Draga moja braćo i sestre!
Početkom ove (građanske) godine (2001.) svijet je zakoračio, a i mi s njime, u jednu novu dionicu vremena. Počeli smo 21. stoljeće. I svaki put kad “uzimamo u ruke” nešto novo i još neupotrijebljeno, svaki put nam se “otvaraju novi apetiti” za nečim ljepšim, boljim, savršenijim… i svaki put “otvarajući novu kutiju” mislimo da je u njoj pohranjena čarobna frula ili čarobni štapić s kojim ćemo udariti po stijeni i dobiti novi i svježi potok bistre i čiste pitke vode života. Dobre su to želje, želje koje nas, uz ostalo, nukaju na nova traženja i nova otvaranja. Htjeli bismo da novo vrijeme “rodi” ne samo nove želje, nego i nova srca, nove ideale!

1.I ovogodišnja Korizma bila je novost. Četrdeset dana osobitog nastojanja bilo nam je na raspolaganju. I ovogodišnja proslava Uskrsa – draga je i nova stranica u knjizi našeg vjerničkog života. Budi bi dozvoljeno sve Vas, draga moja braćo i sestre, upozoriti: vrijeme dođe i prođe, blagdani odlaze i dolaze drugi. Datumi sami po sebi ništa ne rješavaju. Oni su samo jedan zadani okvir u kojega bi trebalo staviti sliku! Sliku mojega i tvojega nastojanja, sliku moje i tvoje osobne Korizme 2001! I dakako, Uskrsa 2001! Jesmo li što “naslikali”? Imamo li što staviti u uskrsni okvir? Uskrs izaziva i traži odgovor! “Uskrsnu Isus doista, u ranu zoru uskrsnu…”, kaže pjesma. Doista! Stvarno uskrsnu! Nije se šalio! A moj “doista”? Imam li ga?

2.Oko Uskrsa prije dvije tisuće godina mimohodile su brojne osobe: upravitelji, veliki svećenici, rimski visoki časnici i obični vojnici, znatiželjnici i iskreno zainteresirani, prodanci (za novac) i duhovni odrpanci, ulizice i izdajice, grobari i žene koje dolaze na grob sa suzom u oku i apostoli sakriveni iza “zatvorenih vrata”… I svi smo mi, dvije tisuće godina nakon, više-manje slični njima. Slični po svakodnevnom izlaženju u javnost, slični po postupcima, a na ustima su nam gotovo iste riječi, samo u nešto izmijenjenom “pakovanju”. I sve veće ozonske rupe u svemiru, o kojima se toliko govori, sva ludila koja uznemiruju i ne daju spavati, sve je to samo odraz brojnih čovjekovih ludila i njegove nezasitnosti koja rađa duhovnu, a mnogo puta i materijalnu bijedu! Pa kao što je to bilo onda tako je i sada potrebno ići putem na kojem ćemo sresti Isusa, prepoznati Isusa, oduševiti se za Isusa, potrčati braći i javiti im da je On uskrsnuo! Potrebno je živjeti s Uskrsnulim i za Uskrsnuloga svjedočiti!

