Poštovani gospodine kardinale, uvaženi gospodine nadbiskupe Đuro, cijenjeni profesore Baloban, drage sestre i braćo u Kristu,

s velikom radošću i zahvalnošću srca pozdravljam sve okupljene na ovome važnom susretu – na predstavljanju knjige Promicanje i oživotvorenje socijalnog nauka Crkve u Hrvatskoj i na obilježavanju 35. obljetnice „Svečane akademije o stotoj obljetnici Rerum novarum“. Danas se ne prisjećamo samo jednoga povijesnog događaja, nego prepoznajemo i plodove sjemena koje je to povijesno okupljanje posijalo u život Crkve i društva u našoj domovini.

Prije trideset i pet godina, dok su se u našemu hrvatskom narodu osjećali nemiri i neizvjesnost, skupina crkvenih teologa, mislilaca i svjedoka vjere okupila se kako bi promišljala o stotoj obljetnici enciklike Rerum novarum pape Lava XIII. To je okupljanje bilo duboko prožeto vjerom da se Evanđelje mora utjeloviti u svakome povijesnom trenutku – i to osobito u društvenome, gospodarskome i kulturnome životu naroda. Istinska snaga toga susreta nije bila samo u riječima, nego u viziji: da Crkva u Hrvatskoj treba mjesta i ljude koji će sustavno razmišljati, razlučivati i djelovati u svjetlu socijalnoga nauka Crkve.

Iz te vizije rodilo se ono što danas prepoznajemo kao važne putokaze: osnivanje Centra za promicanje socijalnoga nauka Crkve kojemu dugujemo mnogo, te osnivanje Katedre socijalnoga nauka Crkve na Katoličkome bogoslovnom fakultetu, koja već čitavo desetljeće oblikuje buduće teologe, svećenike i vjernike laike u duhu pravednosti i solidarnosti. Upravo zato ova obljetnica nije samo spomen na prošlost, nego i poziv da pogledamo u budućnost s uvjerenjem da socijalna misao Crkve ima i dalje živu, proročku snagu.

Poziv koji je u tim vremenima ponavljao blagopokojni kardinal Franjo Kuharić, da „Crkva mora biti savjest društva“ vrijedi i danas. U vremenu sve većih društvenih nejednakosti, u svijetu u kojemu tehnološki napredak nerijetko ne prati moralni razvoj, socijalni nauk Crkve iznova postaje neprocjenjiv kompas. On nas podsjeća da se dostojanstvo osobe ne temelji na tržišnoj vrijednosti, nego na činjenici da je svaka ljudska osoba stvorena na sliku Božju.

Sveti Ivan Pavao II., u enciklici Centesimus annus, naglasio je da je enciklika Rerum novarum bila početak modernoga socijalnog nauka Crkve, ali i neprestani poziv da se sučelimo s „novim stvarima“ svakog naraštaja. Naša stvarnost danas donosi vlastite izazove: krhkost obitelji, gubitak smisla rada, isključivost i ideološke napetosti, demografsko osiromašenje, migracije, nove oblike siromaštva. Sve to zahtijeva produbljeno promišljanje o onome što Crkva već više od stoljeća uči o dostojanstvu rada, pravednoj plaći, solidarnosti i općemu dobru.

Socijalni nauk Crkve nije teorijska zgrada zatvorena u knjigama, nego živa misao koja se pretače u ljubav na djelu. On je, kako bi Benedikt XVI. u Caritas in veritate rekao, „ljubav koja se izražava u društvu“. Bez te ljubavi strukture postaju beživotne, a društva hladna i nehumana. Zato su susreti poput ovoga danas dragocjeni. Oni nas vraćaju izvorima – Kristu, koji je došao „da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv 10, 10).

Dopustite mi da izrazim iskrenu zahvalnost svima koji su tijekom svih ovih godina pridonosili razvoju i vidljivosti socijalnog nauka Crkve u Hrvatskoj. Posebno zahvaljujem Vama, poštovani profesore Stjepane Balobane. Vaš neumorni rad, Vaše znanstveno i pastoralno djelovanje te Vaša vjernost poslanju Crkve ostavili su dubok trag. Centar za promicanje socijalnoga nauka Crkve, kojemu ste dali prepoznatljivo lice, svjedoči koliko srce prožeto vjerom i razboritošću može oblikovati čitavu generaciju suradnika i učenika.

Hvala svima koji se uključuju u izgradnju kulture dijaloga i odgovornosti, osobito djelatnicima Centra, profesorima Katedre socijalnoga nauka Crkve te svim svećenicima, posvećenim osobama i laicima koji vjeruju da se Evanđelje ne da omeđiti zidovima crkve, nego živi u svakodnevnim odnosima, na radnim mjestima, u obiteljima i društvenim službama.

Budimo i mi, svatko u svojemu zvanju, svjedoci društvene nade. Neka ovaj jubilej bude poticaj da ponovno otkrijemo kako svetost ima i socijalno lice – lice poštenoga rada, solidarnosti s najslabijima, brige za zajednički dom i poštovanja dostojanstva svakog čovjeka.

U tome duhu, dok zahvaljujem svima na trudu i ljubavi uloženoj u pripremu ovoga susreta, molim Gospodina da vas nagradi mirom i mudrošću. Neka Duh Sveti nadahne našu Crkvu u Hrvatskoj da u novim okolnostima i dalje bude vjerna istini Evanđelja i čovjeku kojega ljubi Krist.

Hvala lijepa na pozornosti.