«Uskrsnu Gospodin od mrtvih, kako reče;
kličimo i radujmo se svi, jer on navijeke vlada, aleluja!»(ulazna pjesma)

Draga braćo svećenici, sestre redovnice, i svi ostali Kristovi vjernici!
Danas, na najradosniji i najveći kršćanski blagdan, blagdan Isusova uskrsnuća, pozvani smo, kao Njegovi učenici, da još jednom posvijestimo sebi i drugima oko nas, sve ono što je Bog učinio za nas. Radi nas i našeg vječnog spasenja, Jedinorođeni Sin Božji sišao je s neba i postao naš suputnik na zemlji. Na sebe je uzeo breme grijeha i slabosti svih nas, svih ljudi svih vremena i svih krajeva svijeta. Ponovno nas je izmirio s Bogom Ocem i učinio nas njegovim miljenicima, njegovom djecom.

Kao zahvalnost za sve što je za nas učinio i za sve što nam je omogućio doživio je od nas ljudi prezir, nezahvalnost, izdaju, odbijanje pa i samo ubijanje. Proživio je i maslinsku noć svog krvavog znojenja, užasnu muku i još užasniju smrt te tamu hladnog groba. Ali je doživio i zoru svoga slavnog uskrsnuća. Doživio je ulazak u novi vječni život, ostvarenje svoje definitivne vlasti, ne samo nad cijelim ljudskim rodom i cijelim svijetom, nego i nad paklom.

Isus iz Nazareta, utjelovljeni Sin Božji, ubijen od svoje braće po tijelu, ponovno živi i nikad više neće umrijeti. Ljudi ga htjedoše iskorijeniti iz svoje sredine. Htjedoše zauvijek ušutkati njegova usta koja su navješćivala samo Božju istinu, i zborila o Božjem milosrđu, dobroti i ljubavi prema grešnom čovjeku. Čak i na križu razapet, On moli za one koji ga ubijaju: «Oče oprosti im …» (Lk 23, 34) .

Njegova je ljubav nadvladala onu mržnju, koja ga je željela «etnički očistiti», uništiti. On se naprosto neda iskorijeniti iz naše ljudske povijesti. On je u njoj definitivno ostvario svoje «stanarsko pravo».
Nakon svoga uskrsnuća pa sve do danas govori ubijeni i uskrsli Isus Krist još glasnije, i to po svim krajevima kugle zemaljske, o Božjoj ljubavi i milosrđu prema ljudima. Jasno i glasno poručuje svima: «Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.» (Iv 11,25). Svakome, tko posluša zov njegove istine, On udjeljuje moć da u Njega vjeruje, da se utemeljeno nada ispunjenu Njegovih obećanja, da neumorno kroči Njegovim putem služenja i ljubavi i prema nebeskom Ocu i prema bratu čovjeku.

I mi za sebe s radošću tvrdimo da smo milošću Božjom čuli i poslušali Njegov zov, da smo Njegovi sljedbenici. To znači:
– da uistinu vjerujemo u Njega, kao svoga jedinog istinskog Vođu, Učitelja, Pomoćnika i Spasitelja;
– da se stvarno nadamo ispunjenju Njegovih obećanja i u našem osobnom životu;
– i da se istinski trudimo ljubiti one koje On ljubi, a to su i Bog Otac i naši bližnji.

Možda nas ipak još uvijek napastuje strah zbog naše neizvjesne budućnosti i malodušje zbog nekih naših neispunjenih očekivanja. Možda se i mi osjećamo poput one dvojice razočaranih Isusovih učenika, koji su, nakon Isusova smaknuća, napustili Jeruzalem i išli skloniti se u Emaus. Možda i mi danas, poput njih tada, želimo pobjeći iz svog zavičaja, iz rodnog doma, iz svoje kože i od svog križa. Zar ne osjećamo kako je i nama potreban Božanski Suputnik – koji će nam ukazati na ispraznost mnogih naših diskusija, «okruglih stolova» i saborovanja i koji će nam potaknuti srce i volju da se iskrenije i odlučnije založimo za istinske probleme i potrebe ljudi oko nas – koji će nam pravilno protumačiti smisao Njegovih patnji u sadašnjim patnjama i iskušenjima i nas samih i svih patnika oko nas – koji će nam otvoriti oči srca i pameti da uočimo Božju utješnu nazočnost i u aktualnim događajima oko nas.

Zato danas, na Uskrs, na jedinstveni, najznačajniji dan u ljudskoj povijesti, dan koji je definitivno okrenuo tu našu povijest prema vječnoj sreći, zavapimo:

Dođi, dođi nam Gospode! Mi Te trebamo Gospode! Ostani s nama Gospodine! Budi naš najdraži Gost! Ne idi od nas! Ne idi iz naših srdaca, naših obiteljskih, redovničkih i župnih zajednica! Daj nam svoj mir Gospode! Onaj, pravi mir, koji si dao na dan svoga uskrsnuća uplašenim i obezglavljenim svojim apostolima! Onaj mir, koji je djelo pravde, milosrđa i praštanja; o kojemu nam je govorio sadašnji tvoj namjesnik na zemlji, papa Ivan Pavao II kad je prije četiri godine bio u našoj domovini. Taj i takav mir je najpotrebniji i nama i svim ljudima u ovoj zemlji, u kojoj Ti želiš i ubuduće preko nas, članova svoje Crkve, mirotvorno i spasonosno djelovati!

Pomozi nam da se ne plašimo ni sadašnjosti ni budućnosti, nego da budemo u svome životnom ambijentu vjerodostojni svjedoci pobjede Tvoje ljubavi, Tvoga milosrđa i praštanja. Učini i nas istinitim graditeljima svog kraljevstva, kraljevstva istine, pravde, ljubavi i mira, kako u ovom dijelu naše domovine tako i posvuda, kamo nas šalješ kao svjedoke svoga uskrsnuća!

Braćo i sestre,
Isus Krist je uistinu uskrsnuo! To je apsolutno najčvršći temelj našeg kršćanskog življenja, naše nade i naše radosti! Zato: radujmo se zajedno s Marijom, Isusom i našom nebeskom Majkom i sa svim Kristovim sljedbenicima! Slavimo i hvalimo Boga danas i sve dane svoga života!
Svima Vam od srca želim blagoslovom i mirom uskrsloga Krista ispunjene najsvetije dane našega spasenja! SRETAN USKRS!

Vaš brat i biskup
Franjo Komarica

Banja Luka, 11. travnja 2001.