Njegovo službeno biskupsko geslo bilo je „Ora et labora!”, a ono životno  „Sve za Boga i Hrvatsku!”

Svoje apostolsko djelovanje započeo je kanonskom vizitacijom i dijeljenjem potvrde u rodnom Mrkoplju od 29. travnja do 3. svibnja 1933. Tada je krizmao 485 krizmanika.

Umro je u Senju 24. studenoga 1934. gdje je i pokopan. Pogreb biskupa Starčevića bio je 27. studenoga 1934. a predvodio ga je nadbiskup Alojzije Stepinac. Bio je to prvi pastoralni zadatak novoimenovanog zagrebačkog nadbiskupa koadjutora izvan područja Zagrebačke nadbiskupije.

Tijelo biskupa dr. Ivana Starčevića prenijeto je u Mrkopalj 18. srpnja 1937. i sahranjeno u grob ispred glavnoga oltara u svetištu BDM Žalosne u Mrkoplju.