Na početku svečane liturgije biskup je pred katedralom blagoslovio oganj i upalio Uskrsnu svijeću koja je u svečanoj procesiji unesena u baziliku. Slijedio je Hvalospjev svijeći koji je pjevao župnik Jakica, te Služba riječi u kojoj su starozavjetne tekstove i psalme čitali i pjevali članovi Zbora bazilike i drugi vjernici.

U homiliji, obraćajući se okupljenim vjernicima te posebno katekumenima biskup je poručio kako je ovo najljepše liturgijsko slavlje u godini, proslava Isusove pobjede nad smrću i majka svih bdjenja. „Ljepoti ovog slavlja poslužio je i svečani ulazak uskrsne svijeće u crkvu, koji je označio pobjedu Krista koji je Svjetlo svijeta nad tamom i grijehom. To je bila Služba svjetla ili lucernarij koja je završila prelijepim Hvalospjevom uskrsnoj svijeći. Riječ je o jednom od najljepših lirskih tekstova zapadne liturgije napisanom oko 400. godine. Nakon toga je slijedio drugi dio, Služba Riječi koja je najstariji dio Vazmenog bdjenja, a u prvo vrijeme činila su je čitanja iz Knjige Izlaska (Izlazak Izraela iz Egipta), te Knjige Postanka (Stvaranje i žrtvovanje Izaka) i naravno Evanđelja. Broj čitanja u različitim se liturgijskim tradicijama kretao od pet do petnaest, dok u današnjoj liturgiji Vazmenog bdijenja imamo sedam čitanja“, pojasnio je biskup.

U nastavku, istaknuo je kako se u čitanjima iz Starog zavjeta iznose velika Božja djela: Bog je stvorio čitav svijet, stvorio je i čovjeka, kao muško i žensko i podložio im sva stvorenja da njima upravljaju i budu im gospodari. „Čovjek je na žalost tu šansu izgubio, prvi su ljudi sagriješili i odbacili su poslušnost prema Bogu Stvoritelju te je slijedio izgon iz raja zemaljskoga. I mi danas to nastavljamo, taj odlazak od Boga, tu neposlušnost koja nas ne samo odvodi od Boga nego i vodi u propast. Sve je bilo dobro što je Bog stvorio pa ipak ,tko je to pokvario i učinio da ne bude dobro? Čovjek i samo čovjek. Svojim postupcima, svojim odnosom jednih prema drugima, ali i prema svemu stvorenju u kojima se zapravo zrcali odnos prema Bogu. Ipak Bog ne odustaje od grješnih ljudi, svojih stvorova. Čuli smo u čitanju Knjige izlaska (Izl 14,15 – 15,1a) kako se Bog borio da izvede svoj narod, koji je četiri stotine godina bio u egipatskom ropstvu, na slobodu. Proveo ih je po suhu posred Crvenog mora, i to kada ih je faraon progonio jer ih je želio vratiti u Egipat da mu i dalje budu robovi. Faraon je tu simbol đavla koji nas neprestano želi zarobiti različitim napastima. A Bog je svoje konačno oslobođenje čovjeka izveo po Isusu Kristu koji je umro i uskrsnuo za sve ljude i tako ih preveo na drugu stranu, preko vode a koja je po njegovoj zapovijedi voda krštenja. Ta voda je znak novog života, tko preko nje prijeđe, koga ona opere, taj je slobodan, taj je čist, tome se otvara novi život“.

Biskup je rekao kako o toj novosti govori i prorok Izaija koji poziva da svi koji su žedni, dođu na vodu. „On prenosi Božje obećanje: Sklopit ću s vama savez vječan, savez milosti Davidu obećanih. To je poziv na krštenje u kojem je voda znak saveza koji Bog sklapa s čovjekom. Nakon Slave čuli smo riječi svetog apostola Pavla (Rim 6,v3-11) koji kaže da smo po krštenju u smrt njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ta novost života o kojoj govori Apostol jest uskrsnuće: s Kristom smo i mi uskrsnuli. Zato svima koji su kršteni poručuje: „smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! Evanđelist Marko (Mk 16, 1-7) opisuje prvo iskustvo učenika nakon uskrsnuća: žene su došle na Isusov grob, a veliki grobni kamen je bio već otkotrljan i grob prazan. Zato anđeli poručuju ženama: „Ne bojte se! Isusa tražite, Nazarećanina, raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje!“ Uskrs nas poziva na susret s Kristom koji je živ, koji nije među mrtvima. I mi smo pozvani na život, na život milosti jer nas po krštenju Gospodin dariva oproštenjem grijeha i daje nam život u istini, pravednosti i svetosti. To je uskrsnuće naše, jer je to sve suprotno smrti. Smrt je pobijeđena i mi se trebamo tako ponašati da naš život bude svjedočanstvo tog novog života“, rekao je biskup donijevši u nastavku riječi pape Benedikta XVI. o smislu i sadržaju Vazmenog bdijenja.

Na kraju biskup Košić je poručio okupljenima neka im ova sveta noć bude dragocjen trenutak susreta s Uskrsnulim Gospodinom. „Neka i vama bude za sjećanje i neka vam ova otajstva koja primate budu početak jednog novog života. Neće to biti život lišen iskušenja, pa ni grijeha, ali bit će život s Gospodinom Isusom. U njegovu društvu, kao prijatelj s prijateljem, pođite i ne bojte se! On vas neće ostaviti nikada. On je pobjednik nad smrću, on će i vama darovati pobjedu da sve napasti i zla nadvladate i slavite život, njegov dar, te da i svojim bližnjima čitav život svjedočite ljepotu života s Bogom. Neka vam Gospodin bude uvijek u srcu“, zaključio je na kraju.

Nakon homilije biskup je blagoslovio krsnu vodu te zatim krstio šestero odraslih katekumena i podijelio sakrament potvrde dvadeset i dva kandidata.