Predraga braćo i sestre!
1. Danas, 25. ožujka slavimo Navještenje Gospodinovo, ali zbog podudaranja s četvrtom korizmenom nedjeljom, ta se svetkovina, toliko ukorijenjena u običaj Božjega naroda premješta na idući dan.
Ipak možemo nazrijeti značajnu povezanost između današnjega bogoslužja “nedjelje laetare” (radosne nedjelje), bogoslužja prožetog milosrđem i radošću i svetkovine Navještenja. Dok baš danas unaprijed uživamo svjetlost i radost vazmenoga otajstva, svetkovina Navještenja prenosi nas na izvor duhovne radosti koja je utjelovljenje Sina Božjega.
Na pamet mi dolaze snažni trenuci slavlja što sam ga prošle godine baš na ovaj dan mogao predvoditi u Nazaretu u bazilici Navještenja. Duboko potresen kleknuo sam u skromnoj špilji gdje je Marija čula Anđelove riječi i izrekla svoj “neka mi bude” predajući se na potpuno raspolaganje volji Božjoj.

2. Na osobiti način želim danas zahvaliti Bogu za dar spasenja što ga je Krist svojim utjelovljenjem dao svijetu: “Et Verbum caro factum est – I Riječ je tijelom postala”. Iz promišljanja toga otajstva svi vjernici mogu crpsti obnovljenu duhovnu snagu za neprestano naviještanje i svjedočenje Krista, jedinoga našega spasenja, i vjernog služenja Evanđelju života koje nam on povjerava.
Pred kulturom smrti i napadima koji se na žalost umnažaju protiv čovjekova života, nikad dosta zauzimanja za obranu toga života u svakom njegovu razdoblju, od prvog časa začeća do njegova preminuća. O da bi čovječanstvo upoznalo obnovljeno proljeće života u poštivanju i prihvaćanju svakoga ljudskog bića, u licu kojega sjaji Kristov lik!
Za to zajedno molimo Onoga koji je “životna riječ utjehe za Crkvu u njezinoj borbi protiv smrti “(Evangelium vitae, 105).