Živo vrelo s temom „Bogorodica u duhovnosti i umjetnosti"
"Živo vrelo" - naslovnica
Zagreb
Zagreb, (IKA) – Deveti broj liturgijsko-pastoralnog lista „Živo vrelo” s temom „Bogorodica u duhovnosti i umjetnosti” obuhvaća razdoblje od 3. do 30. rujna.
U uvodniku urednik Ante Crnčević podsjeća kako je Blažena Djevica Marija kršćanskoj umjetnosti od samih početaka osobito draga tema. Kršćanska predaja i pobožnost promatraju, naime, život Gospodinove Majke kao osnovu na kojoj je moguće tkati pripovijetku o svim životnim pitanjima i brigama, o tjeskobi i radosti, o sumnji i ushitima vjere, o trpljenju i proslavi u Bogu.
„Vrijedno je zaviriti u promišljanja kršćanske umjetnosti, osobito one iz prvoga tisućljeća, te pokušati ‘čitati’ ikone koje pripovijedaju predaju o Kristovoj Majci, kršćansku pobožnost, ali i onu osjetljivost koja je na jedinstven način umjela staviti u tijesan suodnos Majku i božanskoga Sina. Uvidi u drevnu marijansku ikonografiju i ikonologiju, praćeni promišljanjem o naslovima koje liturgijska tradicija pridijeva Blaženoj Djevici Mariji, mogu biti svjetlo za današnja misaona i likovna produbljenja u poimanju Gospodinove Majke, kao i za životno ogledanje u Onoj koju osjećaj vjere naziva Ogledalom”, ustvrđuje Crnčević.
Uz temu broja Ivan Šaško potpisuje tekst „Naslovi Blažene Djevice Marije u liturgijskim slavljima”. Liturgijska obnova Drugoga vatikanskog koncila sadržajno je uskladila marijansku prisutnost, tako da se – bez obzira na smanjenje broja slavlja – slobodno može govoriti o obogaćenju, izraženomu u međuodnosima otajstava spasenja. To se posebno tiče naslova koji su proizišli iz kristoloških korijena, zatim zadobili prevladavajuće marijansko obilježje, a sada su ponovno snažnije vezani uz neki kristološki otajstveni vidik, napominje autor, te nastavlja „ne smije se zanemariti važna činjenica: da svi marijanski spomeni očituju nerazdruživost od Isusa Krista te je u katehezi o njima nužno polaziti od liturgijskih tekstova u kojima se zrcali neka povijesnospasenjska činjenica ili evanđeoska poveznica. Moguća ‘teologija marijanskih naslova’ polazi, dakle, od Objave, od Svetoga pisma”. Autor upućuje na pojedine dijelove svetopisanskih tekstova, ali i podsjeća da u raznim pobožnostima, kojih su izražaj svakako i litanije, „nalazimo široki popis naslova koji su razradba temeljnih biblijskih izričaja”. U tekstu Šaško kratko se osvrće na svetkovine i spomene BDM u sadašnjem Općem rimskom kalendaru.
Drugi tematski tekst „Marija u kršćanskoj ikonografiji. Isječci iz duhovnosti i umjetnosti” potpisuje Ante Crnčević. Autor ističe da „uvid u nastanak i način prikazivanja Blažene Djevice Marije u kršćanskoj umjetnosti može na jedinstven način pomoći rasvjetljenju razvojnoga puta pobožnosti spram Presvete Djevice kao i brige oko čuvanja i promicanja istina vjere koje Bogorodicu stavljaju u tijesan suodnos s Kristom i njegovim djelom spasenja”.
Upućujući na rani razvoj kršćanske ikonografije u tematiziranju BDM, Crnčević ističe da se ono može promatrati kroz tri razdoblja, pri čemu se kao prvo razdoblje mogu izdvojiti prva tri stoljeća; drugo razdoblje preklapa se sa četvrtim stoljećem, a treće odgovara dobu nakon Efeškoga koncila (431.) koji je formulirao nauk o Marijinu bogomaterinstvu.
U prikazima nastalima u vremenskome luku od drugoga do početka petoga stoljeća moguće je naznačiti četiri temeljna motiva marijanske ikonografije: proroštvo o Isusovu rođenju od Djevice; navještenje; rođenje (odnosno prikaz Marije s Djetetom u krilu); poklonstvo mudraca.
Rubrika „Otajstvo i zbilja” donosi homiletska promišljanja uz nedjeljna čitanja. Uz dvadeset i drugu nedjelju tekstom „Božji put i sotonske obmane” promišlja Ante Vučković. Uz blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije Domagoj Runje potpisuje promišljanje „Isusovo rodoslovlje”. „Stekao si brata, radi simfonije u Kristu” naslov je promišljanja Ivana Šaška uz dvadeset i treću nedjelju. Uz dvadeset i četvrtu nedjelju „O oprostu” promišlja Ivica Raguž, a uz dvadeset i petu nedjelju Slavko Slišković tekstom „Božje misli i naši putovi”.
Rubrika „Mudrosti Crkve” donosi crtice iz misli kardinala Stefana Wyszynskoga, pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI.
„Pisma čitatelja” daju odgovor na pitanje o kašnjenju na misu i pričesti.