3.Na tom putu susreta s Isusom i hodanja s Isusom potrebno je učiniti neke sasvim obične korake! Potrebno je u običnostima života prepoznati trajne vrijednosti! Potrebno je svjedočiti ZA ŽIVOT! Život hranjen vjerom, život začinjen dobrim djelima.”Dobrim djelima ukrasi svoj dom. Umjesto zidovima i kamenjem ukrasi ga vjerom i velikodušnošću”, preporuča stari pisac (Pseudokrizostom). A pjesnik-psalmista napominje i sretne posljedice takvog postupanja: “Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju!” (Ps 119, 165). Potrebno je otvorenim očima hodati svijetom i zapažati, zapažati pojedinosti i način ljudskog djelovanja. Podvale, optužbe, protesti, ubijanja i oružjem hladnim i oružjem toplim, ubijanje izgovorenom i još više napisanom riječi. Nažalost, ta tzv. crna kronika kao da prevladava ne samo u novinama, nego u prvom redu u našoj zainteresiranosti za događaje. Tihi i redovni život kao da se ne zapaža! dobri, radišni, fini, točni, uljudni, marljivi, vjerni, kao da nisu na nekoj posebnoj cijeni.
Ona svima draga djeca, bezazlena i nasmijana, na koje možeš računati kao da su već odrasle osobe; mladi, koji se spremaju za školu, u razredu su pristojni i uljudni, u crkvi redoviti, u poslovima spremni i pouzdani, koji se ophode sa svojim starijima bez nekih posebnih trzavica i napetosti… kao da im već u školskim klupama počinje mukotrpno probijanje kroz život u poželjnom ljudskom “izdanju”. A s druge strane, dolaze do izražaja posebni “tipovi” koji zapovijedaju situacijom. U obiteljima: marljiva domaćica, žena vjerna svome mužu i strpljiva odgojiteljica djece svoje… muževi koji se trude sačuvati obiteljski mir i dati sigurnost kućnom pragu i kruh svojoj obitelji… Svećenici, brojne časne sestre, koji se već izjutra bude s mišlju kako danas pristupiti bratu čovjeku i pomoći svijetu oko sebe da bude ljudskiji i kršćanskiji… Toliki obični radnici i zemljoradnici iz čijih ruku izbija znoj i žulj, ne, oni nisu za poziranje i slikanje. Da, oni, možda, ne bi imali što reći. Oni govore, snažno govore svojim radom! Svi ti i mnogi drugi neznani junaci svakodnevnog života, ti ne zauzimaju neko osobito mjesto na novinskim stranicama i TV-ekranima. A da bi se živio i doživio Uskrs, bez takvih tog doživljaja nema! Da bi se IŠLO NAPRIJED, bez takvih napretka nema! Da bi življenje IMALO SMISLA bez onih koji prihvaćaju ODGOVORNOSTI život ne bi imao smisla! Bez jasno zagledanih u cilj, CILJ nije ostvariv! USKRS je svojevrsni odgovor na Veliki petak, USKRS je proizvod koji je prošao Put Križa! USKRS je isplatljivost nakon uloženog truda i napora dobrih čovjekovih djela! USKRS, naš vjernički USKRS i njegova sitost, plod je svakodnevnog duhovnog obroka u borbi sa svim zlima koja nas okružuju, u sa svim zlima koja nas okružuju, u odlučnoj vjernosti Kristu i njegovim pravilima življenja!

4. Zato, braćo moja i sestre, vjernički narode Božji, neka te Uskrs ohrabri za dobra duhovna naprezanja, za dobra životna nastojanja! Ostani vezan, narode moj, uz Isusa Krista! Naš dragi papa, Ivan Pavao Drugi, u svojem najnovijem pismu potiče: “Krenimo naprijed s nadom! Novo se tisućljeće otvara pred Crkvom kao široki ocean na kojem se moramo upustiti u pustolovinu računajući s Kristovom pomoći” (Novo millenio ineunte). Isus je centrala i samo oni koji su povezani s Njim mogu biti SVJETLO SVIJETA! Isus je rijeka i samo oni koji su dovodom povezani s Njim imaju vode života! Isus je kao stara maslina i samo one mladice koje svoj životni sok dobivaju od Njega mogu ostati na životu! “Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova…” bio je nekoć zadatak upućen proroku Ezekielu prije opsade Jeruzalema (Ezek 3, 17). A prorok Baruh govoreći obeshrabrenoj zajednici u Babilonu poručio je: “Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni i nauči mudrost… Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji će trajati do vijeka: tko ga se držao bude, taj će živjeti, tko ga napusti, taj će umrijeti… Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je bogu po volji! Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov!” (Baruh 3,9; 4,1 i 5). Ulazeći u novo stoljeće postavimo sebi, našim obiteljima i velikoj obitelji našega naroda, postavimo visoke ideale! Evanđelje neka nam bude privlačno! Kršćanstvo mekušastih haljina nema budućnosti! Oblikujmo kršćanina sigurnije budućnosti! Učinimo u svojoj sredini da se naša Crkva osjeti mladom, novom, svježom i lijepom!

5. Svima rado nazivam SRETAN I MILOŠĆU ISPUNJEN USKRS! Pomolimo se Bogu, velikom Gospodaru ljudske povijesti, pomolimo se i za naš dragi narod u Domovini i po svijetu! “Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim da bi sva zemlja upoznala putove Gospodnje!” (Usp. Ps. 67, 2-3)

Čestitka, pozdrav i blagoslov u Kristu

Hvar, 14. ožujka 2001.

Vaš biskup Slobodan